Na otoku Daksi pokraj Dubrovnika u subotu 25. listopada obilježena je 70. obljetnica stradanja na tom otoku. Molitvu su predvodili dubrovački biskup Mate Uzinić i protojerej o. Slavko Zorica, u sklopu ceremonije odavanja počasti žrtvama.


Na početku je sve okupljene pozdravio predsjednik Udruge Daksa 1944./45. Mato Račević. Biskup Uzinić istaknuo je da je križ simbol stradanja, ali i znak pobjede, te je u križu prisutna raspeta ljubav koja je toliko potrebna hrvatskom društvu koje je podijeljeno danas kao i prije 70 godina.

Naglasio je da je samo u križu moguće naći snagu za oprost u kojem je moguće graditi bolju sadašnjost i budućnost. Za one koji su počinili zločine rekao je da makar su imali jasnu želju ubiti, zapravo nisu znali što čine, jer da su znali, ne bi to činili.

"Jednako tako u ovom 'Oče, oprosti im jer ne znaju što čine' želimo uključiti i one koji i dalje ignoriraju i pokušavaju zataškati ono što se dogodilo, i one koji na to nasjedaju, slaveći zločin kao početak oslobođenja", kazao je biskup Uzinić, te dodao: "Jer pokušavajući zataškati Daksu, a ona se sustavno zataškavala, kao što se i danas zataškavaju mnogi poslijeratni zločini koji su se dogodili, događa se to da se ponovi i Daksa i slični događaji i slična stradanja.

Daksa koja nije na pravi način razmotrena, s kojom se nismo na pravi način suočili, je bila Dubrovnik 1991. i Vukovar 1991., bila je Škabrnja i druga mjesta stradanja."

Govoreći o poruci Dakse, biskup je istaknuo: "Zato iz Dakse i od Dakse, gledajući na žrtvu ali i na zločin, trebamo naučiti kako ne smijemo samo gledati na svoju žrtvu i tuđi zločin nego moramo znati prepoznati svoju vlastitu krivnju i za tu svoju vlastitu krivnju tražiti oproštenje, ali s pravom očekivati od onih koji su počinili zločin da priznaju krivnju i zatraže oproštenje. I tek kad se to dogodi, kad ne budemo više slavili zločin kao oslobođenje, nego se zajednički suočimo s onim što se dogodilo u prošlosti, možemo kao društvo i kao narod graditi bolju budućnost."

Biskup je svoj nagovor zaključio riječima da ako ne naučimo pitati oproštenje i opraštati, ako ne naučimo prepoznavati vlastitu krivnju a ne samo prepoznavati krivnju drugoga, Dakse "ove i one vrste će se ponavljati".

Predstavnici županijskih i gradskih vlasti, udruga i obitelji žrtava, položili su vijence te i na taj način odali počast nevino ubijenima. Podsjetimo, u listopadu 1944. godine, po ulasku partizanskih jedinica u Dubrovnik, uhapšeno je više od 300 građana Dubrovnika među njima i neki svećenici. Bez suđenja i mogućnosti obrane na otoku Daksu ubijene su 53 osobe.

Desetljećima nakon toga o tom događaju se nije smjelo govoriti, a kamoli komemorirati ga i tražiti odgovornost onih koji su zločin počinili. Nakon demokratskih promjena organizirana je godine 1990. prva komemoracija na Daksi.

Godine 2006. osnovana je Udruga Daksa 1944./45. koja je 2007. godine podnijela kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja za ratni zločin i sa zahtjevom za ekshumacijom. Za zločin još nitko nije odgovarao.

Posmrtni ostaci ekshumirani su godine 2009. i pronađeni su kosturi 53 osobe što je bilo daleko više od očekivanih 35 osoba s poznatog popisa "Uime naroda". DNA analizom utvrđen je identitet 18 osoba, a za 26 osoba, na temelju podataka i dokumenata sa sigurnošću se može reći da su ubijeni na Daksi. Posmrtni ostaci većine stradalnika dostojanstveno su pokopani na Daksi godine 2010. u zajedničku grobnicu podno spomen-obilježja.

Među stradalnicima na Daksi su i sedmorica svećenika. Četvorica su svećenici Dubrovačke biskupije: don Mato Dobud, don Josip Schmidt, don Mato Kalafatović-Milić i don Đuro Krečak, dvojica redovnika su iz Reda Manje braće: fra Marijan Blažić i fra Toma Tomašić, i jedan je član Družbe Isusove o. Petar Perica.

 

M.M.

Share
0