Autor će u ovoj knjizi prikazati genezu nastanka, aktivnost i razvitak dviju organizacija Hrvatske nacionalne (narodne) omladine (HANAO) u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u prvoj polovici dvadesetih godina prošloga stoljeća.

Radi se o akademskom HANAO-u i građanskom HANAO-u (u nastavku HANAO). Studija se uglavnom orijentira objasniti djelovanje i ideologiju druge organizacije čija je širina djelovanja među hrvatskom mladeži, politička pozadina koja je stajala iza nje (Hrvatski blok) i njezin utjecaj na hrvatsku omladinu na prostorima Hrvatske i Bosne i Hercegovine bila daleko značajnija od akademskog HANAO-a, koji je uglavnom bio zatvoren u uske prostore Zagrebačkog sveučilišta, te se obraćala samo studentima. Osnivanje obiju organizacija dogodilo se u vrijeme koncentracije hrvatskih stranaka u oporbeni Hrvatski blok (1921-1922), odnosno nakon donošenja Vidovdanskog ustava kojim je proklamirano centralističko uređenje južnoslavenske države. Tijekom njihova djelovanja obje organizacije su pokazale različite pristupe borbi protiv centralističkog uređenja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Njihovi ideološki programi, posebno o hrvatskom nacionalnom pitanju, u jednom su razdoblju bili potpuno različiti. Obje organizacije su u svom djelovanju pokazivale izravnu ili neizravnu vezanost uz neke od programa hrvatskih političkih stranaka koje su djelovale na političkoj pozornici Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Razdoblje od 1921. do 1925. godine bilo je vrijeme intenzivnog osnivanja i djelovanja nacionalističkih udruženja mladih te sličnih organizacija. Među njima je bilo mnogo onih s hrvatskim predznakom koje su nastajale na području Hrvatske i Slavonije, Dalmacije, Bosne i Hercegovine i Vojvodine. Središnje mjesto u ideologiji svih tih organizacija i pokreta zauzimao je nacionalizam, koji je, uostalom, bio dominantno načelo većine ideologija u tom razdoblju. Osim u neriješenim nacionalnim pitanjima uzrok toga treba tražiti i u društveno-ekonomskim prilikama, jer je država bila nerazvijena, agrarna, s industrijom u začetku i društvom čiju je većinu činilo patrijarhalno seljaštvo. U takvom društvu nacionalizam je postao, između ostaloga, neka vrst ventila za reguliranje nagomilanih nacionalnih i socijalnih problema. Bile su to početne godine nove države Kraljevine SHS, kada su se manifestirale sve nacionalne podjele koje su razdvajale narode koji su je stvorili. Težnja velikosrpskih i integralno jugoslavenskih vladajućih struktura da preuzmu odlučujući položaj i utjecaj u državi te uspostave svoju hegemoniju prisilila je nesrpske narode, posebno Hrvate, na samoorganiziranje i stvaranje različitih hrvatskih organizacija svih profila koje nastoje očuvati hrvatski nacionalni identitet, kulturu i običaje.

Sve je to rađeno s ciljem samoobrane od nasilja i terora novostvorenog režima, njegove politike centralizma i integralnog jugoslavenstva, po kojemu u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca postoji samo jedan jugoslavenski narod sa svoja “tri plemena: Srbi, Hrvati i Slovenci”. Iza jugoslavenskog imena skrivali su se dijelom velikosrpski ciljevi srpskih političkih krugova da Kraljevina SHS “naša velika i najveća Srbija”,postane samo srpska država. Iskustvo hrvatskog naroda u prvim godinama Kraljevine SHS, centraliziranoj državi pod srpskom hegemonijom koja se s vremenom pretvorila i u monarhističku diktaturu, izazivalo je gorčinu i težnju za promjenom. Te tendencije su se posebno javljale kod hrvatske mladeži. Prema HANAO-u nesposobnost je hrvatskih političkih vođa da s vremenom učinkovito riješe “hrvatsko pitanje” u Kraljevini SHS mirnim i demokratskim sredstvima dovela do jačanja ekstremnih metoda unutar redova hrvatske mladeži. Zbog toga je to razdoblje obilovalo žestokim političkim, vjerskim i nacionalnim sukobima, što se nastavilo i u idućem razdoblju pod drugačijim unutrašnjim i vanjskim okolnostima.

