Bjesomučni napadi na Tomislava Karamarka, potpredsjednika Vlade s ovlastima i dužnostima za provođenje unutarnje politike i nacionalne sigurnosti nastavljaju se nesmanjenom žestinom, u čemu svakako prednjači ultra-ljevičarski i ultra-desničarski list 7Dnevno i sestrinski portal dnevno.hr.

„Dekaramarkizacija“ Hrvatske, navodno potpomognuta predsjednicom K.G.Kitarović i predsjednikom vlade Timom Oreškovićem vrišti s naslovnica tih antihrvatskih glasila, a slike i naslovi ostaju u sjećanju i onima koji nemaju 7 kuna za kupiti to eklatantno trovačko tabloidno žutilo. Tone i tone papira potrošeno je kako bi se demontiralo Tomislava Karamarka i njegovu pobjedničku državotvornu politiku, tone i milijuni rečenica u kojim nikada nisam našao ni jedan valjan dokaz protiv Karamarka kojim bi se dokazalo kako je njegova politika štetna za nacionalne interese Hrvatske.

„Žuta politika“ stvaranja razdora u Domoljubnoj koaliciji, stvaranja razdora u suradnji partnera koji čine vladajuću većinu, ima za cilj rušiti ovu Vladu, ima za cilj stvoriti razdor između Pantovčaka, Banskih dvora i Domoljubne koalicije, ima za cilj na vlast u Hrvatskoj dovesti nove vladare iz sjene, vladare koji su, činilo se, odavno potrošena politička roba. Ta antihrvatska politika, koja navodno za svoje rušilačke ciljeve trenutno koristi Predsjednicu i Premijera, ako uspije u svojim namjerama ispljunit će i Predsjednicu i Premjera kao prožvakanu žvakaću gumu i zabit će im nož u leđa prvom prilikom.

Tri su stvari koje vladari iz sjene nikako ne mogu oprostiti Karamaru!? Njegove riječi izgovorene nebrojeno puta: „oni koji misle ući u HDZ kako bi se okoristili članstvom bolje da ne ulaze, jer bit će izbačeni, a one članove koji su stranku koristili za vlastito bogaćenje izbacit ćemo iz stranke bez ikakve rezerve“.

Drugo, a možda još važnije što Karamarku neprijatelji ne mogu nikako oprostiti, najava je lustracije i prvi znakoviti koraci koji su učinjeni u tom pravcu dolaskom Hasanbegovića na ministarsku poziciju u Ministarstvu kulture. O tome nam govore neviđeni, vulgarni napadi mentalnokomunističkog čopora na čovjeka koji se usudio reči kako je jedina referentna točka i polazište za sve rasprave o prošlosti i budućnosti Hrvatske ISTINA i samo ISTINA. Ne zna se koja je lustracija veća opasnost neprijateljima Hrvatske? Ona lustracija koja će ukloniti mentalnokomunističke apologete Titovog zločinačkog režima, ili ona lustracija koja mora razračunati s pljačkašima Hrvatske, ratnim profiterima, psima rata, koji su Hrvatsku opljačkali u jeku krvavog obrambenog Domovinskog rata, a sada taj krvavi novac koriste za preuzimanje Hrvatske.

Treće podjednako važno je Karamarkov povratak Tuđmana u hrvatsku politiku, povratak hrvatskog povijesnog velikana koji je Hrvatskoj vratio bitak domoljubne i nacionalne svijesti o vlastitom postojanju. Povratak Tuđmanu koji je Hrvatskoj vratio Hrvatsku, otevši je iz jugoslavensko-velikosrpskog smrtonosnog zagrljaja.

Iz ove tri točke „mržnje“ prema Tomislavu Karamarku nije teško zaključiti tko su mu neprijatelji i koji su njihovi motivi, nije teško zaključiti da su se sve tri točke prijepora i neprijateljstva prema Karamarku zapravo spojile u jednu točku mafijaško-političke interesne grupacije, u jednu točku spašavanja svoje zločinačke prošlosti, u jednu točku spašavanja svoje zločinačke budućnosti! Gdje je tu Hrvatska, gdje su tu sloboda, neovisnost, opstojnost? Ultra-desni domoljubi koji su se bubali u domoljubna prsa trpajući džepove opljačkanim novcem u pretvorbi i privatizaciji, novcem stečenim najprljavijim ratnim profiterstvom, nisu to mogli činiti bez pomoći i umreženosti s udbaško-mafijaškim klanom ultra-fašističke ljevice. Udbaško-mafijaška banda i ultradesni domoljubi koji su bili protiv Tuđmanove vizije Hrvatske, postali su i do dana današnjeg ostali bliski suradnici. Neraskidivo ih veže pljačka, sticanje bogatstava, stvaranje ideološkog i materijalnog temelja za preuzimanje Hrvatske, veže ih međusobno ucjenjivanje u klasičnoj mafijaškoj matrici „omerte“!

