Tek će jasna baltičko-jadranska politika Hrvatske vlade u europskom okruženju te iskreno partnerstvo sa SAD-om u međunarodnim odnošajima stvoriti preduvjete za istinsku suverenost hrvatske države, u okolnostima i odnosima snaga u kojima se kreću i druge države EU

Prijetnje islamskih terorista balkanskim državama, migrantska kriza i neostvareni velikosrpski planovi iz agresivnih srbijanskih ratova devedesetih godina potiču sve grozničavije djelovanje Srpske pravoslavne crkve, koja se kao svojevrsna državna organizacija iz Srbije proteže na teritorij Kosova, BiH, Crne Gore, Makedonije i Hrvatske. Kao državna crkva ona teritorij na kojem se proteže smatra ekskluzivno srpskim prostorom, a stanovništvo pravoslavne vjere po drugim državama ustrojava u svetosavskom duhu kako bi u povoljnom političkom trenutku moglo iskoristiti prigodu da se združi u zajedničku državu sa Srbijom.

Tako je nakon gotovo uspješno završene kampanje u vatikanskim vanjskopolitičik uredima protiv hrvatskoga kardinala i zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca te Pupovčeva pisma hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović o navodnoj ugroženosti srpske manjine patrijarh Irinej došao u novi pohod svetosavskim pristašama po Hrvatskoj. Ovaj put, osim u Jasenovcu, gdje zasjeda sinoda srpske crkve, kao da se Jasenovac nalazi u Srbiji, Irinej je posjetio i Pakrac, za koji srpski mediji pišu kako je nekad bio naseljen "većinskim srpskim življem". U tom Pakracu se nalazi saborna crkva, gdje se svakoga prosinca, kako ističu srbijanski mediji, drži parastos za više stotina Srba iz zapadne Slavonije i Bilogore. Njih su, kako tvrde Srbijanci, hrvatske snage ubile od kolovoza 1991. do kraja siječnja 1992. godine. Naravno u tradiciji srpske mitomanije uprava SPC-a ne navodi precizne brojke, što im proračunato omogućuju svake godine podizanje broja navodno stradalih Srba. Nu tko su ti stradali Srbi, naravno opet nema objašnjenja. Naime, radi se o pripadnicima agresorske srpske vojske i njihovih paravojnih postrojba, organiziranih u četnički pokret, koji su kao pripadnici neprijateljske žive sile zaposjeli hrvatska državna područja, a s njih, masovnim zločinima, protjerali starosjedilačko hrvatsko pučanstvo. To je sve potpuno normalno i razumljivo u Srbiji, ali i Srpskoj pravoslavnoj crkvi, čiji kler, kako se na snimkama može vidjeti, javno cvrkuće nastrane zločinačke pjesme posvećene četničkom koljaču iz južne Hrvatske.

Eto takvom kleru hrvatska je vlada na čelu s bivšim predsjednikom Vlade Zoranom Milanovićem gradila kuće, njihovim svetosavsko-četničkim pristašama hramove, a terorističkim zločincima skupocjene kripte. Taj cirkus, koji s vjerom nema ama baš nikakve veze potiče i sadašnja vlada pa se ministar kulture Zlatko Hasanbegović druženjem u tom svetosavskom kolu mora opravdavati pred t. zv. antifašističkim napadačima, koji prikriveno fašističko nasljeđe baštine iz bogatoga arsenala jugoslavenskih nacionalista, čije je četništvo kao krvoločna frakcija bilo te njihovo oružano krilo. Irinej se na novom pohodu zauzeo i za primitivno, napadačko i uvrjedljivo širenje srbočetničke ideologije te stao u zaštitu njezinih protagonista, koji su vlastitu nasrtljivost nakon izazivanja mirnih gostiju u jednom lokalu završili fizičkim obračunom, u kojem su izvukli deblji kraj. To je pak komentirao riječima kako je mislio da je iza nas ono što se dogodilo. Nu, patrijarh je ocijenio kako je kvasac tih zbivanja ostao i danas u nekoj mjeri. Na koja je zbivanja Irinej mislio to novinarima nije pojasnio, a nažalost ni oni ga nisu priupitali, pa ispada kako hrvatski novinari zastupaju istovjetna stajališta Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

Slično je politiku SPC-a u BiH pojasnio i zahumsko-hercegovački vladika Gligorije, kojem očito zbog ruskih interesa u neposrednom dubrovačkom zaleđu najviše smeta američka nazočnost. Uz SAD, prijetnja srbijanskim interesima u BiH su nestabilnost, odnosno postojanost države Kosova, Crne Gore i Hrvatske, a u BiH mu smeta Federacija, koja, kako kaže, pripada bošnjačkom dijelu BiH. Gligorije podsjeća i kako bi velikosrpski prostori izgledali da, kako kaže, nije Europa odgurnula od Sebe Srbe iz Kninma i Sarajeva. Hrvati to znaju bolje od trebinjskoga vladike. Naime, zbog višegodišnje okupacije svojih državnih prostora i na njima počinjenih masovnih zločina te etničkoga čišćenja pokrenuli su vojnoredarstvenu operaciju Oluja, kojom su okupatore potisnuli sa svoga područja, a Bosni i Hercegovini, nakon oslobađanja određenoga područja, omogućili mirovne pregovori, koji su doveli do srpskoga poraza i završetka ratnih operacija. Nu zahvaljujući odnosnu snaga u svijetu Hrvati su u BiH ostali bez svoje federalne jedinice, za koju se tek u budućnosti trebaju izboriti, kako se ne bi dogodilo da se Srbi i Bošnjaci nagode na hrvatski račun.

Politika SPC-a upravo ide u tom smjeru, a nažalost u tim pothvatima financirala ih je i politički podupirala bivša Milanovićeva neoboljševička vlada. Tek će jasna baltičko-jadranska politika Hrvatske vlade u europskom okruženju te iskreno partnerstvo sa SAD-om u međunarodnim odnošajima stvoriti preduvjete za istinsku suverenost hrvatske države, u okolnostima i odnosima snaga u kojima se kreću i druge države EU.

 

Ivan Svićušić / Hrvatsko slovo

Share
0