Ova studija istražuje rad i djelovanje dviju hrvatskih omladinskih nacionalnih organizacija, njihove političke ideologije, odnose prema drugim narodima u Kraljevini SHS, prema vladajućem režimu, te dakako stupanj ovisnosti o političkoj praksi hrvatskih političkih stranaka koje su bile inicijatori i financijeri tih omladinskih organizacija. Studija nastoji, između ostaloga, pokušati odgovoriti na pitanja o razvoju omladinskoga političkog pokreta i života u Kraljevini SHS, te da se kroz određene činjenice, koje će biti iznesene u radu, pokuša odgovoriti i na složenija pitanja političke pragmatike i prakse njihova djelovanja, koliko to bude moguće temeljem dostupnih izvora.

Oko djelovanja HANAO-a u ovoj se studiji postavljaju, između ostaloga, i neka temeljna pitanja. Primjerice, do kojeg stupnja je praksa nasilja (terora) koje je provodio HANAO bila normalna reakcija u tim prilikama? Kako je pojava nasilnih sukoba sagledana i tretirana među osobama koje nisu bile članovi tih grupa? Da li je pribjegavanje nasilju bilo povremeno ili je ono bilo strateška orijentacija HANAO-a? Također, veza između organizacija mladih i političkih stranaka čini se kompleksnom i zaslužuje iscrpnije istraživanje. Do kojeg stupnja su političke stranke sudjelovale u politici i praksi organizacija HANAO-a? Koliko autonomije su grupe mladih imale u odnosu na svoje “matične” stranke? Postoji zanimljiva mješavina retorike i prakse u ideologiji HANAO-a vezana za rani fašistički pokret u Mussolinijevoj Italiji. Kako je fašizam bio percipiran u hrvatskim organizacijama mladih i kako su percepcije fašizma igrale ulogu u odnosima između organizacija mladih i u odnosima koje su imale s političkim strankama? Veći dio logičke podloge za osnivanje grupa temelji se na idejama predstavljanja. Do kojeg je stupnja HANAO bio, ili uspio biti, reprezentativan među hrvatskom mladeži? Na ta i druga pitanja ćemo pokušati odgovoriti ovom studijom.

Činjenica da su u istom razdoblju (1921-1925) osnovane i djelovale dvije organizacije Hrvatske nacionalne omladine s različitim programatskim i ideološkim ciljevima, pretežno vezane za različite stranačke grupacije, što je uvjetovalo i njihov način rada, slabo je poznata. Ta činjenica jasno govori o određenoj podvojenosti hrvatske intelektualne i političke elite, a time i mladeži po pitanju rješavanja hrvatskog pitanja i vizije novostvorene jugoslavenske države u prvom razdoblju njezina postojanja. Zato je ovom radu prvenstveno cilj pokazati ideološku strukturu dviju organizacija HANAO-a, posebno prema hrvatskom nacionalnom pitanju, razloge njihova osnivanja te tijek njihovog političkog djelovanja na prostorima Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Kako bi se izbjegli nesporazumi vezani uz imena obiju organizacija, u ovoj će se knjizi za organizaciju koja je osnovana na Zagrebačkom sveučilištu 1921. godine koristiti ime akademski HANAO, dok će ona osnovana u Vukovaru 1922. godine biti nazvana samo HANAO.

***

Za potpuno razumijevanje djelovanja HANAO-a nužno je poznavati prilike, odnosno društvene i političke okolnosti koje su vladale u Kraljevini SHS i koje su utjecale na njegovo osnivanje. Kako bi se shvatilo i ispravno ocijenilo njegovo djelovanje, valja imati uvid u sredinu u kojoj su živjeli i u ideje kojima su se zanosili članovi HANAO-a. Tko nije upoznat s društvenim, ekonomskim i političkim prilikama u prvim godinama Kraljevine SHS (1918-1925) i sa stanjem u hrvatskim studentskim krugovima i organizacijama mladih tog vremena, taj ne može shvatiti i razumjeti zašto su članovi HANAO-a pribjegli nasilju i teroriziranju svojih protivnika i zašto su se tako ogorčeno suprotstavljali beogradskom centralističkom režimu. Djelovanje Hrvatske nacionalne omladine u razdoblju od 1921. do 1925. godine pokušali smo objasniti tako što smo ga sagledali iz nekoliko kutova koji su u dosadašnjoj hrvatskoj historiografiji zanemareni. Prvo, iz kuta njegova glavnog zadatka – obrane hrvatskog naroda od terora i represije državnih organa i njihovih organizacija pomoću istih nasilnih sredstava. Na drugom je mjestu samo djelovanje HANAO-a kao proizvoda ovisnosti o političkom trenutku i djelovanju hrvatskih političkih stranaka. Nema dvojbe da je pojava dviju organizacija Hrvatske nacionalne omladine na političkoj pozornici Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca rezultat burnih i složenih političkih procesa koji su potresali tu državu od prvih dana njezina utemeljenja.

