Na portalu Indeks.hr pojavio se 16. veljače 2016. godine članak autorice Martine Pauček Šljivak naslovljen: Ministar znanosti smatra da Bog može biti dizajner svijeta, znanstvenici u šoku: „Mora dati ostavku“.

Kada čitatelj ne bi pročitao niti jednu rečenicu iz dotičnog teksta osim naslova morao bi biti u čudu i pitati se, kako to jednom davno reče naš poznati športski komentator Mladen Delić, „Ljudi je li to moguće?“ Svi mi možemo imati različita mišljenja, stavove, svjetonazore i sl., ali minimum slobode izražavanja i tolerancije (lat. tolerare – podnositi, trpjeti) civilizacijska je tekovina koje se ne smijemo odreći. Tražiti ostavku samo zbog mišljenja da je Bog stvoritelj i ureditelj (dizajner) svijeta, tj. u biti zbog verbalnog delikta, jest neprihvatljivo ponašanje. Slično mišljenje o Bogu kao stvoritelju dijele na tisuće ljudi i vrlo poznatih znanstvenika diljem svijeta a i Hrvatske.

Jedno od takvih mišljenje jest ono prema kojemu „Novi ministar znanosti, obrazovanja i sporta, Predrag Šustar, smatra kako je Bog dizajner svijeta i da je pitanje evolucije i dalje otvoreno. Hrvatski znanstvenici za Index tvrde kako Šustar zbog toga ne može biti ministar, a kako smo provjerili od Šustarove teze odustao je i službeni Vatikan odnosno Crkva.“ Takvo je ministrovo mišljenje „šokirao hrvatsku znanstvenu zajednicu“ (zapravo to nije njegovo izvorno mišljenje ni mišljenje suautorice znanstvenog rada Znanost i religija kod Ruđera Boškovića Aleksandre Golubović, koji je objavljen u Riječkom teološkom časopisu god. 20 (2012) br. 2, nego mišljenje nekih danas vodećih svjetskih znanstvenika i mnogih znanstvenika iz prošlosti).

O kakvom se šoku radi i koju je to znanstvenu zajednicu šokirao? Autorica teksta svoj pisani uradak potkrepljuje navođenjem mišljenjâ dvojice poznatih članova hrvatske znanstvene zajednice, profesorâ Sveučilišta u Splitu Ivice Puljka i Dejana Vinkovića. Ako su njihove misli korektno prenesene (a nema razloga da ne vjerujemo da jesu) onda to doista mora zabrinjavati tu istu znanstvenu zajednicu ali i sve hrvatsko slobodomisleće općinstvo.

Objavljeni tekst bjelodani je dokaz niske komunikacijske razine u hrvatskom društvu; netolerantan, napadački, neargumentiran, neznalački i površno napisan. Ne čudi nas primitivizam u dijalogu u Hrvatskom saboru ili među političarima, ali kada oni koji bi trebali biti intelektualna elita društva, tj. akademski obrazovani ljudi, komuniciraju na ovako isključiv i civilizacijski neprimjeren način – onda je to doista zabrinjavajuće.

U članku se navodi da je šok u tome što sadašnji ministar znanosti, obrazovanja i sporta i suautorica rada pišu u spomenutome znanstvenom radu: "Čini se da do sada teorija evolucije nije ponudila konačna rješenja, što nam i dalje ostavlja prostor za Boga kao dizajnera. Što, drugim riječima, znači da je opcija Bog i dalje otvorena (tj. najvjerojatnija)." Upravo se takav stav prikazuje kao „hereza“ (krivovjerje) za koju autor mora biti drastično kažnjen („Mora dati ostavku“ i „ne može biti ministar“). Autorica Indexova članka navodi namjeru samoga ministra i njegove suautorice kada oni kažu da je “cilj rada na primjeru Boškovićeva teksta iz Teorije prirodne filozofije ispitati može li se braniti, tj. opravdati teza da znanost i religija, kao što, čini se, i proizlazi iz ovoga teksta, nisu suprotstavljena područja”. Smatra li se i to „herezom“? Navedimo samo nekoliko citata iz ministrova rada koje autorica članka u Indexu navodi kako bi opravdala zahtjev da on „mora dati ostavku“: „Ukoliko evolucija ne može objasniti cjelokupnu stvarnost, a čini se da ne može, ostaje nam prostor za Boga“; „Teizam, tj. stav da je Bog taj koji je na optimalan način 'uštimao' međusobno djelovanje sila čini se kao najbolje objašnjenje činjenice da je život u svemiru uopće moguć…“; „Svijet je očito dizajniran, a znanosti nam taj dizajn ne mogu u potpunosti objasniti. Religija nudi objašnjenje, pozivajući se, poput Boškovića, na Boga kao dizajnera…“; „Bošković je već na početku svoje rasprave o Bogu rekao da je svijet uređen, svrhovito i s ciljem (tj. ciljevima), i da je dizajner Bog. Svijet, prema njegovu mišljenju, nije mogao nastati slučajno, ni sam od sebe, nego ga je Bog upravo takvim stvorio i uredio kako bi život u njemu, osobito za čovjeka, bio uopće moguć“ itd.

