Provincijski mangupi. U te bi se dvije riječi moglo sažeti sve ljudstvo okupljeno oko MOST-a. Malomišćanski kriminal i trgovanje utjecajem – cjelokupno političko djelovanje Ćuprije d.d.

Štošta se nagađalo, ali je napokon objelodanjeno zašto je MOST toliko ustrajao na MUP-u i ministarstvu pravosuđa. Jasno je i zašto se zahtijevalo ostavku prvog potpredsjednika Vlade Karamarka prije očitavanja Povjerenstva za sukob interesa.

Tragikomično je što se Božo Petrov ovih predugih šest mjeseci obraćao cijelom narodu onim iritantnim glasom seoskog propovjednika, govoreći o reformama, gospodarstvu, ekonomiji, a cijelo je vrijeme samo širio svoju provincijsku mrežu nad državnim institucijama. Trebalo je svima biti jasno u trenutku kad je Orepić preuzeo MUP i Šprlje pravosuđe – prvomu je najbliži prijašnji doticaj s unutarnjim poslovima bio dok je radio kao zastavnik JNA, a drugomu dok je odrađivao staž prije polaganja pravosudnog ispita. Ipak, koliko im je nedostajalo znanja, vještina i sposobnosti, toliko su imali odanosti prema Petrovljevoj ideji “Velikog Metkovića”.

Mnogi će od nas priznati da su se pribojavali ishoda, neposredno nakon izbora, u kojem bi Domoljubna koalicija, odnosno HDZ na čelu s Tomislavom Karamarkom pristali na sve „uvjete“ MOST-a pa čak i na suradnju s onima koji Hrvatsku pustoše od 2000. godine na sve moguće načine: moralno, gospodarski, ekonomski i ljudski. Svima nam je laknulo kad je Karamarko izjavio da se neke granice ne mogu prijeći i da napušta pregovore. No, dogodio se preokret i MOST se odlučio za HDZ, a u biti je sve bilo dogovoreno sa Milanovićem, odnosno Budimirom Lončarom, koji je sve to financirao preko raznih roglića, a kako sada vidimo, i putem „grizlija“ sređivao gostovanja, (ne)podizanje kaznenih prijava, reklamaciju tvrtki koje ih zauzvrat financiraju…

Treba sad vidjeti izraz lica svih onih koji su na izborima zaokružili listu MOST-a. Za SDPartiju i njezine satelite je jasno zašto su sve počeli uništavati od Račana i Mesića do Milanovića i Josipovića – jer ne podnose neovisnu Hrvatsku koja im je razorila domovinu Jugoslaviju – no ovi ćuprijaši ispadaju kao najobičniji banditi i „secikese“, pohlepni i gramzivi seljani kojima je dojadilo po oštarijama i birtijama varati svoje sugrađane, pa su se odlučili „zaigrati“ na državnoj razini. No, koliko god preživali ćuprijaši pojmove poput poštenja, rasta, reformi i ostalog što su čuli na seoskoj fešti, ostali su i ostat će najobičniji provincijalci najniže kategorije koji strateški ne mogu promišljati i djelovati.

U emisiji Bujica od 21. prosinca 2015. je emitiran “video clip” u kojemu su prikazani Petrov i Milanović kako se obraćaju medijima, a u pozadini se pušta pjesma “Love is in the air”. Iako je to sprdnja, promotrite li pozorno oči Petrova dok gleda u Milanovića koji govori, nazire se da Bože Petrov u Milanoviću vidi partnera. Sad znamo da je u njemu vidio mentora, ali tko zna, možda i nešto više…

Kako bilo da bilo, odoše ćuprijaši u ropotarnicu povijesti. Smjestit će se uz nekog blijedog lika koji tvrdi da je bio Predsjednik RH, osim ako prije toga ne svrate na produljeni boravak u Remetinec.

Hrvatska je u teškom stanju, gospodarskom i ekonomskom, deseci tisuća Hrvata napušta opustošenu Domovinu, a sad sve kulminira političkom neizvjesnošću, odnosno krizom i rasulom, jer je skupina preambicioznih provincijalaca pokušala vladati državom. Političko neiskustvo načelničića i gradonačelničića objelodanjivalo se svakodnevno, a sad je isplivala i kriminalna podmazanost, odnosno trgovanje utjecajem, provincijskih mangupa.

 

Ivo Sertić

 

Share
0