U ubrzanom procesu centralizacije i unitarizacije koji je provodila vladajuća (veliko)srpska politička elita, Hrvatska je brzo gubila i ograničenu političku autonomiju kakva je postojala pod Austro-Ugarskom Monarhijom (Zemaljska vlada u Zagrebu, Hrvatski sabor). Raznim zakonskim i nezakonskim sredstvima Hrvatska je razbijena kao politička, gospodarska i teritorijalna cjelina te je izgubila pravo isticati svoju nacionalnu posebnost. U novoj su se državi pojavile različite represije i teror protiv onih koji su iskazivali protivljenje tim procesima ili su izražavali nezadovoljstvo. Cilj takve politike bio je zadržati premoć Srbije i srpskog naroda nad ostalim narodima nove države, pri čemu su u “ime narodnog jedinstva” žandarmeriji i vojsci dane otvorene ruke u obračunu s protivnicima novog poretka. Srpske političke stranke, u pokušaju rješavanja “hrvatskog pitanja”, osnivaju Orjunu (Demokratska stranka) i SRNAO (Naroda radikalna stranka) koje svojom propagandom žele oslabiti i podijeliti hrvatski narod, a raznim nasilnim, terorističkim sredstvima i atentatima nastoje omesti hrvatske stranke i pojedince u njihovu legalnom političkom djelovanju.

U takvim uvjetima u Hrvatskoj nastaju dvije Hrvatske nacionalne omladine (HANAO) koje postaju izravni odgovori na teror i nasilje režima te na pokušaje stvaranja “velikog jugoslavenskog naroda”. Prva organizacija, akademski HANAO, nastaje na Zagrebačkom sveučilištu 1921. godine pod patronatom Hrvatske zajednice (HZ), a u prvom, kraćem, razdoblju svog djelovanja podržava unitaristički program te stranke. U svom je radu akademski HANAO težište postavio na kulturna i socijalna pitanja, zalažući se za prosvjećenje puka te njegovanje i širenje hrvatske misli i ideja u narodu. U svojim je aktivnostima bio ograničen unutar Zagrebačkog sveučilišta te je vrlo rijetko pokušavao djelovati na drugim područjima.

Druga organizacija Hrvatske nacionalne omladine nastaje na turbulentnom području vukovarskog kotara i Srijemske županije gdje je represija režima, koji je to područje smatrao dijelom zamišljene “Velike Srbije”, bila jača i dugotrajnija. Osnovan pod okriljem Hrvatskog bloka u Vukovaru 1922. godine HANAO se brzo proširio u ostale dijelove Hrvatske i Bosne i Hercegovine te je pokrenuo mnoge obračune s režimom i njegovom politikom, služeći se istim terorističkim sredstvima i držeći se slogana “oko za oko, zub za zub”. Smatrajući osnivanje nove države “političkom i državničkom katastrofom”, HANAO je izvodio atentate na pristaše Orjune i SRNAO-a, službenike vlasti i “narodne izdajice”, služeći se olovnim palicama i revolverima, napadao je i redakcije njihovih novina te se sukobljavao sa žandarmerijom i pripadnicima kraljevske vojske na ulicama mnogih hrvatskih gradova.

