Nakon Zagreba i u Splitu je, u četvrtak 3. studenoga, u velikoj dvorani Nadbiskupskom sjemeništu, u organizaciji Udruge Benedikt, zbog velikog broja zainteresiranih gledatelja dvaput prikazan dokumentarni film „Huda jama strogo čuvana tajna“ autora i scenarista Roman Leljaka, u 19 i 20 sati.

Dvorana dvaput ispunjena - Publika se vraćala

Stravični film o Hudoj jami, sinoć je pogledalo oko 1500 gledatelja, a mnogi su se morali vratiti, kao i splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić, jer je bilo nemoguće ući u prepunu dvoranu. „Ovo se nije zapamtilo, Biskup ne može proći.“ Splitska publika je sinoć vjerno posvjedočila i dokazala da ljudi postaju svjesni svoje prošlosti, svoje hrvatske povijest. Svi su željni istine, istine bez laži. A da se istina ne može više skriti, ni ljude lagati, pokazalo se i prije nekoliko dana u Republici Sloveniji, kada se u prepunoj mariborskoj stolnici slavila misa zadušnicu za te pokojnike iz Hude jame. I žitelji su Maribora bili zatečeni i iznenađeni, te su komentirali „tako veliki broj ljudi i automobila iz svih krajeva Hrvatske, što se to ovdje događa, u katedrali se slavi misa.“ Mnoštvo Hrvata i Slovenca, (ne)izbrojeno u tisućama, unatoč medijskoj šutnji, hodočastilo je na pogreb mučenika, ekshumiranih iz rudnika smrti „Barbarin rov“, koji su bez ikakva suda ubijeni od Jugo-komunističke vlasti, i to u miru, nakon Drugog svjetskog rata, u Spomen park Dobrava, i tako iznenadilo i hrvatske i slovenske vlasti, zbog čega je obred pogreba kasnio dvadesetak minuta jer se u tom nepredviđenom zastoju u prometu našao i slovenski predsjednik Borut Pahor. Jedino, što nije iznenadilo, bila je činjenica, da nitko od predstavnika SDP-a iz Hrvatske, nije bio nazočan u komemoraciji u Mariboru.

Nova saznanja o Barbarinu rovu o „nježnom gušenju i prolijevanju krvi“

Prije prikazivanja filma Vide Popović, uime Udruge Benedikt pozdravio je sve nazočne i gospodine Romana Leljaka kojemu je hrvatski narod zahvalna što je za Hrvate učinio nešto što nikad nitko nije učinio.

Potom je Roman Leljak kazao da su i njegovi korijeni hrvatski, zatim je između ostaloga naglasio „kakva je to slika komunističke vlasti koja je takvom represivnom revolucionarnom ideologijom željela doći na vlast. I dalje imaju specijalni status u Sloveniji, pa je tako Udruga antifašista za svoj rad dobila 8 milijuna eura, a Udruga Huda jama koja se brine o ekshumaciji, identifikaciji, obilježavanju grobišta… dobila je 9 milijuna eura (u Barbarinu rovu pronađena su tijela djece od tri, šest, osam, sedamnaest mjeseci, mladići, žene, starci…) I danas, nakon svih saznanja, takvoj vojsci dajemo takav položaj i novce, jer gaji neki status hrvatske i slovenske antifašističke vojske. Neprestano radimo, ekshumiramo, obilježavamo grobišta, a slijedeći tjedan ćemo se naći i s hrvatskim ministrom branitelja Tomom Medvedom. Vjerujemo da ćemo izvađene žrtve, iz tri slovenska grobišta (Slovenske Konjice…) na kojima trenutno radimo, ekshumirati, i posmrtne ostatke, pokopati u Hrvatskoj…“

U Barbarinu rovu oko 5000 ubijenih?

Leljak, je posebno istaknu da su ovih dana nastavili sa ekshumacijom u rudniku Barbarin rov i da su tijela sve gušće nabijena pa se računa da će ih umjesto 3000 tisuće biti 5000 tisuća, što je izazvalo novi šok kod splitske publike, jednako kao i stravični prizori iz filma. Čili su se razni komentari: „Gledatelj se ne može ne zapitati, gdje su 1945. godine bili „ovi antifašisti“ koji se tada i sada „zaklinju u slobodu i ljudska prava“: Gdje su bili kad se radio najveći genocid nad Hrvatima, koji povijest nije zapamtila. Čime se to može opravdati? Gdje su tada nestali i odakle su se danas pojavili? Može li čovjek uopće napraviti takav luđački zločin, pakao? Iz priloženih i viđenih prizora očito se može biti i više od toga, može se biti sotonski monstrum. Kakvi su to ljudski umovi koji se nakon učinjenog zločina opravdavaju izjavama da su „nježno prolijevali hrvatsku krv“ jer mogli su oni biti još „nježniji“ nego što je guranje i nasilno gušenje živih ljudi u jamu, kao na primjer novorođenčadi… Zločin, opravdavati zločinom… Strašno.“

Istina bez laži - temelj hrvatske budućnosti

Nazočnu publiku pozdravio je i splitsko-dalmatinski župan Zlatko Ževrnja, koji je kazao, želimo tu bolnu povijest naše Domovine zatvoriti, a to možemo jedino objavljivanjem istine, istine bez laži… Treba sve žrtve objaviti i dostojanstveno pokopati. Postoje krugovi koji to ne dopuštaju, već nas drže u okovima. Nadam se da će naša sadašnja vlada to shvatiti i ostvariti, i žrtvama dati pijetet koji zaslužuju, na isti način kao što smo mi učinili u Dugopolju, gdje smo na podignutom spomeniku donijeli imena svih stradalnika, neovisno u kojoj su postrojbi bili. Budući naraštaji moraju znati povijesnu istinu i samo na toj na toj istinskoj i istinitoj pomirbi, možemo nastaviti u istinsku hrvatsku budućnost…

Zahvala Romanu Leljaku

Prije prikazivanja filma, inicijativni odbor „Križni put Golgota Hrvata“ na čelu s Žarom Peharom, koji su organizirali hodočašće iz Splitsko-dalmatinske županije i sudjelovanje u komemoraciji u Mariboru, uručio je „Zahvalnicu“ gospodinu Leljaku, a Dragica Zeljko Selak, uime Ante Klarića, predsjednika Udruge Hrvatski domobran Omiš te Udruge Domovinske vojske 41.-95., knjigu „Hod sa smrću“, svjedočanstvo preživjelog sudionika Križnog puta, Ante Klarića, koji je unatoč svojim poodmaklim godinama, došao iz Krila Jesenica i nazočio splitskoj premijeri filma.

Huda Jama – Barbarin rov

Huda jama naselje je u sastavu općine Laško u Sloveniji. Blizu naselja nalazi se rudnik Barbarin rov, mjesto na kojem je počinjen jedan od najvećih zločina u svijetu nakon Drugog svjetskog rata. Jugo-komunistička vojska (partizani, I. bataljon KNOJ-a pod vodstvom Benjamina Žižmana, likvidirala je po novim saznanjima i oko 5000 nedužnih ljudi među kojima je bio veliki broj civila, djece, žena i staraca. Kako se ovaj zločin ne bi saznao pristup ljutoj jami zazidali su sa deset pregrada između kojih su nasuli sipinu i zemlju. Prema podacima do kojih je došao publicist, istražitelj arhiva UDB-e i masovnih zločina jugo-komunističke vojske Roman Leljak, u ovom stratištu okončalo je život stravičnim mukama oko 2000 Hrvata, 700 Slovenaca i 300 Nijemaca. Bili su živi zazidani.

 

D. Zeljko

Share
0