Krim u Hrvatskoj

Prema izvještaju SOA-e za 2014., a kad se govori o četničkom aktivitetu u RH, stoji napisano: „I dalje su aktivne organizacije i pristaše četničkog pokreta u državama okruženja i šire. Pri tome postoje kontakti i prema istomišljenicima u RH te prema ostalim organizacijama i pojedincima s velikosrpskih ideoloških pozicija.“

Izrijekom se ne spominju imena, tj. „kontakti i organizacije“ (barem ne u službenom izvještaju dostupnom javnosti) niti se spominju njihovi glavni projekti, međutim prema izazivanju incidenata jasno je da je uz „srpski Dubrovnik“ i „srpski Vukovar“ epicentar srbočetničke aktivnosti i Primorsko-goranska županija, tj. grad Rijeka gdje je SKH/SDPartija na vlasti sedamdeset godina, točnije od 1945. godine.

U sve te godine SKH/SDPartija je neprestano zaštitnik srbovanja, za uzvrat srpska manjina u Hrvatskoj njihov je pouzdani glasač i politički oslonac. Uostalom „sirovinski“ sastav članstva SKH/SDPartije i ove hrvatsko-srpske Milanovićeve vlade korespondiraju i to rječito dokazuju. Već je neko vrijeme jasno da jedan od glavnih srbo-četničkih projekata je izgradnja njihove autonomaške enklave u Hrvatskoj i odlučili su se u legionarskom gradu Rijeci stvariti i stvoriti „Krim u Hrvatskoj“. Umjesto Slovenije u Kraljevini i titinoj Jugoslaviji sada Rijeka preuzima ulogu zapadne kapije za Hrvatsku. Da bi se ostvario taj plan moraju nužno osvojiti neke presudne poluge autonomaštva, pa je hodogram prilično jasan. Posljednji događaji u Rijeci razvidno pokazuju kako gradonačelnik Veljko Obersnel cijeli scenarij namjerava dovršiti i predstavu odigrati. Istina, bilo bi mu puno lakše krimski projekt realizirati s Milanovićem u drugom premijerskom mandatu, ali će pokušati i bez njega. Uvjeren je u svoj projekt, u visok stupanj njegove dovršenosti, i može biti dovršen i s HDZ-ovom vladom.

Da bi stvorio srpski Krim u Hrvatskoj, gradonačelnik Rijeke, Slovenac Vojko Obersnel, upotrijebio je prosrpsku i autonomašku politiku SDPartije u Rijeci. Zapravo to je izvorni smisao i zadaća sveopćeg riječkog gosporarskog i kulturološkog propadanja – isprazniti Rijeku od izvornog, domaćeg, hrvatskog stanovništva i na njihovo mjesto dovesti legionare iz Jugoslavije. Ponoviti sve isto kao 1945. Ruglo od grada ostalo je bez gospodarske aktivnosti, domaće se stanovništvo rapidno smanjuje i ostaju samo SDPartijski/Obersnelovi tradicionalni glasači: Srbi, muslimani, Romi, djeca oficira JNA i yugonacionalisti.

Sva je gradska aktivnost usmjerena prema Riječkom karnevalu, veličanju najvećeg od svih bravara na svijetu i krivotvorenoj multietičnosti što je bio i ostala gola laž, jer samo je riječ o jačanju srpsko-četničkog korpusa u Rijeci, glavnog izvođača autonomaške konstrukcije u Rijeci. Naravno, sve to ne bi bilo moguće bez pomirljivih Primoraca zavučenih u svoje miće škujice, u domaće besedi i šegavu domaću pamet. Isto je tako to nemoguće to izvesti bez crvenih fratara na Trsatu, koji su za šaku (ionako svoje) zemlje riječkom SDPartiji dali kršćanski legitimitet i građansko pokriće prikazavši ih domoljubima.

...socijalno onečišćenje...

S ulogom HNK Rijeka u kulturi grada Rijeke već je postalo sumnjivo kad je intendantica postala Mani Gotovac, čuveni splitski redikul. Njen kazališni program bio je HNK približiti Riječkom karnevalu i estradi; mora joj se priznti da je u toj profanizaciji potpuno uspjela. Riječki HNK je dobio prostačku zabavu po mjeri svoje intendantice, njenog stasa i glasa. Ta kazališna jadnica bila je međutim samo probna sonda, testiranje Riječana za daleko opasniju kreaturu, Olivera Frljića čija je zadaća Obersnelovo uznapredovalo autonomaštvo produžiti na kulturu, tj. stvoriti antihrvatski kulturni i politički program kroz kazališni repertoar.