HANAO je u sebi objedinjavao dio hrvatske mladeži te je, nema nikakve dvojbe, organiziranjem raznih skupova, priredbi i proslava u nacionalnom hrvatskom duhu pridonosio njezinu zajedništvu. Međutim, dok je u početku pokušavao djelovati miroljubivo, pružajući otpor nositeljima režima i organizacijama koje su režim podržavale kroz novinske natpise i rezolucije, s vremenom se njegova politika znatno radikalizirala. Isprovociran terorom režima i Orjune, HANAO se počinje koristiti identičnim terorističkim metodama te se pretvara u klasičnu borbenu ilegalnu organizaciju koja najavljuje “borbu do kraja”. Ipak treba spomenuti da pribjegavanje nasilju nije bilo strateška orijentacija HANAO-a sve do sredine 1923. godine (zbog slabe strukture, nemonolitnog vodstva i utjecaja HRSS-a). Otpor HANAO-a prema režimu i Orjuni bio je značajniji na onim područjima gdje je teror režima bio okrutniji i jači te je pribjegavanje nasilju bilo povremenog, a ne stalnog karaktera. Poseban je slučaj grad Zagreb gdje je HANAO bio najjači i gdje je bilo sjedište te organizacije. Snaga HANAO-a u Zagrebu dovela je lokalnu Orjunu do raspada krajem 1923. Na drugim je područjima HANAO imao širu podršku hrvatskog puka (primjer Osijeka) koji je smatrao da je nasilan odgovor hrvatske mladeži na nasilne postupke režima prihvatljiv, jer se jedino na taj način može pokazati hrvatsko suprotstavljanje politici Beograda.

U svojoj se ideologiji HANAO uvelike oslanjao na pravaški “mladohrvatski pokret”, koji se razvio na prijelazu stoljeća, a svoje je nadahnuće i dužnost vidio u “žrtvi Zrinskih i Frankopana”. Okupljajući hrvatsku mladež na raznim proslavama, jačao je hrvatski duh u narodu. Nema sumnje da je terorističko djelovanje HANAO-a poslužilo i hrvatskim političkim strankama kao sredstvo pritiska na režim, ali i kao način obračuna s nelojalnim strankama, odnosno onima koji ne idu zajedno u “hrvatski front” protiv Beograda. Iako se nikada nije pretvorio u čvrstu, povezanu organizaciju s određenim pravilima, stegom i usmjerenim načinom djelovanja, HANAO je kod dijela hrvatske mladeži postao primjeren način odgovora na nasilja režima, uživajući u nekim hrvatskim krajevima i vrlo široku narodnu podršku. U svom je djelovanju HANAO ispoljavao i značajnu razinu antisemitizma, jer su se na njegovoj meti često nalazili i pripadnici židovskog naroda koje je optuživao za “gospodarsko i financijsko izrabljivanje” Hrvatske i proglašavao ih “slugama Beograda”, pri čemu nisu bili isključeni ni fizički napadi na Židove.

Sve više padajući u radikalizam, preuzimajući i elemente protofašističke ideologije, HANAO se počeo postupno približavati Hrvatskoj stranci prava koja se zalagala za osnivanje samostalne hrvatske države i rušenje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Hrvatska republikanska seljačka stranka Stjepana Radića, koja je u tom trenutku bila najjača hrvatska stranka, u svom se proglasu stoga odrekla HANAO-a, uskraćujući mu svaku financijsku potporu i zabranjujući dolazak njegovim članovima u mnoga sela. To je samo ubrzalo proces rasipanja u redovima HANAO-a i dovelo do potpunog nestanka te organizacije krajem 1925. godine (iako su neke podružnice HANAO-a prešle pod okrilje Hrvatske stranke prava i nastavile svoje terorističko djelovanje). Nakon što ga je napustio HRSS, HANAO je ostao bez ikakve perspektive daljnjeg razvoja i borbe u nekoj mogućoj drugoj etapi, bez vizije metoda borbe i snaga koje bi trebale voditi tu borbu; nastao je potpuni mrak. Događaji koji su uslijedili nakon Radićeva priznanja Vidovdanskog ustava i dinastije Karađorđevića 1925. godine te novonastale političke okolnosti srušili su san Hrvatske nacionalne omladine – san o samostalnoj hrvatskoj državi.

(Izvadak iz knjige Željka Karaule, “HANAO-Hrvatska nacionalna omladina. Teroristička organizacija mladih u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1921.-1925.”, nedavno objavljena u izdanju Naklade BREZA iz Zagreba)

Bumerang prošlosti