Projugoslavenske snage iz sjene i dalje vladaju Hrvatskom
Stjepan Mesić pobjedom na izborima 2000. godine zacrtao je debelim slovima jednu pogubnu politiku protiv svih nacionalnih interesa Hrvatske koja egzistira i dan danas. Slobodno, bez trunka sumnje mogu reći kako ta politika danas doživljava svoju punu kulminaciju.
Progon mrtvog Tuđmana, Hercegovaca, branitelja, smjena i umirovljenje generala, "demokratizacij" HDZ-a, lažno svjedočenje na Haškom sudu, dostava najtajnijih dokumenata Tužiteljstvz istog suda, bio je samo početak rušenja svih institucija koje je uspostavio prvi predsjednik Tuđman.
Isto kako se Tito na Bleiburgu i Križnom putu riješio zauvijek potencijalnih ideoloških neprijatelja, tako je i Mesić uz asistenciju jugoslavenskog udbaškog podzemlja, pod krinkom "demokratizacije" napravio plan potpune devastacije HDZ-a, najveće državotvorne stranke koja je trebala biti čuvar Tuđmanove vizije Hrvatske.
Godine 2002, eklatantnom krađom na izbornoj konvenciji HDZ-a, Mesić uz pomoć Borbaša, postavio je za šefa te stranke Sanadera, a skinuo Pašalića.
Dr. Pašalić, po mom dubokom uvjerenju, najsposobniji je političar u Hrvatskoj nakon Tuđmana, političar kojemu ni nakon najvećeg udbaškog progona nisu mogli spakirati ništa što bi ga moglo odvesti iza rešetaka. Kad ne bih imao ni jedan dokaz za tu tvrdnju, dovoljno je prisjetiti se svih kumuliranih napada na dr. Pašalića, dovoljno je vidjeti odakle dolaze i bit će nam jasno da jugoslavenska UDBA udara uvijek najsposobnije, jer oni su im i najveći neprijatelji.
Preko imena i prezimena dr. Ivivća Pašalića stigmatizirana je cijela populacija Hrvata iz Bosne i Hercegovine, populacija iz čijih su redova dolazili najbolji sinovi, nositelji Domovinskog rata. Preko stigmatiziranja Pašalića, stigmatiziran je i HDZ, predsjednik Tuđman i projekt stvaranja hrvatske države. Dakle, vrijeme je pokazalo da nekadašnji Tuđmanov savjetnik nije bio cilj, nego sredstvo. Cilj je bio cijeli domoljubni korpus, koji je provedbom detuđmanizacije trebalo lustrirati.
U toj cijeloj političkoj predstavi, Mesiću pomaže i Račan, koji krajem 2003. velikodušno „prepušta“ vlast Ivi Sanaderu iz samo jednog razloga.
Sanader je trebao biti taj koji će vratiti Srbe u Hrvatsku, postaviti "željezni zid" prema Hrvatima u BiH, i isporučiti hrvatske generale. Sanader, sa svojim kultom nedodirljivosti je bio taj koji će amortizirati moguće nezadovoljstvo braniteljske populacije i domoljubnog korpusa hrvatskog naroda.
Sanader i HDZ, nisu dobili vlast te 2003-4., dobili su vrući krumpir u svoje krilo, a udbaški mediji su im svesrdno pomagali stvarajući percepciju o jednoj uspješnoj vlasti.
Od Sanadera su stvorili nedodirljivi „kult ličnosti“! U sretnim okolnostima ekonomija nam je rasla, smanjivao se broj nezaposlenih i ubrzanim smo koracima kročili ka EU i NATO savezu. Sve su to bili amortizeri ove udbaške predstave i dok su svi mislili da Hrvatskom upravlja i vlada Sanader, iz pozadine se jasno vidio udbaški rukopis.
Dok je Sanader uživao na lovorikama slave i kulta ličnosti u isto vrijeme ostaci UDBA-e su uz pomoć djelova obavještajnog i paraobavještajnog sustava marljivo prikupljali sav kompromitirajući materijal pomoću kojega su krenuli u rušenje Sanadera nakon što je on već obavio sve složene, prljave zadaće koje su Vladari Hrvatske stavili pred njega.
Ali, varate se! Nije Sanader bio cilj Mesićeve, Budine i Perkovićeve politike. Cilj je bio srušiti cijeli HDZ, cijelu domoljubnu populaciju, srušiti sve što ta stranka simbolično znači za Hrvatsku, srušiti ostatke životnog djela prvog predsjednika Tuđmana, srušiti branitelje, Domovinski rat i sve sve hrvatske svetinje.
Samo dragi Bog je poslao suca Merona, a oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču, i odbacivanje UZP-a, spriječila je totalnu devastaciju hrvatske demokrščanske politike na čelu sa HDZ-om.
Potpuno je jasno, da su se mnogi dužnosnici HDZ-a na čelu s Jadrankom Kosor u toj perfidnoj igri iskompromitirali do krajnjih granica, potpuno je jasno da je HDZ bio pometen na parlamentarnim izborima 2011. zahvaljujući upravo tome, ali na sreću, ostao je na nogama i dobio je Tomislava Karamarka.
Tomislav Karamarko najnapadaniji je političar poslije Pašalića!
I opet se događa ista stvar! Cilj nije Karamarko, cilj je cijela domoljubna populacija!