Da bi se zaokružio i učvrstio projekt srpskog Krima u Hrvatskoj, još nedostaje i treće uporište: obrazovanje, tj. edukacija mladosti, riječke inteligencije (studenata) u smjeru Regiona, krivotvorene povijesti „istog jezika“ i „građanskog rata“ u Jugoslaviji. I na djelu je upravo instalacija tog trećeg uporišta. Po nalogu Vesne Pusić – a u dogovoru sa stranačkim kolegom, rektoratom Riječkog sveučilišta, Perom Lučinom – Dean Jović („ugledni“ profesor i savjetnik bivšeg predsjednika republike, poznati negator svakog hrvatskog identiteta i promotor jugoslavenskg identiteta) radi na tome da se pri Rektoratu (Sveučilišta u Rijeci) osnuje institut za hrvatsku dijasporu na čijem bi čelu bio sociolog Ozren Pupovac, trenutno s adresom u Berlinu. Doktor znanosti poznat po tome da je sin Milorada Pupovca, još poznatiji kao suprug estradne umjetnice Vesne Pisarović.

Spomenuti se sin i suprug inače bavi marksizmom u postjugoslavenskim zemljama, a uspješno je prevodio Alaina Baidoua, Louisa Althussera i Jacquesa Ranciera – na srpsko-hrvatski jezik! Naravno takav projekt u Rijeci nekad je podupire i pazi na njegovu realizaciju negdašnji ministar, Želimir Jovanović, a ne tako davno isti je kultorološko-edukativni pothvat podržavao i bivši Predsjednik RH, Ivo Josipović. U projekt je već ozbiljno uključen Centar za studije jugoistočne Evrope, pri beogradskom Fakultetu političkih nauka, inače već ozbiljno ugrađen u Sveučilište u Rijeci i CAS (Center for Advanced Studies) Rijeka. U svojim nastupima CAS Rijeka se ponaša kao da RH ne postoji, nigdje se ne spominje Hrvatska, samo Regija, kao da se ne nalazi u RH već kao da dolazi iz nekakve države Rijeka, a Rijeka je naravno kao samostalna država u Regionu.

Na inzistiranje Vesne Pusić novac je u resornom Ministartvu već osiguran i sada je na rektoru Peru Lučinu da po naputku svoje stranačke šefice posloži natječaj po mjeri Ozrena Pupovca da baš nikome ne bi palo na pamet prijaviti se na natječaj i da bi svaki takav pokušaj bio odmah spriječen.

Dakle zamišljeno je da ta treća komponenta srpsko-četničkog autonomaštva poučava hrvatske studente o hrvatskoj dijaspori, njezinom nastanku i povijesti, početku i značenju; zašto su odlazili, bježali glavom bez obzira iz komunističkog raja, i nisu se vraćali. Dakle pored tisuća sjajno obrazovanih Hrvata u humanističkim znanostima po najprestižnijim svjetskim sveučilištima, bit će doveden Ozren Pupovac, osvješteni Srbin, filozof marksizma koji prevodi sa francuskog na srpsko-hrvatski?! On će hrvatsku mladost u duhu marksizma educirati otvarajući im svjetonazor bratskog južnoslovenstva i socijalizma.

Međutim koliko je ozbiljan i važan projekt govori podatak da Milorad Pupovac ni u koga nije imao toliko povjerenja pa je postavio svoje meso; iz sinekurnog Berlina dovlači ga u Rijeku – to je Miloradu Pupovcu važno, to je srpskoj manjini u Hrvatskoj važno i presudno! Možda ga i žrtvovao, izložio napadima, jer izbori će pokazati da 8. Izborna jedinica može i drugačije glasovati, a na razini države to će se sigurno tako dogoditi. Crvena Rijeka će možda ostati u istoj boji stida i boli, bit će to drugačije crvenilo.

I to je trojka oko koje se vrtite sve aktivnosti „srpske Reke“ u Hrvatskoj: Slovenac Vojko Obrsnel, jugoslaven Oliver Frljić i Srbin Ozren Pupovac imaju zadaću Rijeku ukrasti RH i hrvatskom narodu?! Strateški je cilj da srpska manjina osvoji novi teritorij i pod krinkom multikulturalnosti i nacionalne ugroženosti iznudi atribuciju autonomije te sa svojih 5% u populaciji stanovništva RH od Rijeke napravi srpsko-četničku enklavu koja će u jednom budućem scenariju vriskati o ugroženosti u Rijeci, a onda je tu i Rijeka kao dosanjani ruski izlaz na Sredozemlje i sve kako to već u njih ide. Pogotovo s poteškoćama s kojima se EU suočava zbog izbjegličke krize.

L. C.