Suvremeni hrvatski slikar, s otoka Brača, Ivo Kličinović, temeljiti je i osjećajni kroničar svoga suživota s morem i oblacima, obala i otočja, na kojima živi i gdje danonoćno upija svoje jedinstvene uspomene, pretvarajući ih kasnije, u sliku, u ulje na platnu s motivom iz svoga dnevnika sjećanja.

Naravo, slikar žele realizirati portret, grada, dijela obale, planine na kopnu zaklonjene visokim valovima, maslinika, djelića neba koje se onako svijetlo i prozirno izdiže iznad njega, učiniti tu sliku posebnom i neusporedivom, iako je grad isti, i planina je od prije, pa čak su i valovi i vjetrovi slični jedan drugome, dok se oblaci lijeno rastežu gore u visini a on traži i ukazuje na različitosti koje najprije polako, stidljivo izviru iz njega, a zatim sve brže i sve jače, nadiru u jatima i teško se obraniti od njih, kada se kao lavina ljutih ptica ustremljuju na njega tvrdeći kako je njihovo zapažanje jedino točno.

Ivo Kličinović slika svijet oko sebe, na svoj način, doživljavajući valove i vjetrove kao ponešto izmijenjenu stvarnost u kojoj dominira divlja ljepota mora, neosvojivo sivilo planina i ledena plava boja mora i neba, stopljenih u neponovljivu plavet.

Slikar bilježi i vremena mira i utihe, kada sve naizglede miruje, a mi znamo da more smišlja novu opačinu kako bi se razonodilo a planina ga gleda i samo ponekad obruši nekoliko velikih stijena prema moru, upozoravajući ga.

Kličinović osobito voli promatrati nemirno more ispod namrgođene gore i to kroz grane maslina, stojeći u kakvom starom masliniku, okružen drevnim mirom i slikati ga, bilježiti ga, za neka buduća vremena, sjećajući se zvukova koji su ga okruživali, glasova koji su ga pozivali,mirisa koje je prepoznavao i sve to pospremio u svoj osobni dnevnik sjećanja i uspomena.

Možda slikar vidi i doživljava svoj motiv ljepšim i impresivnijim nego što jest, no to je njegov otok, njegovo more, njegova gora na obali, njegovi oblaci, njegovo razljućeno i žestoko more i on ga takvim vidi, od davnina.

Kličinović slika na klasičan način, doprinoseći svojim slikama velikom svjetskom opusu štafelajnog slikarstva, otimajući od zaborava motive koji će možda, uskoro, izgledati i doimati se drugačije.

I more i oblaci i planine i otoci, sve.

Zato slikar svakodnevno marno puni svoj dnevnik sjećanja i uspomena.

                                              

Miroslav Pelikan

Share
0