Izravan posljedak gotovo dvomjesečnoga kaosa što ga stvara MOST na hrvatskoj političkoj pozornici jest i stvaranje nestabilnosti u susjednoj BiH, gdje se nakon najavao stvaranju hrvatske federalne jedinice u toj državi već nazire bošnjačko-muslimansko kolebanje, poznato iz svih dosadašnjih međusobnih sporazuma triju naroda pod pokroviteljstvom međunarodne zajednice.

Strategija jednoumlja koja trenutno prevladava znatnim dijelom Europske unije, na duhovnoj se razini očituje kao militantni sekularizam, u čijoj isključivosti nema mjesta za kršćanskoga Boga, a poglavitoje živahan u progonu druge božanske osobe – Isusa Krista. U svojoj zašlosti ovo se postmoderno krivovjerje približava starim pokretima, koji su još od I.stoljeća osporavali Kristovo božanstvo, a nije daleko niti od ideoloških zasada još do jučer dominatnoga komunizma, koji se kao politički sustav sedamdesetak godina održavao u bivšem Sovjetskom Savezu i njegovim satelitima, uključivši i njegov nešto rigidniji oblik u titoističkoj Jugoslaviji.

Sve ove pokrete, kojima se mogu dodati i pojedini oblici europskoga protestantizma ujedinjuje zajedinčka protimba Katoličkoj Crkvi. Ova duhovna srodnost na političkoj razini i u međudržavnim odnošajima najbolje se očituje na političkom približavanju pruske politike koju u liku savezne njemačke kancelarke i neformalne šefice EUpredstavlja Angela Merkel i postsovjetske elite u Rusiji na čelu s VladimiromPutinom.

Prva žrtva toga povezivanja postala je Ukrajina, a svakodnevni medijsko-politički napadaji pruski nastrojenoga tiska na poljsku, češku, slovačku i madžarsku politiku, kao zaprjeke tom povezivanju, mogla bi postati i uspravnica Baltik-Jadran, zamišljena kao tampon zona sastavljena od katoličkih država, koje su članice EU, a zaštitu vlastite suverenosti od susjednih ugroza traže osloncem na Washington. U sklop tih država po svom srednjoeuropskom imediteranskom značaja te geostrateškom položaju spada i Hrvatska, inače stisnuta između proputinovske Rusije i pruske politike sa zapada.

Kako je bivša Milanovićeva vlada pod plaštem članstva u EU i NATO savezu vodila jednu netransparentnu politiku približavanja Putinovoj toplomosrkoj strategiji, najava predsjednice hrvatske države Kolinde Grabar Kitarović da će se pridružiti državamaVišegradske skupine potaknula je političke stratege iz Berlina da pod svaku cijenu spriječe to povezivanje.

U ovoj geopolitički složenoj igri treba odgonetati i rješenje politike hrvatskih zastupnika s "nezavisne" liste MOST-a, koji su na sve načine pokušavali uspostaviti t.zv. tripartitnu ili veliku koaliciju i u Hrvatskom saboru. Samo su na taj način mogli, po mišljenju svojih patrona iz Berlina, spriječiti hrvatsku predsjednicu da Hrvatsku napokon izvuče s Balkana i pozicionira ju u skupinu srednjoeuropskih država koje svojim prostorom tvore vertikalu, ali i jedinstvenu skupinu država sa zajedničkom kulturološkom podlogom od Baltika do Jadrana.

Naime, velika koalicija socijalista i pučana dijeli vlast u Berlinu, Bruxellesu, dakle u cijeloj EU te u Beču pa bi njihov pritisak bez možebitne vlade na čelu s HDZ-om ili pak ozbiljne HDZ-ove oporbe u Saboru bio realiziran na štetu hrvatskih nacionalnih probitaka bez ikakva otpora.

Neki su naivni prokatolički intelektualci, a neki i s predumišljajem podupirali taj mostovski projekt, koji u svom užem značenju doista prividno sadrži povezivanje hrvatske ljevice i desnice, a u širem pak značenju i svojevrsno premošćivanje zaprjeka između Berlina i Moskve, izbacujući na taj način Hrvatsku iz uspravnice
Baltik-Jadran.

To bi bio i jest nemoralan čin prema državama Višegradske skupine, ali i prema napadnutoj Ukrajini, koja je Hrvatsku priznala među prvim državama. U slučaju spomenutih intelektualaca nije nerazborito postaviti pitanje o odnosu prema vlastitoj domovini, nego bi oni koji su sudjelovali u tom projektu trebali objasniti kako to da su kao katolički intelektualci postali sredstvo u rukama militantnih protukatoličkih silnica.

Program pak što ga je MOST u pregovaračkom razdoblju za uspostavu tripartitne koalicije nudio HDZ-u i SDP-u  na ultimativan i ucjenjivački način samo je loša kopija ucjenjivačkih međunarodnih diplomatskih obrazaca prema trima stranama u BiH, ali i prema nekadašnjim ratnim žrtvama Hrvatskoj i BiH te agresoru Srbiji u približavanju t. zv. europskim integracijama.

Kao takav neotesan i sirov i nije mogao izići nego iz radionice pruskih kovača. U čemu se pak sastoji ta diktatorska i jednoumna politika pojedinih država EU, a onda i cijele Unije koje su uništile oporbe u svojima parlamentima?

Jednostavan primjer takve politike jest slučaj Grčke, kad je ova upala u platni promet EU, morala je ponajprije na zahtjev Berlina biti kažnjena, kao što se to i dogodilo. Naime, za Grčku nije tada postojao pojam međusobne europske solidarnosti pa je sada zato prisiljena gotovo u bescjenje rasprodavativlastita nacionalna dobra. Nu kad je pruska carica, gospođa Merkel, svojim pozivom islamskim migrantima iz Azije da dođu u Njemačku upala na sličan način samo u useljenički europski promet, onda se bez ikakva pogovora poziva na europsku solidarnost i raspodjelu migranata u kvotama po svim europskim državama, a onima koji to ne će ili ne žele prihvatiti prusku solidarnost prijeti novčanim sankcijama.

U hrvatskom slučaju nije tragedija pojava MOST-a na političkoj pozornici. Tragedija bi bila uspostava tripartitne koalicije, ukojoj bi HDZ izgubio svoj identitet i utopio se u državnopravnu koncepciju, protiv koje je potkraj 80-ih godina ustao kao stranačka artikulacija hrvatskih želja za državnom nezavisnošću. Uostalom takva bio koalicija po samom habitusu politički na žalost stajala na protivnim stranama od interesa hrvatske države, koja može prodisati tek nakon što skine  okove jugoslavenstva duboko prožete mrežom sinova orjune i komunističkih zločinaca.

Izravan pak posljedak gotov dvomjesečnoga kaosa što ga stvara MOST na hrvatskoj političkoj pozornici jest i stvaranje nestabilnosti u susjednoj BiH, gdje se nakon najava o stvaranju hrvatske federalne jedinice u toj državi već nazire bošnjačko-muslimansko kolebanje, poznato iz svih dosadašnjih međusobnih sporazuma triju naroda pod pokroviteljstvom međunarodne zajednice.

Zato bez snažne Hrvatske i nije moguće riješiti hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini.

 

 Ivan Svićušić / Hrvatsko slovo  

Share
0