Preminula je Ksenija Urličić, legendarna televizijska urednica i voditeljica, jedna od najvažnijih osoba u povijesti hrvatske televizije. Otišla je dva mjeseca prije 87. rođendana, samo nekoliko tjedana nakon smrti supruga, inženjera Ivice Urličića.

Ksenija Urličić svog je životnog suputnika upoznala na samim počecima karijere. Njihova veza počela je 1966. godine, dok je radila kao najavljivačica. Privukao ju je naočiti inženjer, pa je nakon posla često odlazila u studio u Radničkom domu gdje je radio.

“Godinama je radio u inozemstvu, od toga i pet godina u Kamerunu u Africi za Ujedinjene narode, te neko vrijeme u Ruandi. Zahvaljujući tome, shvatila sam što znači naslov filma ‘Moja Afrika‘. Ico je bio realan čovjek i vrlo koristan osobi poput mene, koja je sklona zanosima i uvijek pomalo lebdi u oblacim”, ispričala je svojedobno Ksenija za Miss7, koja je svojeg životnog suputnika upoznala na samim svojim televizijskim počecima.

Rođena Splićanka, s roditeljima se kao trogodišnjakinja preselila u Zagreb. Bila je najmlađe dijete uz dva starija brata, Zlatka i Žarka, te sestru Maju. Njezin brat Žarko Domljan bio je prvi predsjednik Hrvatskog sabora.

Prije televizijske karijere, kao 15-godišnjakinja je prošla na audiciji za film “Mala Jole” Nikše Fulgosija. Ipak, gluma je nije privukla. “Snimanje na brodu, treninzi, škola na daljinu, učenje scenarija, odvojenost od obitelji… Sve mi je bilo traumatično i odbojno, tako da se na audiciju za sljedeći film nisam ni javila”, objasnila je.

To ju je iskustvo ipak dovelo do televizije. Ivan Hetrich, asistent režije na filmu, predložio joj je da se prijavi na audiciju za TV najavljivačice. Tako je na prvoj godini studija romanistike počela raditi na televiziji. Prošla je sve faze posla, od najavljivačice i spikerice do urednice, a uz rad je diplomirala, postala supruga i majka.

Svoje uredničko razdoblje smatrala je vremenom procvata Zabavnog programa.

Ksenija Urličić osmislila je brojne uspješne projekte, među kojima su “Kruške i jabuke”, “Jel’ me netko tražio” te dječji show “Turbo limach show”. Ipak, najviše se pamte “Sedma noć” i “Dora”. “Sedma noć”, koju je vodio popularni dvojac Ljudevit Grgurić Grga i Mirko Fodor, bila je toliko gledana da su za vrijeme emitiranja ulice bile prazne. Prva emisija emitirana je 1992. sa stadiona NK Osijek, 700 metara od neprijateljskih položaja.

Utemeljila je i Doru, nacionalni izbor za pjesmu Eurovizije, a ime je dala po skladateljici Dori Pejačević. Razmišljala je i o imenu “Tonka” po pjesmi Rajka Dujmića, ali “Dora” joj se učinilo kao “punije” i svehrvatsko ime. Prisjetila se i prvog hrvatskog nastupa na Eurosongu 1993. godine, kada su se Putokazi s pjesmom “Don’t ever cry” morali probiti kroz prednatjecanje u Ljubljani.

Nakon 41 godine rada na televiziji, u mirovinu je otišla 2001. godine. Posvetila se obitelji, unucima i praunucima, ali i svojoj velikoj strasti – vrtlarstvu. Za svoj kućni vrt u Zagrebu dobila je i nagradu Floraarta.

M.M.

Share
0