Ako bi se pozorno slijedio tekst portala Indeks i provela ozbiljna analiza onda bi se moglo navesti još popriličan broj ministrovih „hereza“. Tekst novinarke Pauček Šljivak zapravo ne bi zasluživao nikakvu ozbiljnu pozornost u jednoj ozbiljnoj akademskoj pa i široj zajednici da takvih slučajeva, posebno posljednjih dana i tjedana, nema na pretek.

Novinarka se u svojoj „argumentaciji“ poziva na samoga papu Franju. Ona kaže: „Ovakve tvrdnje hrvatskog ministra znanosti u suprotnosti su s onim što je Papa Franjo izjavio prije dvije godine.“ On je dalje rekao da su teorije evolucije i Velikog praska točne, a da Bog nije mađioničar s čarobnim štapićem „i tim riječima stao na kraj teorijama o Bogu kao kreatoru i dizajneru svijeta“. Zaključak bi iz ovog navoda bio da papa Franjo ne vjeruje u Boga Stvoritelja, što je temelj kršćanske vjere. Na samom početku Vjerovanja stoji „Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i Zemlje…“ Je li moguće da je papa Franjo ateist i da ne priznaje Vjerovanje kao osnovnu formulu (izričaj) kršćanske vjere?

Je li neprofesionalni tekst novinarke Indexa izraz neznanja i nesposobnosti za elementarno logičko zaključivanje ili je namjerna podvala? Umjesto njezina zaključka citirajmo što je rekao papa Franjo u Papinskoj akademiji znanosti 27. listopada 2014.godine: „Početak svijeta nije djelo kaosa koje svoj početak duguje nekome drugom, nego izravno proizlazi iz Vrhovnoga počela koje stvara iz ljubavi. Veliki prasak, koji je danas postavljen na početak svijeta, ne proturječi božanskomu stvaralačkom djelu, nego ga zahtijeva. Evolucija u prirodi ne opovrgava ideju stvaranja, budući da evolucija pretpostavlja stvaranje bićâ koja evoluiraju“

Bilo bi dobro i za svaku ozbiljnu polemiku korisno pozorno pročitati oba teksta: i ministrov i Indexov. Ovaj prvi su pročitali navedeni profesori Sveučilišta u Splitu. I jedan i drugi su se zgražali nad činjenicom da je netko (ovdje ministar) mogao napisati da je Bog stvorio svijet. Profesor Puljak kaže: „Najčudnija izjava od svih u članku je ona da je svijet očito dizajniran. Ne vjerujem da je to netko mogao napisati. To ne bi rekla nijedna ozbiljna religiozna osoba. To je potpuno pogrešno jer svijet nije dizajniran. Znanost i religija nemaju dodirnih točaka, znanost opisuje prirodu i to je u domeni znanosti. Sve stvari o prirodi i svemiru smo saznali preko znanosti, tako će biti i u budućnosti. Nije mi drago zbog ovakvih njegovih napisa i volio bih da objasni što mu uopće znači da je pitanje evolucije otvoreno i da je svijet dizajniran.“ A Vinković sav šokiran nastavlja „... pa kaže da osoba koja ne prihvaća biološku evoluciju nije sposobna voditi sustav znanosti i obrazovanja jedne države.“ Ako je taj zaključak logički dosljedan onda bi osoba koja prihvaća biološku evoluciju trebala biti sposobna biti ministar. To je slično kao da kažete da onaj tko npr. (ne) vjeruje u Boga ne može biti dobar športaš. Ili da pristaša fašizma ili nacizma ne smije dobiti Nobelovu nagradu. Spomenuti splitski fizičari dobro znaju da su njemački nobelovci Johannes Stark i Philipp Lenard bili dobri fizičari, a bili su skloni nacizmu.

