Za demokraciju kažu da je najbolje društveno uređenje do sada. Ne bih se htio nešto posebno upuštati u razglabanje je li to tako ili nije, ali znam da čovjek treba slobodno odlučivati tijekom svoga života. Na žalost počesto ga priječe u tome. Nije to samo u nekim tamo diktatorskim režimima, nego i u vjerskom ustroju kao i u demokratskom uređenju. Zlo se nikada ne će pomiriti s pravom čovjekovom slobodom i zbog toga progovara na različite načine. Međutim, sloboda je tako neodoljiva i potrebna.

Vidioci u župi Međugorje zacijelo su mnogo toga doživjeli. Ali sve bi to ostalo mrtvo u njima da nisu pristali svjedočiti. Svi znamo da im nije bilo pritom lako. Gledali su ih nepovjerljivo i društvene i crkvene vlasti. Ni mi ostali nismo bili daleko od toga. Hvala Bogu, osjećaj slobode u obliku svjedočenja bio je jači od svega. Oni su znali da su učinili što su trebali, mi smo dobili uvid u nešto novo, povijesno, duboko duhovno. Poruka mira krenula je u nemirni svijet. Izbezumilo je to njegove promicatelje na svim stranama. Na raznorazne načine nasrnuli su na tu novu stvarnost. Ishod je bio da su milijuni ljudi odlučili doći vidjeti što se to događa i po mogućnosti doživjeti preobrazbu svoga života. I tako se rodiše hodočasnici Kraljici mira.

Prije pisanja ovog teksta gledao sam mjesto gdje je ubijeno i zapaljeno dvanaest hercegovačkih franjevaca. Taj nepravedan trenutak primili su kršćanski. Po svjedočenjima još živućih svjedoka prije smaknuća međusobno su se ispovjedili. Nakon toga vodili su ih jednoga po jednoga. Iza zatvorenih vrata prostorije u kojoj su bili čekao ih je vod vojnika. Odmah je počelo zlostavljanje i tako do kraja. Taj događaj i mjesto u zemlji gdje su pogubljeni izgledaju sumorno počnemo li razmišljati na način osvete. Dopustimo li, pak, sebi ponašati se kršćanski, onda prepoznajemo kako je s toga mjesta u svijet poslana poruka mira. Ne samo da su o tome pisali hrvatski biskupi u onom glasovitom Pastirskom pismu i time stavili svoju glavu u torbu, nego i britanski veleposlanik pri Svetoj stolici. Upaljena baklja mira, sačinjena od franjevačkih gorućih tijela, nije se dala utrnuti. Gori sve do danas i gorjet će do kraja svijeta. Mnogi dolaze rasvijetliti se tom svjetlošću i na novi način postaviti svoj život. Shvaćaju da su na putu, da je ovo samo prijelaz u nebesku domovinu i da je besmisleno neodgovorno se ponašati. Nakon toga nastavljaju svjedočiti o onome što su osjetili i spoznali u svome srcu.

Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« radi sve što je u njezinoj moći da ovi pobijeni franjevci jednoga dana postanu mučenicima, odnosno blaženima i svetima. U tome joj mnogi pomažu na različite načine. Ona je svima na tome zahvalna i svakog 7. u mjesecu vicepostulator slavi sv. misu na Širokom Brijegu za sve njih. Toga dana u veljači 1945. komunisti su mislili da su konačno završili s franjevcima i s ulogom Širokog Brijega u Katoličkoj crkvi i hrvatskom narodu. Grdno su se prevarili. Njima ostade krivnja i sramota, a Širokom Brijegu naše priznanje i još veća uloga. Zacijelo ni Bog nije ostao po strani.

Trenutno se Vicepostulaturi u njezinom radu najbolje može pomoći svjedočenjem o tim davnim, ali tako blizim, događajima. Traži se i najmanja pojedinost, istina u svoj njezinoj punini. Prikupljaju se i svjedočenja o zadobivenim milostima ili čak čudima na zagovor pobijenih hercegovačkih franjevaca. To je najočitiji dokaz njihove nevinosti i njihove svetosti. Poput vidioca u župi Međugorje nemamo se čega bojati. Jedino za razliku od njihova slučaja ovdje možemo odlučiti hoće li naše svjedočenje ostati samo u okviru Vicepostulature i prikupljanja dokumenata za mučeništvo hercegovačkih franjevaca ili ćemo dopustiti objavu i čak sami govoriti o onome što smo čuli, vidjeli i doživjeli. Odluka je, dakle, na nama. Donesimo je u slobodi i miru svoje duše.

I nedavni rat kroz koji smo prošli naučio nas je da trebamo imati smjelosti svjedočiti. Zamislite da smo se zabili u svoju bol i da nismo pričali o nepravdi koja nam je ratom nanesena?! Između ostaloga uzalud bi pali naši sinovi i kćeri. Ovako je istina tu, bez obzira što je nastoje skloniti u stranu, kao onim nedavnim nepravosnažnim presudama našim generalima u Haagu. Što god im na kraju učinili, postići će samo to da će sebe prokazati kao neprijatelje slobode, mira, demokracije... Spasiti ih može samo pokajanje. Hoće li tako biti ne znam, znam samo da je Bogu sve moguće i da će svoj narodu izvesti na put slobode.

Sunce polako rastjeruje oblake. Dan je sve ljepši i ljepši. Radujem mu se.

Miljenko Stojić