Zato što je Karamarko kao simbol, udbin trn u oku, zato što zna gdje je hrvatski problem!
Kukuriku veleizdajnici u četiri godine svoje štetočinske vladavine nisu ništa drugo radili nego nastavili izvorni Mesić-Račanov plan, kasnije dograđen po napucima Ive Josipovića, čiji je glavni cilj bila potpuna devastacija svih hrvatskih institucija, a ključna meta ostao je upravo HDZ.
Prvi dokaz za tu tvrdnju je Lex Perković!!!
Udbaška strategija postavljena 2000. god ostala je ista i nije se promijenila ni za jedan milimetar, a tome smo svi mi koji imalo politički razmišljamo bili svjedoci.
Za vrijeme Račana nije vladao Račan, za vrijeme Sanadera nije vladao Sanader, za vrijeme Milanovića nije vladao Milanović. Hrvatskom su u ovom razdoblju iz sjene vladali ostaci jugoslavenske UDBA-e, opljačkanim hrvatskim novcem u pretvorbi i privatizaciji Markovićevim zakonom, preuzimanjem svih medija, preuzimanjem svih nevladinih udruga, ekonomskih resursa i najvažnijih banaka.
Vladali su Hrvatskom, pokušavajući nas vezivati uz Srbiju i vraćajući nas u mentalnokomunističku Jugoslaviju, Srboslaviju ili tzv. Region. Tako svejedno!?
A danas? Ima li kakve razlike? Tko je vlasnik Hrvatske i svih ključnih poluga moći nakon što je Domoljubna koalicija na jedvite jada uspjela pobijediti na zadnjim izborima i složiti većinu u Saboru.
Hrvatskom vladaju kadrovi bliski Budimir-Mesić-Josipovićevoj interesnoj grupaciji i jugoslavenskom poimanju politike i ako se pod hitno ne poduzmu koraci i ako se ne udari u glavu te politike ostat ćemo ponovo bez Hrvatske čije stvaranje praktički još nismo ni dovršili.
Tko u novoj hrvatskoj vlasti zaustavlja domoljubne procese, tko zaustavlja lustraciju koju su napravile sve postkomunističke zemlje osim nas i Sloveniji, tko zaustavlja promjene u zatrovanom obavještajnom sektoru, tko zaustavlja procese i smjene u ključnim medijima koje vode nekadašnji suradnici UDBA-e, KOS-a i SID-a?
>>Most postaje novi HNS: Žele INU, HEP, Plinacro, Janaf, Hrvatske vode, Hrvatske šume ...!
To zaustavljati mogu samo oni koji su ucjenjeni od podzemnih vladara Hrvatske stasalih još u vrijeme Rankovićeve OZNA-e, oni koji su dio te veleizdajničke politike, oni koji su jednom nogom lijevo, a drugom desno, oni koji kupuju svoju slobodu!?
Oni koji još uvijek štuju druga Tita i ne daju da ga se skine s najljepšeg zagrebačkog trga. To su oni koji lažu kada kažu kako svjetonazor i ideologija nisu bitni, to su klasični eksponeti te dobro osmišljene jugoslavenske politike, osmišljene još davnih dana, osmišljene u visoko obrazovanim i intelektualnim udbaškim krugovima.
To su i oni s „desna“ koji u Saboru brane Ostoju Rankovića!
Politika kojekakvih kvazi- kompromisa ne će uroditi plodom, politika popuštanja veleizdajničkim strukturama ne će donijeti ploda, politika čekanja SDP-ove transformacije u uljuđenu socijaldemokratsku stranku koja će raskrstiti s Titom, Jugoslavijom i komunizmom je čisti promašaj.
SDP u svojoj transformaciji izaći će još jači, lukaviji, pametniji, s perfidnijim vodstvom i još žešće će nastaviti istu politiku koju im piše netko drugi, koju pišu oni koji iz sjene vladaju Hrvatskom. Izaći će na platformi ujedinjenja cijele ljevice zajedno s Josipovićem, Holy, Čačićem, Prgometom, Petrinom, Pupavcem i sa svima onima koji danas „ne znaju“ jesu li lijevo ili desno, koji tvrde da svjetonazor nije bitan.
Ukoliko se pod hitno ne naprave radikalni zaokreti na medijskom prostoru, radikalni rezovi u obavještajnom, radikalni zaokreti u PNUSKOK-u, USKOK-u, DORH-u, Poreznoj upravi, izgubit ćemo vlast prvo na jednom brdu, a onda i na drugom, jer Predsjednici će biti potpuno vezane ruke.
I danas su joj vezane ruke, šrojugoslavenski mediji razapinju, lažu, trolaju svakodnevno do neizdržljivosti, a oni bez svjetonazora, koji su fiktivno na njezinoj strani, osporavaju njene odluke!
Radmanova TV šupa uvele je reprizu ranojutarnjeg dnevnika i jednostavno nas „hebu“ s tim „zornjakom“ onako lukavo, perfidno, udbaški!
Zadnji je čas! Mediji čine svoje od „jutra do povečerja“ i narod ispranog mozga gubi strpljenje!
Domoljubna koalicija gubi njihovu potporu! Nadam se da su Domoljubi toga svjesni!?
Kazimir Mikašek-Kazo