Mediji su polupismeni, neinformirani, licemjerni i skloni forsiranju senzacionalizma i interesa oglašivaća na štetu istine, a javnost je povodljiva i neupućena, i tome nema ni kraja ni rješenja. To je nažalost krvna slika hrvatskog političkog bića i njena budućnost.

Svi su se raspisali i raskokodakali o Milanovićevu vokabularu, njegovim političkim stavovima i mišljenju o susjednim državama; natječu se tko će se više zgroziti i prenemagati. Ali što je to Zoran Milanović krivo i neistinito rekao na sastanku s predstavnicima udruga branitelja u prostorijama SDP-a? Koji to dio njegova mišljenja ne odgovara stanju stvari?

Zar primjedba o Srbijancima: „...na žalost to je šaka jada koja više od 150 godina ne zna bi li išla na Makedoniju, Vojvodinu, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Bugarsku...“ ne odgovara povijesnim činjenicama?

Svima je jasno da ovakva Srbija, temeljena na Garašaninu i Miloševiću, ne treba baš nikome i da je njeno članstvo u EU „neželjena misija“ Europske Unije! Ili Milanovićev stav o pozdravu ZSD: „fućka mi se za to“, zar nije ispravan? Zar mišljenje o BiH i njezinom ustrojstvu: „Bosna i Hercegovina nije država“ ne odgovara istini? I EU i SAD o BiH imaju daleko lošije mišljenje, čak ga ni ne kriju, zato u BiH imaju svog guvernera koji je svaki dan sve više otpravnih poslova!

Zar bi hrvatskoj javnost trebala smetati izravnost šefa jedne stranke (tj. Partije) na, za javnost, zatvorenom sastanku; njegov pokušaj da pred ratnicima ispadne frajer, jer je poznat kao kvartovska curica, te s nekoliko sočnih fraza pojača dojam muškarčine?

Očito - to dijelovi Partije, onaj stari boljševički um usađen u mlade poltrone, smješta svom predsjedniku i za snimanje razgovora optužuje hrvatske branitelje. Jasno je da su prostorije SDP-a ozvučene – „radi lične bezbednosti“ – i to je kod boljševika normalna pojava. Oni slute da će na prijevremenim parlamentarnim izborima u rujnu imati debelo ispod 50 saborskih zastupnika i ovakvim podmetanjima već unaprijed optužuju svog predsjednika za neuspjeh i sapunaju mu dasku. S pozicija novog partijskog kursa traže (i našli su?!) novog predsjednika i sada se žele čim prije riješiti nepredvidivog i ekscentričnog Zoke.

Zoran Milanović je očigledno na izlaznim vratima Partije, Nije li već izjavio da su mu ovo posljednji parlamentarni izbori, a DDR-ovski politički analitičar, bivši UJDI-evac Žarko Puhovski već mu se nada kao kandidatu za Predsjednika Republike Hrvatske!

Milanovićev odlazak je očito nešto što svima na hrvatskoj političkoj sceni odgovara. Iz određenih krugova dolaze informacije kako je već pao tihi dogovor starih komunjara i novopristiglih desničarskih centraša - prilično opaka kombinacija kao taktika u prvome poluvremenu. Drugo poluvrijeme će se odigrati s novim predsjednikom SDP-a, osobom puno sličnijom Andreju Plenkoviću nego Zoranu Milanoviću.

Zaželit će se hrvatska politička scena u skoroj budućnosti Zorana Milanovića i njegovih lupetanja. Jer gdje naći takvog zabavljača i branu protiv sovjetizacije SDP-a, a kad bi došli na vlast – i ubrzanu sovjetizaciju Hrvatske? Zar ćemo na političkoj sceni u budućnosti morati ponovno gledati sive partijske činovnike poput Komadine, Stazića i Linića, sovjetofile i samoupravljače s tupim pogledom uprtim u Beograd i Moskvu, osobe opčarane Srbijom, Titom, Jugoslavijom i samoupravnim socijalizmom?

Zoran Milanović je doista pravi politički klaun i stand up amater, ali oni što mu sapunaju dasku pravi su streljnikovi i provjereno opasni politički tipovi koji o Srbiji, BiH i o pozdravu ZDS ne bi nikad kao frajer Zoka govorili. Znamo kako bi se oni o tome izjasnili. Ta naslušali smo ih se od 1945. godine.

I zato, neka nama našega Zoke!

 

F. Boci

Share
0