Kada je riječ o uvjerenju u dizajniranost svemira i o ozbiljnoj religioznoj osobi koja to navodno nikako ne bi mogla prihvatiti onda se mora podsjetiti upravo na neke od takvih religioznih osoba među znanstvenicima (ukoliko ih profesori smatraju ozbiljnima), a to su Newton, Leibniz, Faraday, Euler, Maxwell, Planck, Heisenberg, Einstein i mnogi drugi splitskim profesorima poznati znanstvenici.

Jedan od podnaslova Indexova članka glasi:„Ni sam Bošković da je živ ne bi to izjavio“ (misli se na prihvaćanje ideje dizajna). Da su splitski profesori ozbiljno pročitali ministrov tekst i savjesno ga usporedili s dodatkom Boškovićeve Teorije prirodne filozofije koji nosi naslov Dodatak koji spada u metafiziku. O duši i Bogu (na što se ministar obilno poziva) onda bi zapazili da je baš sve što je u ministrovu tekstu napisano u vezi s Boškovićem potpuno točno. Treba li zbog takvoga mišljenja osuditi R. Boškovića kao pseudoznastvenika? Ili bilo koga drugoga koji zastupa takvo mišljenje? Teško je povjerovati da ugledni fizičari ne znaju zaključivati. U pitanju je nešto sasvim drugo. Upućujem svakog dobronamjernog čitatelja da pogleda prilično kratki tekst u tom Boškovićevu dodatku (br. 525-558, str. 248-263, posebno br. 539-558, str. 254-263) i neka sam prosudi. Bošković izričito kaže: „Što se tiče Božanskog Tvorca prirode, moja ga teorija izvanredeno osvjetljuje i iz nje proizlazi nužnost da ga priznamo…pa stoga posve otpadaju ništavne sanjarije onih koji smatraju da je svijet slučajno nastao ili da je mogao biti sazdan nekom fatalnom nužnošću, ili da odvijeka postoji sam po sebi upravljajući se po nekim svojim nužnim zakonima.“ (Teorija prirodne filozofije, br. 539, str. 254)

Kada se radi o tzv. „Velikom prasku“ (Big Bang) onda svakako treba istaknuti da je ta ideja u skladu s kršćanskim vjerovanjem (također vjerovanjem drugih velikih svjetskih religija). Prije nego što je katolički svećenik i astrofizičar George Lemaître 1927. godine postavio fizikalnu hipotezu o postanku svemira znanstvenici su vjerovali (nisu znali niti su znanstveno to dokazali) da svemir nema vremenskog početka ni kraja, tj. da je vječan, a to znači da nema stvoritelja koji bi ga mogao stvoriti. I sâm je Einstein vjerovao (kao i svi drugi) da je svemir statičan tj. u ravnoteži i toj znanstvenoj „dogmi“ toga vremena prilagodio je formule koje su slijedile iz njegove teorije relativnosti. Kasnije se pokajao i izrazio žaljenje da mu je to bila najveća znanstvena pogreška u životu. Umjesto toga prihvatio je Lemaîtreovu ideju o svemiru koji se širi iz jedne točke kao početka. Time je u znanost ušla kršćanska ideja o početku svijeta, a to je sugeriralo da je svijet/svemir stvoren i uređen (dizajniran). Stvorio ga je Bog, vjeruju vjernici.

