Kako vrijeme odmiče sve je razvidnije da postavljanje Vlaha Orepića za ministra MUP-a prethodilo bilo kakvoj podjeli resora i političkog dogovora između Domoljubne koalicije i anonimusa iz Metkovića.

Kad su se stvari posložile, čini se da je MOST jednostavno dobio naputak da na to mjesto ima doći Vlaho Orepić, podoficir JNA, ili netko tko se ne razumije u policijske poslove čime će struktura Ranka Ostojića ostati nedirnuta.

U izbor ministra MUP-a, vodstvo HDZ-a je olako popustilo, što se na koncu obilo o glavu i Tomislavu Karamarku, sad već bivšem predsjedniku HDZ-a. Tihomir Orešković, sada već tehnički predsjednik Vlade, u tim je razmimoilaženjima između Domoljubne koalicije i MOST-a vidio svoju političku šansu te je pokušao na brzinu ušićariti politički kredit i – izgorio.

Prije šest mjeseci, jednako kao i danas, MOST-u i njegovim mentorima, bio je bitan isključivo nadzor nad policijom. Po tom pitanju nije s MOST-om bio moguć nikakav kompromis. Na jednoj je strani bila beskompromisna želja za kontrolom MUP-a, a drugoj prijetnja trenutačnim prekidom sporazuma s Domoljubnom koalicijom – ako im se uskrati upravo to ministarstvo. USKOK MOST-u nije bio visoko na listi prioriteta, jer SDP ima tamo ravnatelja osobu iz svog legla, Dalibora Cvitana.

Zašto baš MUP?

Ono što se u početku činilo maglovito i nejasno, vremenom je postalo puno očitije. Orepićevim kadroviranjem u MUP-u je na ključnim dužnostima trebalo ostaviti sve Ostojićeve milicionare, onemogućiti bilo kakve istrage o Milanovićevim aferama i pokrenuti proces transformacije MUP-a na tragu ranijih SDP-ovih najava od kojih je i sam Milanović u međuvremenu odustao.

U cijelu operaciju suradnje s Domoljubnom koalicijom, MOST je očito krenuo s figom u džepu. Igrajući cijelo vrijeme ulogu oporbe u vlasti, učinili su sve da bi zamračili i od javnosti sakrili četverogodišnju vladavinu Zorana Milanovića i SDP-a, uključujući otvorenu opstrukciju nekoliko otvorenih skandala: nestanak 16 milijrdi kuna iz DUUDI-a, selektivnost predstečajnih nagodbi, nestanak važnih državnih dokumenata u Heinzlovoj, aferu s lažnom reparacijom MIG-ova u Ukrajini i nabavka četiri MIG zrakoplova nepoznata podrijetla, nestanak 300 strojnica iz Varaždinske PU, afere povezane s Krešimirom Milanovićem koji je još uvijek u bijegu i nedostupan hrvatskim vlastima... i sve što treba sakriti od javnosti.

Zanimljive su i Orepićeve aktivnosti na "čišćenju" biračkih popisa na područjima gdje su iste provodili Ranko Ostojić i Arsen Bauk. Znakovito je da su jednima i drugima prioriteti Metković, Vrgorac, Ploče, Makarska, Imotski, Omiš i Split a nikako Vukovar i izborne baze Milorada Pupovca i Milanke Opačić u Ličko-senjskoj i Sisačko-moslavačkoj županiji.

Pogotovo je SDP-u bilo potrebno od progona zaštititi autore splitske svastike, odnosno huligane koji pirotehnikom, ispadima i huliganizmom godinama dokazuju da su Milanović, Jovanović, Vesna Pusić i Ranko Ostojić u pravu. Orepić je očito imao zadaću učiniti ono isto, što je njegov prethodnik učinio nakon incidenta u San Siru 2014. godine, ili svastike na Poljudu 2015., kad je Ranko Ostojić učinio sve da počinitelji i nalogodavci ne budu procesuirani, niti se njihova imena pojave u javnost. Zbog čega je to bilo potrebno pokazali su i događaji sa Europskog nogometnog prvenstva u Francuskoj, na koje su ti isti huligani poslani od strane svojih nalogodavaca da bi ih, kao i njihove nalogodavce, nakon povratka, od kaznenog progona pokušavao štititi upravo MUP, ovaj put na čelu s Vlahom Orepićem.

Splitska politička pripetavanja

Nakon posljednjih huliganskih ispada, s udrugom "Naš Hajduk" i Torcidom nogometna javnost "pere usta". Poznavatelji splitskih prilika najnovijim razvojem događaja nisu uopće iznenađeni. Iz tih krugova su se i ranije čule upozorbe kako su projugoslavenski militanti, putem diktata ulice, upravo udrugu "Naš Hajduk", koju u rukama drži Ostojićeva orjunaška skupina, nametnuli gradonačelniku Baldasaru kao svojevrsnu korektiv odnosa u i oko Hajduka. Ima tu svega, upozoravaju poznavatelji splitskih prilika, od aktivnosti vezanih za svastiku, preko rata objavljenog hrvatskim institucijama, pa do sumnjivih kreditnih transakcija i drugih netransparentnih izvora financiranja.

Da se ta priča, koja je Hajduk dovela pred rasulo, ne bi otvorila u javnosti poslužio je Vlaho Orepić, čije posljednje izjave mnogi vide kao potvrdu takvih ocjena. Pokušavajući prikriti huliganizam i počinjena kaznena djela koja kompromitiraju Hrrvatsku, ministar Orepić neizravno pokazuje i elemente koketiranja s huliganima zbog golih političkih interesa. Gradonačelnik Splita Ivo Baldasar, nakon raskida suradnje sa SDP-om, sve se više okreće suradnji sa Milanom Bandićem, što u SDP-u ali i djelu Mosta smatraju svetogrđem. Stoga Orepić, primjenom Ostojićevih manira, huligane pokušava pridobiti na stranu Mosta i suprotstaviti ih upravo Baldasaru s kojim su Milanović i Ostojić ranije "raskrstili".

>>Navijači pokrenuli istragu: Nećemo dopustiti da MUP zataška ovu sramotu kao što su zataškali svastiku

Bengalke su, dakle, upaljene; topovski udari ubačeni na teren u u St. Etiennu, slično kao što je prije 25 godina „srpska nejač“ predvođena Goranom Hadžićem i Željkom Ražnjatovićem Arkanom balvane prebacila preko hrvatskih prometnica, zazveckala naoružanjem i zavapila da strahuju od Tuđmanove "ustaške" vlasti.

Frapantna je ta sličnost događaja iz 1991. i ovog najnovijeg scenarija. Za razliku od 1991., ovaj put pobunjenici ne dolaze tenkovima prema Vukovaru, Dubrovniku, Zadru, Šibeniku, Gospiću i drugim hrvatskim mjestima. Pobunjenici su ovaj put duboko unutra, eruptirat će iznutra, baš kao i ova dvadesetorica huligana obučenih u sivo i plavo s jatacima koji im za svaki slučaj mogu u sekundi dodati kockastu majicu. Agresor i njegovi domaći pomagači se 1990. i 1991. godine znatno razlikovao od domicilnog, hrvatskog pučanstva. Sada je znatno teže, skupine uvježbane za potrebe terorizma, sabotaže izgledaju kao susjedi, poznanici, kolege i prijatelji, a jataci mogu biti osobe u koje ne bi nikad posumnjali.

 

Mila Marušić

Share
0