Hoće li hrvatski parlamentarizam moći otrpjeti neulazak Stjepana Mesića u sabor, tek ćemo vidjeti, no stvari će se itekako mijenjati u SDP-u, jer ovom strankom, već cijelo desetljeće vlada ustaški unuk koji se “preobratio” (pobratimio?!) sa četnicima, no već zadnja dva puta pred izbora je “posrnuo” i vratio se svojim ustaškim korijenima, što su zagrebački antifašisti itekako honorirali s oko 40 000 tisuća glasova.

S obzirom na trenutnu medijsku situaciju, čudno je što nitko od intelektualnih proletera i inih nazovinovinara nije pohrlio u Beograd pitati “braću” Vučića, Dačića, Nikolića i Šešelja što misle o rezultatima izbora u Hrvatskoj, odnosno strahuju li od nove “ustaške agresije”, jer, ako se Zoran Milanović poustašio, što li je tek s čelnicima HDZ-a?

Možda će ovoga puta Srbi vikati i slaviti: “Oba su pala!”? Srbijanci mogu biti “bezbedni” budući da je “ustaški unuk” izgubio izbore, a ni “ustaškom dedi” (Stevanu Mesiću), koji je za ustaše i NDH izjavio: “Hrvati su bili za hrvatsku državu, a Hrvati nisu ratovali ni za bijele ni za crvene barjake; Hrvati su ratovali samo za crven, bijeli, plavi barjak”, ne ide ništa bolje.

Da je Hrvatska zemlja posvemašnjeg političkog ludila, pokazuje i ovaj primjer, gdje je naš "dobri Stevo" (i dalje bez čeka) dobio 5 000 glasova, što mu ipak nije bilo dovoljno za ulazak u Hrvatski sabor. Antifašisti glasaju za lažne ustaše, a Hrvati, odnosno “pravi ustaše” glasaju za umjereni i demokršćanski HDZ – i njihovog budućeg partnera MOST. I onda netko tvrdi da su Hrvati podijeljen narod…

Sad imamo pravi dokaz koji možemo priložiti svim domaćim izdajnicima koji idu po svijetu i optužuju Hrvatsku za navodno ustaštvo – jer Hrvati su velikom većinom odabralidemokršćansku, narodnu, državotvornu i europsku stranku, a ustašku obitelj (unuka Zoku i dedu Stevana) nisu izabrali – pa neka plače koga smeta.

Zanimljivo je što Milanović i Mesić kroz cjelokupno svoje političko djelovanje neumorno lažu i lupetaju, a ipak su, svaki na svoj način, samo jednom kazali istinu, Zoka o Srbima, a Stevo o Hrvatima – no kad stalno lažeš, nitko ti ne vjeruje ni kad govoriš istinu. To je ona priča o dječaku koji je vikao: vuk!, no u nas se već desetljićima viče: Vuk, pa bio to Karadžić, Jeremić, Drašković i t.d.

“Neovisni” analitičari tvrde da je Zoran Milanović izgubio izbore jer je nazvao Srbe “šakom jada”, što je bezobrazna laž. Milanović je naslijedio Račanov komunistički i projugoslavenski SDP, a pretvorio ga je u srpsku partiju, odnosno patrijaršiju. Opačić, Lalovac, Ostojići, Grčić, Jovanović, Borzan, Sobol, Vlaović, Matić, Miralem Mrsić, Stazić, Grbin, Jerković, Bauk i t.d i t.d. 2011. smo dobili srpsko-hrvatsku ili hrvatsko-srpsku vladu, a sad imamo gotovo etnički “neokaljanu” srpsku opoziciju.

Dakle, Milanović je po zadatku Beograda oblikovao i vodio SDP i što god on rekao ili napravio, hrvatski Srbijanci njemu daju glasu – njemu, odnosno (S)rpskoj (d)emokratskoj (p)atrijaršiji. Također, budući ministar uprave može “korigovati” podatke o broju Srba u Rijeci i Istri, dakle VIII. izbornoj jedinici – jer su Jovanović i Grbin tamo dobili 25 000 glasova, a nakon što je Jovanović nosio hrvatske udžbenike iz povijesti na uvid "Tomi Grobaru" u Srbiju, odnosno nakon što je uništio hrvatski obrazovni i športski sustav, neznam koji mu je to Hrvat, ma koliko mu ispran bio mozak, glasovao za Jovanovića, odnosno gorostasa Peđu. Uza sve ove podatke, zašto Miloradu Pupovcu i njegovim Srbijancima trebaju tri zajamčena zastupnika u Hrvatskom saboru? Skoro trećina Hrvatskog sabora je srpska i onda netko Hrvatsku proziva za ustašluk?!

Sve na stranu, 11. rujna se dogodila politička smrt najgorih političkih štetočina moderne hrvatske Države – Zoke Milanovića i Stevana Mesića. Oba, zaista, jesu pala, a uz to možemo i zapjevati: Evo zore, evo dana, ostadosmo bez – Zoke i Stevana!

 

L.C.

Share
0