Naizgled smrtni neprijatelji postali su neraskidivi prijatelji u neprijateljstvu prema Hrvatskoj s različitih ideoloških i osobnih polazišta i motiva. Oni koje je Tuđman odbacio, oni koje je Karamarko odbacio, a odbacio je i jedne i druge, danas iz urotničkih međunarodnih i domaćih centara moći delegiraju i kadroviraju podjednako u Banskim dvorima kao i na Pantovčaku! Novopečeni politički hlebinci u koje ubrajam, premijera Oreškovića i Most naivno nasjedaju misleći da će steći i zadržati političke pozicije grabeći i lijevo i desno. Možda se varam, možda nisu naivni? Ako je tako onda su i oni dio te dobro osmišljene strategije koja zazire od bilo kakve mogućnosti lustracije.

Lustracijom ratnih profitera, iskazanih u pretvorbi i privatizaciji, lustracijom mentalnokomunističke bulumenta i prezentacijom istine hrvatskom narodu koji bi vidješi pravu istinu prvi puta progledao, stvorili bi se temelji za jednu novu dvotrećinsku, demokršćansku politiku po uzoru na Orbanovu Mađarsku. Ideološka lustracija neminovno bi srušila političku platformu projugoslavenskim mentalnokomunističkim snagama, a lustracija pljačkaša oduzela bi im zajedničku „kasu“ prljavog političkog novca. Ljevica u Hrvatskoj morala bi ući u mukotrpan put nove profilacije i tranzicije iz rigidne komunističke ljevice prema modernoj socijaldemokraciji kakva nam je poznata u današnjoj Europi, poglavito u Njemačkoj. U tom novom političkom prostoru, dvotrećinska demokršćanska većina u Hrvatskoj koja objektivno postoji po svjetonazorskom habitusu, u miru Božjem mogla bi kroz tri mandata profilirati našu Domovinu u uglednu srednjoevropsku zemlju koja bi zauvijek okrenula leđa svim projugoslavenskim ideološkim interesima i opasnostima. Riješili bi se stoljetne ovisnosti, a iz tih ralja spomenuta urotnička bulumenta nam ne dozvoljava izlazak.

Predsjednica K.Grabar Kitarović, Karamarko, Orešković moraju su konačno okrenuti jedinoj ispravnoj usuglašenoj politici, politici zaštite nacionalnih interesa, politici koja vodi ujedinjenju demokršćanskih snaga na temeljima sveobuhvatne lustracije i istine. Ujedinjenje demokršćana je moguće, a pomirdba sa sadašnjom indoktriniranom, projugoslavenskom nelustriranom ljevicom je nemoguća. Ukoliko donesu zajednički plan zaštite nacionalnih interesa, na tim temeljima osigurat će si novi reizbor i služenje na korist cijeloj naciji još najmanje jedan, a možda i dva mandata. Dakle, potreban je zajednički dugoročan strateški plan, jer upravo se vodi epska borba kako bi se taj mogući plan srušio prije donošenja. Ukoliko se kreatorima zla i nereda dozvolji ponovna dominacija neminovno će izgubiti svi ovi politički akteri koje sam nabrojao, akteri koji imaju potencijalnu snagu Hrvatsku dovesti tamo gdje nam je mjesto koje po svim ljudskim i prirodnim resursima zaslužujemo.

