Latinska riječ 'discrepantio' znači - jedno znati, a nešto sasvim drugo javno tvrditi. Pojam diskrepancija je, premda malo ljudi o tome vodi računa, svenazočan u ljudskoj stvarnosti koju je, na žalost, nepodobno nazivati zbiljom. U izvorni smisao pojma 'discrepantio' spada uglavnom sve ono što je o Hrvatskoj šireno u svijetu otkako je relativizirana hrvatska državna nezavisnost. Po neistinama koje su dominatori ili neprijatelji hrvatske nacije širili o nama moguće je točno procijeniti stupanj porobljenosti. No, oni koji se boje istine i podmuklo ušućuju svjedoke istine i poznavatelje stvarnosti time ujedno dokazuju i svoje nečovještvo. A represija nad svjedocima istine, u evanđeoskom smislu, je jedan od oblika sotonizma. Sotona je, prema Isusovim riječima - lažov i ubojica.

Ne bi bilo razborito ni uzimati narcisoidne iliti obranaške utuke na klevete o našemu nacionalnom biću kroz povijest kao mjerilo na temelju kojeg se treba pisati povijest za školsku djecu i mladež uopće. Koliko god su nedostojni civiliziranom društvu klevete, ništa manje nije štetno ni samohvaljenje. To su, u biti, dva oblika laganja od kojih je kleveta opasnija jer nerijetko prijeđe u represiju pa i ubojstvo. Takvu sudbinu su doživjeli, među brojnim hrvatskim učenjacima; Albert Haller u Dubrovniku i Kerubin Šegvić u Splitu: kad (pra)čovjek ne može izići na kraj s čovjekom, on se maši toljage i udara sugovornika - po glavi.

Slučaj Dinka Šuljka

Bolje od navedenih žrtava crvenih fašista prošao je Zadranin, dr. Dinko Šuljak, ne stoga što je bio u partizanima, nego stoga što je pobjegao iz partizana na stranu zapadnih saveznika, kad je vidio da se izvodi rušenje Nezavisne Hrvatske po receptu Karla Marxa - da bi se Hrvatska ugradila u komunističko svjetsko carstvo. Rođen u Zadru 1915., Dinko Šuljak je upoznao stvarnost iz vremena Austrije, Italije, Banovine Hrvatske, NDH i našao se u partizanima. Nikada, svjedoči on, nije ubijano toliko civila i rodoljuba koliko u ideološkom mlinu crnoga i crvenog ludila. Njegova sudbina usporediva je sa sudbinom brojnih hrvatskih rodoljuba koji su bili spremni služiti svakom režimu koji bi podržao ideal hrvatske državne nezavisnosti.

U tijeku kratkotrajne Banovine Hrvatske bio je upraviteljem ispostave kotara Biograd na moru i Ninu. Nakon proglasa Nezavisne Države Hrvatske, Dinko Šuljak je obnašao dužnost pristava poslije kapitulacije Mussolinijeva režima, u rujnu 1943. u kotaru Crikvenica, a zatim u Karlobagu i na otoku Pagu, sve do rujna 1943. Nakon toga Dinko Šuljak se je našao na 'oslobođenom teritoriju' i mobiliziran je u partizanske postrojbe. U tijeku pokreta i kretanja jedinice kojoj je pripadao, sudjelovao je i u oružanoj borbi sučelice prema hrvatskim domobranima a i ustašama jedinice Delka Bogdanića u Lici. U svojim uspomenama iz tog razdoblja on pravi usporedbu između ponašanja domobrana iza kojih su stajali ustaški koordinatori i partizana iza kojih su stajali komunistički komesari. Osobno je doživio pokušaj grupe partizana da pretrči na stranu domobrana i naredbu komunističkog komandanta da im se puca u leđa. Dr. Šuljak dodaje:

"U Lici i Kordunu teroristički komesari, koncem 1941. i početkom 1942. godine počinju ubijati najviđenije i najbolje ljude demokratske orijentacije. Tako su u općini Drežnici ubili 82 čovjeka, u općini Medak 141, a u selu Jasenku 24, u općini Škare 182, u selu Doljnji 17, u Vrhovinama 81, u Gospiću 11, u Plaškom 62, u Dubravama 5, u Udbini 6, Brinju 17, Korenici 22, Gomirju 25, Brlogu 88 itd. Usporedno s ubojstvima rušili su i pravoslavne crkve, manastire i hramove. U jednoj maloj zoni Like, u prvom razdoblju svojih terorističkih akcija komunisti su uništili ili oštetili 25 crkava.

