Bivši predsjednik vlade tzv. republike srpske krajine, samoproglašene tvorevine na trećini Hrvatske tijekom rata 1991.-1995., optužen je za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, kršenje ratnog prava i običaja. 

Hadžić je nestao iz svoga doma ubrzo nakon što je protiv njega podignuta optužnica u srpnju 2004. i nije se predao unatoč pozivima srbijanske vlade. 

Optužnica ga tereti u 14 točaka za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti zbog njegove upletenosti u ubojstva stotina Hrvata i deportaciju desetaka tisuća Hrvata i drugih nesrba tijekom rata. Optužen je, među ostalim, i za pokolj na Ovčari gdje je strijeljano 250 Hrvata izvedenih iz vukovarske bolnice 1991.

Optužnica ga tereti za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu u Hrvatskoj od lipnja 1991. do prosinca 1993. na čijem čelu je bio Slobodan Milošević, a čiji je cilj bio prisilno i trajno uklanjanje nesrpskog stanovništva s približno trećine teritorija Hrvatske, i progone i ubojstva Hrvata i drugih nesrba u Vukovaru, Dalju, Erdutu, Lovasu i selu Klisa.

Tko je Goran Hadžić

Goran Hadžić je rođen 9. rujna 1958. u mjestu Pačetinu pokraj Vinkovaca. U Hrvatskoj je završio osnovnu i srednju školu, a upisani studij ekonomije nije završio. Prije Domovinskog rata, radio je kao skladištar u pogonu VUPIK-a u Pačetinu.

Goran Hadžić u politiku je ušao devedestih godina kada se priključio Srpskoj demokratskoj stranci, te bio predsjednik općinskog odbora u Vukovaru, a zatim član glavnog odbora stranke u Kninu i predsjednik regionalnog odbora za Slavoniju i Baranju.

U siječnju 1991. izabran je za predsjednika Srpskog nacionalnog vijeća, a 16. kolovoza iste godine u Dalju za predsjednika "vlade srpske oblasti Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema".

Nakon smjene Milana Babića, Hadžić je 26. veljače 1992. izabran za predsjednika tzv. RSK, a u prosincu 1993. nakon poraza na izborima, otišao je s te dužnosti i neko vrijeme se nije bavio politikom.

Nakon dolaska u Srbiju jedno je vrijeme radio u Naftnoj industriji Srbije u Novom Sadu, a u politiku se vratio 1995. godine kao član vijeća "Sremsko-baranjske oblasti", te zatim predsjednik te oblasti koja je bila pod mandatom UNTAES-a do 15. siječnja 1998.

Hadžić je bio prvi na popisu od oko 150 Srba koje je hrvatska vlada 1997. izuzela iz Zakona o amnestiji i koje je teretila za ratne zločine. Sudovi u Osijeku i Šibeniku su 1995. godine osudili Hadžića u odsutnosti na 10 i pol, odnosno 20 godina zatvora.

Haški sud je 16. srpnja 2004. otpečatio optužnicu koja Hadžića tereti za zločine nad Hrvatima i drugim nesrbima u istočnoj Slavoniji u razdoblju od 1991. do 1993. godine. Nekoliko sati prije nego što je optužnica predana srbijanskim vlastima, Hadžić je napustio svoju kuću u Novom Sadu i otada je bio u bijegu.