Imenovanja ljudi na ključnim pozicijama u represivnom i obavještajnom sustavu jednostavno ne smije i ne može proći mimo volje vodstva HDZ-a i Tomislava Karamarka koji je po položaju u Vladi, po svojim kompetencijam u području nacionalne sigurnost najpozvaniji i najodgovorniji za ta pitanja. Floskula kako Karamarko želi političku moć i kontrolu političkog sustava imenovanjem svojih ljudi najobičniji je spin i smiješan izgovor. Pa tko onda sebi uzima za pravo kontrolirati obavještajni sustav, ako se to isto pravo oduzima Karamarku? Jesu li to možda savjetodavci iz spomenute antilustracijske urotničke ekipe? Čime su to Most, Predsjednica ili Orešković zaslužili povjerenje hrvatskog naroda, kojim svjetonazorskim stavovima, kojim planovima od strateških nacionalnih interesa za Republiku Hrvatsku. Karamarku oduzimaju pravo i utjecaj, a sebi ga uzimaju!? Ako na taj način misle osigurati reizbor na sljedećim predsjedničkim ili parlamentarnim izborima, ako bez te podrške žele zadržati pozicije na koje su došli isključivo podrškom Karamarka i Domoljubne koalicije grdno su se prevarili. Bez HDZ-a i Karamarka, bez podrške Domoljubne koalicije oni su sigurno u gubitničkoj poziciji. Ali za Hrvatsku nije važan gubitak njihovih političkih moći i utjecaja! Važno je da će u ovoj neslozi na kraju najveći gubitnici biti Hrvatska i naš narod.

Politička, zaplotnjačka, imenovanja Daniela Markića i Pjera Šimunovića na ključna mjesta u hrvatskom obavještajnom sustavu potpuni su promašaj i politički štetan čin. Odstupanje od biranja kadrova za te funkcije po principu više kandidata, kako su se birali ministri, govori nam da su odgovorni za imenovanja popustili pod skrivenim političkim pritiscima i motivima nepoznatih podzemnih snaga. Imenovanje Daniela Markića, za kojega se navodno ne zna je li rođen 1970. ili 1972. godine, za kojega se ne zna gdje je i kada maturirao, gdje je kada i da li je završio magisterij, šta je korisno učinio za Hrvatsku tijekom svog službovanja u obavještajnom sustavu, zbog čega je bio desna ruka Milanović-Josipovićevom Lozančiću, imenovanje Markića za kojega se opravdano sumnja kako je otvorio šampanjac kada je uhićen Gotovina, imenovanje bez ijednog suprotstavljenog kandidata, budi opravdane sumnje u političke motive koji su na tragu urotničke poražene politike.

Imenovanje Pjera Šimunovića na mjesto ravnatelja UVNS-a poniženje je i marginaliziranje Karamarka i Domoljubne koalicije.

Navodno mišljenje generala Gotovine o imenovanjma na koje se navodno oslonio Orešković kada je već sve bilo odlučeno klasičan je politički spin. Generala Gotovinu po potrebi gaze kad im ne treba, a po potrebi njegovo mišljenje uzimaju važnim kada ga populistički trebaju. General Gotovina se distancirao od politike i pametno podržava sve legitimno izabrane, ne utječe na te procese, da imenovani ne bi utjecali na njegov poslovni život i život njegove obitelji. Ista je stvar i s Tuđmanom. Kada ga trebaju citiraju ga, a kad im smeta ponižavaju ga.

Konačno, kako god završila ova mučna, klasična hrvatska nesloga, Karamarko, HDZ i Domoljubna koalicija i nadalje će ostati najjača politička opcija u Hrvatskoj, ona opcija koja je srušila Josipovića i Milanovića u trenutcima kada se činilo da mentalni komunisti imaju najveću političku i medijsku moč. Poraženi kreatori ove nesloge pakirat će kofere! Pitanje je samo koliko će izgubiti Hrvatska u ovom lutanju u magli, Hrvatska kojoj prijeti ekonomski, demografski i moralni slom. Za dogovor i slogu još uvijek ima vremena.

Znakovit je povijesni datum 10.travnja, jer isti su neprijatelji Hrvatske bili 10.travnja 1941. kao i danas, 10.travnja 2016. godine. Ona Hrvatska je poražena i razapeta u krvi Bleiburga, a s ovom Hrvatskom namjeravaju učiniti isto. Onima koji vjeruju u Hrvatsku u svim povijesnim bespućima i turbulencijama, želim lijep 10. travanjski dan 2016.godine.

 

Kazimir Mikašek-Kazo

Share
0