Popis Srba za likvidaciju kod Save Dragosavca

"Popis koga od Srba treba ubiti pravili su Srbi-komunisti. Poznat je slučaj Save Dragosavca s nadimkom 'Špico' iz sela Vrebac kod Gospića (Lika). Srbin Sava Dragosavac, otac Dušana Dragosavca, danas jednog od komunističkih gospodara u Hrvatskoj, stavio je dobrovoljno svoju kuću na raspolaganje ustaškom povjereniku T.Z. za Liku i s njime se prijateljski povezao... 'Špico' je dao popis Srba komunista ustaškom povjereniku, kako bi ih se mogao riješiti. Svi ti Srbi bili su pobijeni (str. 94.)" (prema: Dr. Dinko Šuljak, "Tražio sam Radićevu Hrvatsku", izd. HR, 1988.).

>>Dušan Dragosavac: "Obrana Srba u Hrvatskoj bila legitimna"

Nešto slično možemo pročitati i u uspomenama Vece Holjevca od početka do kraja partizanskog pokreta u užoj Hrvatskoj, u knjizi "Zapisi iz rodnog grada" (NZ MH, Zagreb, 1972.). Evo nekih navoda iz te knjige: "Mi smo bili spremni pucati na hrvatske fašiste kako bismo spasili ugrožene Srbe u kamionima, a oni, njihovi suseljani, Srbi, bili su protiv toga" (str. 152.). "Zapravo, selo se istom budilo i njegovi stanovnici su ustanovili da su napadnuti, a mi tu nismo našli ni jednog ustaše. Na žalost, to nije bilo sve, jer smo uskoro ustanovili da su ubijena četiri seljaka, a šest ih je bilo ranjeno, dok je jedan bio zarobljen. On je uporno tvrdio da u selu nema ustaša. A usto je planulo i nekoliko kuća koje su zapalili partizani" (str. 193.). "U svom uvodnom izlaganju Hebrang je, naime, rekao, da je stvaranjem NDH fašistički okupator htio zadovoljiti vjekovne težnje hrvatskog naroda i time ga pridobiti za sebe. Međutim, razlog postojanja te države je služenje neprijatelju, pa je njena politika, prema tome, protunarodna" (str. 206.).

"Prema zamisli, akcija je trebala biti izvedena ovako: dvadesetak partizana, pod mojom komandom, polazi iz sela Vučkovići u domobranskim odorama s fesovima na glavi i ulazi u grad Karlovac marširajući ulicama kao bilo koji domobranski vod. Dolazi pred zatvor ili bolnicu, gdje se već nalazi Grga s unaprijed smišljenim rasporedom, blokira zgradu izvana i iznutra, donosi našem drugu civilno odijelo, zatim se vraća nazad" (str. 209.). "Pravoslavni pop iz Tušilovića znao je nešto o našem kretanju i to odmah javio ustašama u Karlovac. Bilo je prijepodne... Odjednom smo čuli kako kroz Babinu Goru dolazi neka vojna jedinica. Tek kasnije smo saznali da se radi o cijeloj bojni, koja je brojila oko 500 ustaša, a na čijem čelu je bio onaj pravoslavni pop" (str. 153.), itd.

Ovakvih i sličnih svjedočanstava iz vihora Drugoga svjetskog rata postoje mnogi iskazi i zapisi od kojih bi se mogla sastaviti čitava jedna biblioteka. Kad bi se povijest tog najsvirepijeg od razdoblja naše povijesti u zadnjih sto godina pisala bar na ovim objektivnim i vjerodostojnim iskazima sudionika domobranstva i partizana koji nisu ni na kraj pameti imali rušenje svoje države i izručivanje svoje nacije tuđinu na nemilost, novi naraštaji bi shvatili i smisao bratimljenja sinova domobrana i partizana, pa i nekih ustaša i komunista, koji su u nejednakoj borbi uspjeli slomiti Titinu diktaturu - izbaciti iz Hrvatske Partiju, Armiju, Udbu i Kos, i tako ostvariti, kako to, prema Veci Holjevcu reče svojim partizanima sam Andrija Hebrang - vođa hrvatskih antifašista.

