„Svi koji namjeravaju javno govoriti da žele nekakvu po njima autentičnu verziju HDZ-a i pretendiraju na naše biračko tijelo,  varaju se. Od svih naših članica i članova, posebno onih koji su izabrani na visoke dužnosti u HDZ-u, očekujem maksimalnu lojalnost i angažman u kampanji. Oni koji to ne budu radili, snosit će posljedice“, istaknuo je Plenković ovih dana.

To je izrekao takvim tonom, tako neprijateljski, da bi ga se njegovi briselski kolege zasigurno posramili.

>>

Posramili bi ga se, i ukorili Plenkovića, iz dva razloga; prvo, većinu je relevantnog dijela svoga života proveo u Bruxellesu, u srcu Europske zajednice, danas Europske unije, a nije do dana današnjeg usvojio nešto što je zasigurno milijun puta čuo boraveći u „srcu Europe“ – a to je službena himna Europske unije – „Oda radosti“ Ludwiga van Beethovena, što nas dovodi do drugog razloga zbog kojeg će hrvatski predsjednik vlade biti ukoren, ako ne i dobiti opomenu (ne daj Bože!) od Europske komisije.

Naime, naši su dobri Bri-seljani odabrali samo melodiju, odnosno glazbu iz posljednjeg stavka Beethovenove 9. simfonije za himnu Europske unije. Ipak, ne smije se smetnuti s uma, da je ta veličanstvena simfonija ušla u povijest glazbe i umjetnosti upravo zbog činjenice da je tada po prvi puta u povijesti glazbe u simfoniju kao glazbenu vrstu uveden zbor sa solistima. Nadalje, za uglazbljenje je Beethoven odabrao Schillerovu pjesmu „An die Freude“, no, ipak treba naglasiti da prvi stihovi u 4. stavku, odnosno prvi zapjev donosi dionica basa sa sljedećim riječima:

„O Freunde, nicht diese Töne!
sondern laßt uns angenehmere anstimmen,
und freudenvollere.“

            čiji bi prijevod glasio otprilike:

„O prijatelji, ne takve tonove!

Nego se radije prijatnije ugodimo

i radosnije.“

To su Beethovenovi stihovi, prije no počinje autohtona Schillerova pjesma. Dakle, šteta što su Bri-seljani izbacili riječi, valjda jer su na njemačkom, i odlučili se samo za melodiju jer baš ovi stihovi, netom spomenute riječi, upućuju jednu poruku koje bi se svi mi, i hrvatski i briselski političari, trebali držati.

Umjesto da prijeti sankcijama i posljedicama, Plenković bi u maniri pravoga Europejca trebao poslušati vlastitu himnu, koja predstavlja te sveljudske, općenarodne te ine vrijednosti i sukladno tomu ne posezati za takvim tonovima, nego radije prijatnije i radosnije ugoditi svoj nastup, svoje riječi i svoje poruke. No, možda je sve to ipak posljedica (pre)dugog izbivanja iz Bruxellesa, što će se, radi boljitka i zdravlja domaće hrvatske politike, brzo ispraviti…

 

Mila Marušić

Share
0