Bez namjere da se ovdje ulazi u polemiku, a pitanje je koliko bi ona uopće bila smislena jer se vodi u iracionalnoj atmosferi, treba napomenuti da se rasprave o odnosu znanosti i religije danas vode u svijetu na vrlo visokoj objektivnoj i ljudski tolerantnoj razini, što u Hrvatskoj, nažalost, nije slučaj. U Europi, posebno u Velikoj Britaniji i u SAD takve su rasprave između pristaša teorije evolucije i kreacionista normalna stvar. S jedne su strane neki znanstvenici ateisti i scijentisti kao poznati Dawkins, Dennett, Atkins i dr, a s druge znanstvenici vjernici Lennox, McGrath, Polkinghorn, Collins i dr., i nikada se nije čula optužba ni s jedne strane, uz sve, pa čak i drastične razlike u mišljenjima i svjetonazorima, da bi se tražila diskvalifikacija protivnika (da ga se npr. izbaci sa sveučilišta ili s neke funkcije). U Hrvatskoj je to očigledno „normalna“ stvar. E upravo se tu može govoriti o hrvatskoj intelektualnoj, znanstvenoj i ljudskoj razini, o etiketiranju, o pseudoznanosti, o Rezolucijama Vijeća Europe (D. Vinković) i sl. Kakvi su to dvostruki i pametnog znanstvenika nedostojni i nedosljedni kriteriji? Nije se npr. do sada u Hrvatskoj čulo da su se znanstvenici, koji se zalažu za Rezoluciju Vijeće Europe u vezi s kreacionizmom, s istom strašću zauzeli za Rezoluciju Vijeća Europe 1481 o osudi svih totalitarnih sustava: nacizma, fašizma i komunizma. Možda selektivno da, i to nekih od njih, ali ne svih totalitarizama.

Otkuda pravo znanstvenicima iz jedne struke da s visoka sude o humanističkim znanostima u kojima nisu kompetentni jer „takvi radovi, poput tog spornog kojeg je objavio ministar, ne bi smjeli nazivati znanstvenima i koristiti za stručna napredovanja u sustavu znanosti.“ Prosuđuje li on možda na isti način i druge „pseudoznanstvenike“ kao što su npr. Bošković, Poynting, nobelovci Einstein, Bohr, Heisenberg, Planck i drugi. Fizičar Poynting kaže o Boškoviću: „Za njega ne postoji mrtva materija koju druga materija pokreće amo-tamo, nego je sav svemir Božja moć. Ovo je sigurno jedna od najveličanstvenijih spekulacija koju je ljudski um ikada obznanio.“ Einstein je rekao: „Teško ćete među dubljom vrstom znanstvenih umova naći nekoga bez svojevrsnog religijskog osjećaja.“ Ili: „Ozbiljni znanstveni radnici jedini (su) duboko religiozni ljudi.“ Ili: „Ne mogu pojmiti istinskog znanstvenika, a da nije prožet dubokom vjerom.“ Bohr je kazao da „religija doprinosi harmonizaciji života zajednice“, a ministra Šustara bi zbog religioznosti trebalo smijeniti (?!). Za Plancka „između religije i prirodne znanosti nigdje ne nalazimo protuslovlje, nego upravo potpuno slaganje u odlučujućim točkama. Religija i prirodna znanost se ne isključuju…nego se dopunjuju i jedna drugu uvjetuju“. Mogli bismo navesti još puno sličnih citata i nijedan ne bi bio u skladu sa stavovima onih koji traže ostavku ministra samo zato što ne misli u skladu s njima „poželjnim receptom“. Stoga: „Jedino odgovorno što ministar može napraviti je dati ostavku, ili pak prepustiti da ga premijer smjeni“ (Vinković). Sapienti sat! Ovakva neakademska, necivilizacijska razina znanstvenog dijaloga kojoj glavni ton daju uspješni znanstvenici samo pokazuje koliko je hrvatska stvarnost zatrovana vlastitim egoizmom, ideološkim predrasudama i netolerantnošću prema drugima i drugačijima. Pa i onda kada se za to nema dobrih i opravdanih argumenata. Moglo bi se dotičnim fizičarima savjetovati i kazati: Neka vam Bog oprosti jer ne znate što govorite. Iz Indexova članka i stavova iznesenih u njemu mogla bi se napraviti jedna psihoanalitička studija pojedinaca i bolesnog hrvatskog društva u cjelini. Takav put nikamo ne vodi i svi ćemo biti osakaćeni još više nego što već jesmo.

 

Stipe Kutleša

Share
0