Arhiva članaka HRsvijet.net
Šamaranje hrvatske neovisnosti: Kuljiševa "mini Srebrenica" kao kulminacija orjunaške pamfletske kampanje
Na subotnoj naslovnici portala Jutarnjeg lista (objavljeno i u tiskanom izdanju) kočoperi se naslov najnovijeg uratka Denisa Kuljiša, jednog od mnogih, u posljednje vrijeme turbomobiliziranih i iznimno dobro plaćenih antihrvatskih piskarala. „Zločin bez kazne“ je nadnaslov teksta, dok je glavni naslov otisnut masnim crnim debelim slovima: „Umro Đuro Brodarac: Naša mini Srebrenica je njegovo djelo“.

Pročitavši Kuljišev tekst, u kojemu on na samom početku istog, samo dan poslije pokopa hrvatskog generala Đure Brodarca, o pokojniku piše ovako:
„Srušio se mrtav Đuro Brodarac. Izdalo ga je srce - junačko, hrvatsko, generalsko i hadezeovsko prvoboračko srce koje je zadnjih godina sve sporije kucalo u grudima pretilog pijanca i kabadahije, bivšeg sisačko-moslovačkog župana, gospodara života i smrti u hrvatsko-srpskoj krajini iz koje je u deset godina između dva popisa na početku i na kraju devedesetih godina protjerano oko sedamdeset tisuća ljudi!“
Kakva li je ovo ironija! Denis Kuljiš se ruga pokojnom generalu Brodarcu, koji je tek pokopan, i na čijem je pogrebu bilo oko 10 tisuća ljudi, koji su mu došli odati posljednju počast kao jednom od zaslužnih ljudi, koji su sudjelovali u obrani Hrvatske od Srbije i JNA, a o čemu je Yutarnji list hrvatski narod i hrvatsku javnost izvijestio sa, čini mi se, dvije slike, dok većina ostalih tzv. hrvatskih medija ispraćaju hrvatskog generala nije posvetila niti slovca - kao da je riječ o mački koju je, pored neke tarabe, pregazilo auto, a ne o generalu koji je imao presudnu ulogu u onemogućavanju prodora JNA i pobunjenih Srba u sam Zagreb?!
Dakle, „Debeli Dena“ (op.a. oprostite, izraz moram promijeniti u pretili, jer je danas, u skladu s nametnutim nam pravilima, politički nekorektno nekoga nazvati debelim, baš kao što je politički nekorektno i one regionalne dvonožne cv(j)etiće, odjevene u šareno ruho, nazvati najobičnijim pederima, jer je politički korektan naziv za iste gayevi), pok. generala Brodarca naziva „pretilim pijancem i kabadahijom“ (op.a. kabadahija-čiji je to izraz - i što je to?).
Zar "pretili kabadahija" Denis doma nema ogledalce?
Prisilivši se pročitati tekst do kraja, uskoro saznajem kako mene i čitavu hrvatsku javnost (odnosno, sve one koji čitaju Yutarnji list u tiskanom ili u web izdanju), Debeli Dena (op.a. u daljnjem tekstu DD), pokušava uvjeriti kako su svi, ali baš svi generali pobjedničke Hrvatske vojske kriminalci, poluidioti, pijanci, neradnici itd.
E, moj DD, šef svih šefova, šef EPH-a i nekadašnji glavni urednik lista "Komunist" Nino Pavić zbija redove i mobilizira snage, ha? U posljednjih sedam dana o Hrvatskoj vojsci i o hrvatskim generalima su na najnegativniji mogući način pisala sva antihrvatska piskarala, koja su za to masno novčano nagrađena: Tomić, Dežulović, a sad i "pretili" DD.
Što se događa, o, Vi, (ne)prijatelji moje Najdraže Domovine Hrvatske?
