U izbornoj kampanji koja je na izmaku nitko od takmaca nije ponudio suvisao program razvoja društva i države. Možda bi se takav program dobio kad bi se od svakoga uzelo ponešto.

I da nije bilo spominjanja pojedinih članova obitelji glavnih pretendenata na vlast, imali bismo posve nezapaženu kampanju, koja ionako nikada nije bila dosadnija. Otprilike, kao utakmica bez gledatelja. Ipak valja izdvojiti najzanimljivije detalje ovoga ljetnog odmjeravanja snaga.

Najizdašniji u obećanjima bili su Vilibor Sinčić i njegov Živi zid iz jednostavnog razloga što znaju kako neće doći u poziciju obećano i ispuniti. Čak ni ne žele tu poziciju. Oni će spriječiti ovrhe i deložacije, oslobodit će građane dugova i podijeliti zemlju seljacima.

"Pametno" se na pozornici pojavilo kao građanska stranka koja će se prvenstveno posvetiti rješavanju problema građana i gradova, a ovaj su put duboko, do koljena, kao nitko drugi, ne baš pametno, zagazili u ideološko živo blato iz kojega još nitko nije izvukao živu glavu.

Most, kojemu valja priznati da je unio crtu moralnosti u politiku, postavio se pomalo arogantno ističući na svom barjaku ciljeve koje eventualni budući partneri moraju potpisati žele li njegovu milost. Tako je Most, pribjegavši načelu "uzmi ili ostavi", podsjetio na SAD u rješavanju balkanske krize.

Milanovićeva momčadija i djevojčadija, osokoljena iznenada pruženom prigodom za veliki povratak, na najnevjerojatniji način sebi je pripisala, gotovo uzurpirala, sve zasluge za stanovite gospodarske pomake, i to ne samo one aktualne, nego i sve one koji će se dogoditi u narednih pedeset godina.

U neku ruku imaju i pravo. Da gospodarski tokovi za njihove vlade nisu dosegnuli samo dno, ni relativno visoki rast BDP-a ne bi bio moguć.

HDZ-u, koji je izvršio do sada u cijeloj povijesti nezabilježeni harakiri, što bi mu se moglo osvetiti, mlađahni je europejac Andrej Plenković donio novu nadu i novi stil. Oslobodio se "ljute trave" i Karamarkovih kadrova, a neke njegove protivnike neprincipijelno rehabilitirao.

Nastupio je umivenom, pristojnom i ljekovitom retorikom, koja u nas nije baš uobičajena. Je li time zaigrao na pravu ili pogrešnu kartu, je li pogodio ukuse većine naroda, teško je reći.

Bumo videli. Zoran Milanović je povukao lukav potez. Svojim žestokim osvrtima na račun susjeda izbio je glavnom protukandidatu važan adut iz ruku i pomalo zbunio, a možda time i pasivizirao, onaj drugi, ne njegov, dio biračkog tijela.

Anketari i prateći mediji su došli na svoje. Podizala se atmosfera i iznosile različite prognoze kao uoči velikog nogometnog derbija. Čudi da kladioničari nisu reagirali. Rezultati anketa donosili su se kao glavne vijesti, kao činjenice, tako da izbori gotovo da i nisu potrebni.

 

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Share
0