Pisamce Dubravku Lovrenoviću

No, nikad tako surovo, fanatički, s mržnjom svega što je hrvatsko, - suludo nije s pozicija vlasti nitko provocirao pobjednički hrvatski naraštaj kao Stjepan Mesić i njegovi bolesni 'zdravodrugovi' – vođe dželata koji su tamanili svoj vlastiti narod uvjereni da je to dokaz njihove ideološke superiornosti. Od njih su još gori falsifikatori naše sveukupne povijesti koji ponižavaju sve nas i sveukupno, jedući narodni kruh i ponavljajući kao papige, ono što su kao partijski komesari učili po panslavističkim brlozima. Bio sam doveden u situaciju da jednom od njih, dr. Dubravku Lovrenoviću, poručim slijedeće:

“Gospodine Lovrenoviću! Vijest objavljena u 'Večernjem listu' od 31. 12. 2008., po kojoj je međunarodna skupina genetičara, zajedno s našim ministrom znanosti (itd.), dr. Primorcem, točno ustanovila sjedilački značaj većine našeg pučanstva, uz tvrdnju da smo tu bili prije Ledenog doba, i da smo preživjeli Ledeno doba na svom tlu gdje i danas postojimo. Zar to nije nešto novo za sve nas? Razumije se da je za mene ovo mišljenje isto što i mišljenje mentora u stručnosti postulatora diplome u ovom području znanosti. Zanima me u koju klasu, prema ovoj klasifikaciji, koja daje dojam službene i konačne, spadamo - i Vi i ja?

Proslijeđujem vam nedavno objavjen članak u kojem stoji da je skup visokih međunarodnih stručnjaka dokazao naše - sjedilačko podrijetlo. Nikad ni jedan kroničar u Antici nije spomenuo da bi sjevernije od Karpata bilo nekih 'slavena'. A Vi nas sve nazivate potomcima Slavena, Avara, i drugih barbarskih skupina rušitelja, pljačkaša i masovnih ubojica, koji su se, preko ušća Dunava, sručili na Balkan s namjerom da opljačkaju Carigrad!

Avari na perzijskom jeziku znači - lutalice. Nije to neka posebna rasa, to je banda pljačkaša u kojoj su sudjelovali mnogi odredi najrazličitijeg podrijetla, među kojima nije bilo Hrvata! Njih su, prema Konstantinu Porfirogentetu iz naših krajeva protjerali – Bijeli Hrvati, koji su odista postojali sjeverno od Karpata, a nigdje ne pišeda su i oni bili neki Slaveni. Titula Ban je sumerskog, a ne avarskog podrijetla i danas postoji u perzijskom jeziku u izvornom izgovoru i značenju, kao i u 'bosanskom jeziku'. To je znanstveno, čak pozitivistički, dokazano! Čega ste vi doktor, ako to ne znate!?

Nazivajte sebe i svoje istomišljenike kako vas je volja, ali nemojte, molim vas, ponižavati nas ostale nazivajući nas potomcima: lutalica, pljačkaša, ubojica, rušitelja i notornih divljaka. Tog podrijetla su, moguće, oni što u svakom ratu sve sruše, pobiju, zapale i opljačkaju. Svakom svoja tradicija, ali nas je daleko više nego njih. I jači smo i od njih i od njihovih saveznika i pomagača. Sad, u nezavisnosti i u miru, jedna od glavnih zadaća znanstvenika a i političara bit će da te barbare civiliziramo, 'dovedemo k spoznanju prava', kako to, čoče, zapisa Vladika Rade Petrović u svoje vrijeme.“

Malo je reći da smo i u nezavisnoj hrvatskoj državi ostali žrtvama povijesne diskrepancije, da svoju djecu šaljemo u školu da ih pavloviziraju ovi podvaljivači rogova za svijeće! Čega je dosta – dosta je! Htjeli, ne htjeli, morat će prihvatiti dijalog s argumentima u ruci i po zdravu razumu. A svoje ideološke debilitacije neka zadrže za svoje interno mazanje očiju. Solo u duetu ili čoporativno - to je njihova stvar. Grijeh protiv Duha Istine je jedini neoprostiv grijeh i na ovom i na onom svijetu...

Akademik Mirko Vidović