Zvonko Bušić, posljednji hrvatski romantičar i zaljubljenik u Lijepu Našu Hrvatsku, diže glas za Domovinu i okuplja hrvatsku desnicu u Hrvatski plamen? Načuli ste, čini se, kako su se njemu i generalu Sačiću priključili i Thompson (a njega ono ljudi još uvijek vole, jel, unatoč objedama o nekakvoj uzetoj lovi, pri čemu su objede krenule iz koje ono novinske kuće?), i Anja Šovagović Despot, kao predstavnica hrvatskih glumaca, a tu se nalaze i svjetski priznati znanstvenici poput Davora Pavune. Zanimljivo, svi oni su posljednjih dana na udaru onih istih medija koji legitimnu obranu Siska pokušavaju proglasiti "mini Srebrenicom"!
Ma nije valjda da se bojite Hrvatskog plamena, koji je tek krijesnica...ali koji će, upravo zahvaljujući vama i ovakvim medijima, ovakvim tekstovima i ovakvim političarima, uskoro prerasti u istinski, nadmoćni i nezaustavljivi HRVATSKI PLAMEN, kojega nitko ne će moći ugasiti, kao što ujedinjene i ponosne Hrvate 90-tih, u čudnoj, ali uz Božju pomoć dobivenoj borbi Davida protiv Golijata nitko nije mogao zaustaviti.
Jer, kao što znamo, Hrvati su narod koji i previše puta dozvoljava mlaćenje po lijevom i desnom obrazu, ali kad kažu dosta, onda je stvarno DOSTA! Ali, kao što kaže Thompson: „Dan dolazi!...i „Što bih dao da je vidim, ponosnu i lijepu, kao u mojim snovima!“
A Hrvati su, ostvarivši u Domovinskom ratu svoj stoljetni san o samostalnoj i suverenoj Hrvatskoj, to i dokazali. Dokazali su kako san mogu pretvoriti u stvarnost, i ne treba sumnjati kako će mo je uskoro ponovno vidjeti PONOSNU I LIJEPU! I to na javi, i u stvarnosti, a ne u snovima!
Sisak uspoređivati sa Srebrenicom i nazvati ga Mini Srebrenica, pri tome otvoreno aludirajući na to kako je pok general Brodarac u Sisku napravio Mini Srebrenicu pobivši nedužne Srbe koji su se tamo zatekli?
Pa Kuljišu naš, DD-u naš, imaš pravo, Sisak se može nazvati Mini Srebrenicom, jer je u Sisku tijekom Domovinskog rata, od strane tebi i tvojim prijateljima: Tomiću, Dežuloviću, Jergoviću i ostalima, toliko dragih Srba, uniformiranih i neuniformiranih agresorskih zločinaca, poklano i pobijeno oko 800 HRVATSKIH civila.
Inače, tekst Denisa Kuljiša je prava sramota za Republiku Hrvatsku, Hrvatsku Vladu i sve one institucije koje objavu nečeg ovakvog dozvoljavaju. Ovo je čisto rušenje i uništavanje Hrvatske!
I naposlijetku, o Kuljišu i o sveopćem obrušavanju antihrvatskih medija i antihrvatskih piskarala na samostalnu, neovisnu i suverenu Hrvatsku, i to posebno na Hrvatsku vojsku, a što je kulminiralo posljednjih dana, dobar komentar je napisao jedan komentator. Pa, evo komentara, isplati ga se pročitati:
Jedan od najsramnijih orjunaških tekstova u povijesti moderne Hrvatske
"Ovo je jedan od najsramnijih tekstova u povijesti moderne Hrvatske. Nitko ne spori da je bilo zločina i zločinaca i na hrvatskoj strani, ali na ovakav bijedan, jadan, perfidan i odvratan način blatit hrvatsku državu i sve koji su je stvarali, je ispod svake razine, pa i skromne razine Denisa Kuljiša i Jutarnjeg lista.
Nevjerojatno je da je ovaj tekst prošao redakturu glavnog urednika bez ikakvih intervencija, jer su teze u ovom skandaloznom tekstu i više nego upitne, dok je razina analize toliko suspektna da se moramo zapitati je li Kuljiš potpuno blesav ili samo glumi blesavog tipa. Osobne uvrede kojima časti pokojnika su dno-dna novinarstva i ljudskosti, i da ću ovako nešto pročitati u Jutarnjem, nikad nisam vjerovao.
