Baš kako je Lagumdžijin SDP 2006. patentirao poštenog Hrvata, pa ćemo evo iduće godine obilježiti 20. obljetnicu te epske prijevare koju je potom spremno naslijedila Temeljna u Bošnjaka i ostali „probosanci“, tako evo i taj bošnjački gazija vjeruje kako je njegov savjetnik i njegov dobar nasljednik. Ima u Bosni Hrvata, samo ih treba naći…

Može pričati tko što hoće, ali dvoumice (više) nema, Ljiljan je Zlatni čovjek od riječi. Kada je u veljači 2024. održao tribinu na sarajevskom Fakultetu političkih nauka, studenti, iako gotovo egzaltirani zbog toga što ih je pohodio taj bošnjački gazija, ipak su imali jednu primjedbu koju su artikulirali u formi (dramatičnog!) pitanja: Zašto nije pripremio nasljednika u Predsjedništvu BiH. Zna, jasno, ta bosanska budućnost, štoviše ti naši budući (i) politolozi da se taj narodni heroj – ipak! – ne može 2026. kandidirati za troglavi bh. državni vrh, pa, evo, strahuju što će biti kada ode u povijesnu ropotarnicu.

Misli izbornik na sve

Nisu, međutim, iznenadili Komšića II. – Ivo je, iz ove perspektive, (bio) mila majka! – pa im je spremno odgovorio da ne smiju biti uvjereni u to kako on nije mislio na budućnost Tisućljetne, Nedjeljive i, što je najvažnije, Multietničke. „Mislim da sam pronašao pogodnu osobu. Ostaje mi samo da tu osobu uvjerim da krene u tom pravcu, mislim da može pobijediti“, umirio je sarajevske akademce njihov politički uzor, kojega su njihovi roditelji četiri puta instalirali u Titinu 16 – ravno ispod kolege mu, također, naime, narodnog heroja. Trostrukog, čak. I, doduše, (samo) u ulju.

I vrijeme je, k’o mutna voda, prolazilo, pomalo se već zaboravilo na ovu Ljiljanovu besu bosanskoj budućnosti. Kad u rujnu ove godine, eto ti njega na Hayatu. A, i gdje bi drugo? Na radost gledateljstva i svih u studiju, obznanio je kako više nema nikakve dvoumice – Demokratska fronta imat će svoga kandidata za Predsjedništvo, našao je, dakle, pogodnu osobu! Drago je, dakako, to bilo Hayatovu voditelju. Ali, ma koliko bio sretan, toliko je bio i znatiželjan. Tko je taj Komšić umjesto Komšića?! No izbornik, sklon dramaturgiji, nije htio otkriti kome je namijenio fotelju ispod Tite. Kaže, želi izbjeći negativne posljedice. „Neću da nam se dogodi ono što nam se dogodilo 2014. s pokojnim Slavom Kukićem, da mi to objavimo, onda ga ovi dolje prebiju u Mostaru, a onda se on zbog pritiska obitelji povuče“, objasnio je ovaj svoj oprez.

Izgubljen u brisanju

Ali, evo, već smo pri kraju 2025., samo što nismo ušli u izbornu godinu. Nema se više što čekati. Slijedom čega je Ljiljanova fronta u nedjelju obznanila kako je Slaven Kovačević – taj… koji može pobijediti – u (ovakvoj) Bosni i Hercegovini. Kad već nije u Strasbourgu u listopadu ove godine, kada je Europski sud za ljudska prava obznanio kako je podnositelj apelacije zapravo zlorabio pravo na podnošenje zahtjeva, a njegove tvrdnje predstavljaju pokušaj promjene cjelokupne ustavne strukture Bosne i Hercegovine, a ne zaštitu osobnih prava.

Ima, međutim, ovaj sraz Ljiljanov (privatni) Hrvat – Strasbourg i svoju prapovijest. Nakon što je, sad već DF-ov kandidat za novoga Komšića, 2023. podnio apelaciju, Sud je tražio dodatno pojašnjenje. Znajući što to zapravo znači, Kovačević je 12. lipnja prošle godine tražio da se prepravi njegov životopis tako da se briše nacionalna pripadnost – Hrvat. Taj je podatak bio objavljen na stranici Gradskog vijeća Sarajeva, gdje je Kovačević bio gradski vijećnik u razdoblju 2012. do 2016. Kao Hrvat… Ispričavam se!

I, nakon što je raskrinkan, njegova je apelacija – na užas multi-kulti bastiona podno Trebevića – pala. Treskom!

Je li (opet) Hrvat?!

Pritom ne treba zaboraviti kako se (kasno izbrisani) Hrvat izjašnjavao i kao – Srbin… Da izvinete! Sve po potrebi, kako se namisti, reka(o) bi Giboni. Nije, međutim, sve to pokolebalo njegova političkoga patrona da promovira svoga političkog savjetnika kao svoga nasljednika. Što, valjda, sugerira kako se ponovo upisao u Hrvate. Ili ga ipak nisu ni izbrisali nakon što je Sud za ljudska prava raskrinkao pokušaj prijevare ovoga – ugroženog! – građanina, Bosanca i Hercegovca, naime…

Više je pritom znakovito negoli zanimljivo to što se nitko, osim Naroda i pravde, od tzv. probosanskih stranaka nije oglasio u svezi ove nove bošnjačke ujdurme u nastajanju. Mada, delikatna je to situacija. Poštenoga Hrvata i sarajevsku raju patentirao je 2006. Lagumdžijin SDP, a taj su patent potom rabili koliko su god mogli Temeljna u Bošnjaka Izetbegovića II. i pripadajući im satelit Gazijin front.

A, poput najcrnjeg cinizma doima se priopćenje te stranke kako je vikend inauguracija strasburškog stradalnika nastavak kristalno jasne političke borbe promicanja jednakosti svih ljudi bez obzira kako se etnički izjašnjavaju ili ne izjašnjavaju.

Ili se izjašnjavaju kako im političkim sponzorima padne na pamet.

Josip Vričko / Katolički tjednik

Share
0