Zapravo, bio je to školski primjer kako uništiti jednu državu – najprije joj uništavajući vojsku. Ako nema vojske – NEMA ni države! Obezvrijeđeno je sve što vojska predstavlja, pa iz nje izbačeno sve što u njoj vrijedi, a kriminalčići sa JNA reputacijom uzdignuti su i postavljeni na najviše funkcije, kako u vojsci, tako i u državi, pa kad nekom od takvih, prije ili kasnije, istekne rok trajanja, te završi u ćorki, može se tumačiti da je postupak uništavanja države, jamačno, uspješno sproveden. I onda je ovim uhićenjem, isti (izvjesni S.M.) potpuno šokiran! Sad bar zna kako je meni bilo kad je on izabran – prvi put. A drugi put kad je izabran, svi smo bili – izbezumljeni. Kad je Yusipović, od dva zla – VEĆE – izabran, e, tad smo svi potpuno preneraženi, ali ne (kako su se ponadali) i – poraženi!

Jer, red je da se dogodi ono najbolje, da Kruljcu i Sanaderu u Remetinec viceve dođe pričati Dikobraz osobno. I nek na sudu dokaže svoju naivnost. Nitko ne bi bio šokiran, jedino bi bilo teško ostati pribran i ne upišati se u gaće – od salvi smijeha. Diljem Lijepe naše to bi izazvalo kišu – vatrometa. Nešto kao kad je Ćiro osvojio 3. mjesto na svijetu, rukometaši i Kostelići zlato. Ili kao kad je dr Tuđman došao vlakom slobode u Split. Nije li vrijeme da mu se proprčka i po ostatku obitelji, rodbine i prijatelja? Može se početi npr. s tim kako je njegova supruga kupila stambeni kompleks zgrada u Zg, koji prijatelji-donatori su dali velikodušnu nepovratnu posudbu, pa zatim kako to da njegova kći već godinama prima plaću kao direktorica zagrebačkih toplica? Obzirom na ljetne žege, svi bi se rado bućnuli u tim toplicama. Ne, nemojte me pitati di se nalaze, jer ne znam. Ni ja, ni itko drugi! Osim dotične direktorice. A njoj valjda zato plaćaju da nitko nikad ne dođe u te nepostojeće toplice. A nije da nije imala dovoljno materijala da ih sagradi s Našice-cementom!

Konačno, red je da se i u Remetincu čuju oni čuveni vicevi, kojih smo se godinama naslušali, kako bi sve bilo transparentno i po zakonu ili tko s vragom tikve sadi – o glavu mu pucaju. I bez ikakvih frustracija, molim, jer: „Flustlilan čovek ne može da se blani adekvatno u sudskom plocesu.“ – kako bi rekao Voja Šešelj. A Mesić je Hrvatskoj već previše napakostio svojim frustracijama. Nije li vrijeme da se to „zacementira“?

Ili će se i preostalih 720 dana Hrvatske nezavisnosti nastaviti već ustaljenom praksom uhićenja časnih hrvatskih branitelja?

Odavno u Saboru nisu bili svi ko jedan, kao kad se donosio Zakon o medijima, jer u ovom slučaju KUKURIKU – KOKODAKU koalicija treba oglase, reklame, a do njih je najjeftinije doći ucjenjujući vlasnike stranih medija u Hrvatskoj. A nakon izbora, sve će to, ko i do sad, porezni obveznici platiti. Kako se izbori bliže, tako se iz ormara izvlače po potrebi razni rekviziti, a najnoviji je Velo misto. Jasno je i kome je namjenjena koja uloga. Jedino je upitno kamo smjestiti Keruma, obzirom da je trenutno u stvarnosti u ulozi Gradonačelnika, u seriji će najvjerovatnije, ipak, biti prezentiran kao Netjak, s onom čuvenom: Uvatija san je strikane!

Jer on, Kerum, ima svoje razloge za postavljanje spomenika, kao što i Marin Jurjević ima svoje protiv. Glavni Jurjevićev razlog je da spomenike treba dizati živima, čime je SDPovac došao u suprotnost i sukob sa samim sobom. Nedavno je isti SDP tvrdio, kad se ulicu u Splitu pokušalo imenovati po generalu Gotovini, da živi ne trebaju spomenike i ulice! Tako, naizgled zbunjeni SDP i ostatak Kukuriku, ipak se slažu u jednome, da ponekad, ali samo ponekad, treba dizati spomenike, npr. četnicima u Hrvatskoj! I mrtvima, i živima pogotovo!

Što tek reći o potezanju i navlačenju branitelja po Saboru, bi, ne bi, u Ustav. Šeks, Jaca i ostali Kokodakavci misle da mogu s braniteljima igrati povuci-potegni, za rukav, za kosu, za štaku ili za kotač invalidskih kolica, kad god im to ustreba. Sad se sjetili Ustava! Možda mogu danas povlačiti tako jedino čelnike onih braniteljskih udruga koje su oni osnovali, koje plaćaju da branitelje drže razjedinjene, a kojima su, zauzvrat, dali da privatno posluju s državom. Valjda još nisu svjesni da iza takvih čelnika, danas zapravo, ne stoji više nitko i oni ne predstavljaju nikog, doli sami sebe.

Slučaj Paravinja opterećuje naciju mjesecima. Hrabra obitelj Bilić, sama se borila danima da policija uopće počne raditi svoj posao, a hoće li se dokazati da je pomahnitali paravojni-četnik ubijao i silovao po Hrvatskoj i okolici, prepuštam pravosuđu. No, jedno znam: da se kojim slučajem radi o pomahnitalom Hrvatu i Srpkinji kao njegovoj žrtvi, još istog popodneva sjatili bi se Pupavac i Stanimirović, HHO i Čičak, Teršelićka i Dokumenta, Gazivoda i Krizni fond, Rekom i Gong, Pusić i Pusićka, Puhovski i Crni-vrag, digli bi se na stražnje noge i posjetili „ugroženu srpsku obitelj“ uz veliku pompu STRANIH-MEDIJA-u-Hrvatskoj, pruživši joj svu moguću potporu, pljujući i optužujući Vladu i ustaške Hrvate da su svi krivi za to. Onu istu Vladu koja igra – kako navedeni sviraju! Ali nesretna Antonija je samo Hrvatica, te se njezina obitelj bori sama, zadivljujućom hrabrošću izdržavajući tragediju koja ih je snašla.

Teško je uopće pisati o takvim stvarima, pa kad je ova kolumna već privedena kraju, mojem dvoumljenju presudio je, zapravo, odvjetnik Hodak, u svojoj kolumni: „I naklon do poda plemenitoj majci pokojne Antonije na izjavi: „Molim Boga da oprosti Paravinji zlo koje je učinio.“ To je ljudska i moralna snaga koju je majka pokazala i na koju bi se svi mogli ugledati...“ – piše Hodak, a dodat ću da, kad to napiše čovjek koji je osjetio istu bol, moj naklon i njemu koji je smogao snage pisati o tome, zasigurno, proživljavajući kroz tuđu, iznova, svoju vlastitu tragediju. Ponekad eto, obični, mali čovjek pokaže u najtežoj situaciji, koliko je velik, hrabar, izdržljiv i snažan, te kako je zapravo, unatoč svim silama zla, najbitnije ostati – ČOVJEK – dostojanstven i Bogu vjeran!

Politička scena