Ali ono najgore jest to, što je cijela država, svi naši vojnici, policajci, naši ljudi, cijela jedna generacija stavljena na stup srama, zbog frustracija jednog nerealiziranog pseudonovinara, koji u ime, "zna se koga i čega", svojim dijaboličnim tekstovima, difamira i diskreditira, evo budimo iskreni, pljuje u lice svim onim hrvatskim majkama i očevima, koji su svoju djecu izgubili u osvajačkim srpskim ratovima na Balkanu.
Ovo je sumrak novinarstva. Ako je i bilo zločina, sigurno je poznato tko ih je i kada, kako počinio, i za to trebaju odgovarati, ali kroz personalnu figuru generala Đure Brodarca, čak da je i bio takav kakvog ga Kuljiš predstavlja (a nije!), identificirat htijenje, volju, samoprijekor, žrtvu života i zdravlja tisuća hrvatskih državljana, i ideju državne neovisnosti, je primjer krajnjeg cinizma i pamfletskog novinarstva, zbog kojeg ova nesretna država već godinama služi kao otirač bjelosvjetskim delinkventima u njihovim nastojanjima uništenja svega onoga što jednu naciju čini ponosnom...simbola.
Ov?akvi i slični tekstovi imaju krajnju intenciju uništiti i posljednju trunčicu vjere hrvatskog čovjeka u njegovu zemlju i njegov narod, pa tako Jutarnji list, umjesto ljubavi prema obitelji, domovini i svome narodu, preko svojih tekstova promiče perverzije, nemoral, dekadenciju, abominacije raznih vrsta, osobito tzv."sjaj i bijedu kurtizana", imajući na taj način poguban utjecaj na hrvatsku mladež, koja treba iznijeti teret izlaska ove zemlje iz moralne, gospodarske i političke krize u desetljećima koja dolaze.
Ovaj novinarski članak, u svojoj sadržajnoj biti, ne ulazeći u istinitost iznesenih teza, je dio široke kampanje slabljenja državotvorne misli u prosječnog hrvatskog čovjeka, kako bi galvanizirali sveprisutnu tendenciju jačanja "kompleksa malog naroda", odnosno kako bi većina građana prezirala državne institucije i državu kao takvu, otvarajući vrata za kojekakve međudržavne asocijacije.
Posljednja u nizu državnih institucija u koje su Hrvati prema svim dosadašnjim anketima, imali najviše povjerenja je hrvatska vojska, kao garant hrvatske državnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta.
U svijesti hrvatskog čovjeka, hrvatska je vojska jedina koja stoji između života i smrti, hrvatskih građana, u bilo kojoj varijanti regionalne i svjetske krize, i kao takva je državotvorni simbol. Činjenica da u HV-u ima kriminala i nečasnih ljudi ovdje je iskorištena da se ista, kao simbol, baci u blato i mulj kako bi hrvatskom građaninu bila predstavljena na način kako niti HV više nije hrvatska svetinja, i kako ona, kao jedna moralno korumpirana i organizacijski nesređena i tehnološki inferiorna sila, nije više kadra skrbiti o sigurnosti hrvatskih državljana, i kako samo, kojekakve međudržavne i međunarodne asocijacije, jedine pružaju "sigurno utočište" za "male insignifikantne narode", kakav je i hrvatski narod.
Tu tezu promiču hrvatski mediji, a hrvatska gospodarsko-politička kvazielita u svojim političkim platformama gorljivo zastupa, slijedeći svoje partikularne i personalne interese svojih pseudolidera.
I konačno, mini "Srebrenica"?! Ta sramotna i neistinita teza je kulminacija orjunaške samoorgazmičke pamfletske kampanje, koju Kuljiš vodi protiv vlastite države. Neka to ponovi u lice, ako ima hrabrosti, hrvatskim majkama i očevima, koji su svoju djecu izgubili u imperijalnim srpskim balkanskim ratovima.
Dakle, krug je zatvoren, od uloge žrtve do uloge balkanskog krvnika, koju je imao ili ima hrvatski narod, prema dijaboličnoj tezi ovog "novinara" i nikome ništa. Više valjda ovaj narod zanimaju gole sise i guzice na Zrću od vlastite sudbine, digniteta i samopoštovanja..."
Petra Jurčević