Čitam kritike nekih jalnuša, malenih miševa frustriranih svojim beznačajnim životima, kako s visina kritiziraju Zlatka Dalića, kao upitan je kao trener (kraj svih rezultata) a i karakterno je loš.

Pa se sjetih epizode nakon Svjetskog prvenstva 2018. u Rusiji, gdje je Hrvatska bila viceprvak, nakon čega je Daliću stigla vrlo unosna ponuda od kineskog kluba Dalian Yifang. Radilo se o trogodišnjem ugovoru vrijedan oko 30 milijuna eura, cca 8 milijuna eura neto po sezoni, plus bonusi.

On je ponudu odbio jer je htio ostati vjeran hrvatskoj reprezentaciji ('neću napustiti svoj narod').

Kasnije (2019.) taj je klub preuzeo Rafa Benitez, koji je došao iz Newcastlea. Dalić je i sam spominjao u intervjuima da je Benitez otišao u Kinu nakon što je on odbio.

Umjesto toga Dalić ostaje u Hrvatskoj za, po javno dostupnim podacima, cca 1,2 mil dolara godišnje, plus moguće premije. Osnovnom matematikom lako je zaključiti kako je time izgubio barem 20-ak milijuna ukupno, ako ne i znatno više u perspektivi. Osim kineske bilo je i drugih ponuda (npr. West Ham), ali ova kineska je najpoznatija po iznosu i kontekstu 'poslije Rusije'.

Na koncu, da je otišao vani bio bi Bog, kome bi se mnogi klanjali. A ovdje je permanentno izložen kritici hrvatskih spadala, besprizornih likova, kućnih tastatura filozofa frustriranih svojim malim, jadnim životima teških anonimusa.

Ivica Granić / Facebook

Share
0