Presuda glede graničnog spora između Slovenije i Hrvatske je očekivana; nikad nije ni bilo nikakvih izgleda u tom postupku, barem što se Hrvatske tiče, posebno zbog novijih, odnosno nedavnih geopolitičkih previranja u Europi i svijetu.

Tomu u prilog idu i otvorena, čak neumjesna, potpora Angele Merkel arbitražnoj odluci, ali i stav Europske komisije. Pomalo ironično, briselsko-berlinski đaci u našoj trenutnoj vlasti su izgubili potporu Bruxellesa i Berlina, no ništa od toga nije slučajno.

Hrvatska se iz arbitraže povukla na vrijeme, pa ipak, iako je sad u zategnutim odnosima sa Slovenijom, čini se da ipak ima prijatelje u Sloveniji. Podsjetimo, pred ljeto 2015. godine procurile su snimke razgovora između Jerneja Sekoleca, (bivšeg) slovenskog arbitra pri arbitražnom sudu i Simone Drenik, službenice slovenskog ministarstva vanjskih poslova. Snimke su sugerirale da je Sekolec dobivao instrukcije slovenske vlade o strategiji utjecanja na ostale arbitre s kojima se neformalno sastajao i da je u sudski spis pokušavao uložiti materijal mimo rokova i procedure koji su predviđeni statutom Stalnog arbitražnog suda u Den Haagu. Nakon toga se Hrvatska povukla iz postupka arbitraže.

Protiv Sekoleca je pokrenuta istraga, a neki političari su čak smatrali da se radi o sabotaži. Naime, nakon višegodišnje antihrvatske politike Račana, Sanadera i Kosor, ova je afera nešto najbolje što se Hrvatskoj moglo dogoditi, stoga su Slovenci, ali i drugi koji ih podupiru, skloni vjerovati da je Hrvatska tu imala svoje prste.

Da bi Hrvatska to odradila, naši obavještajci bi morali mjesecima s kombijem 'čučati' u Austriji ili Sloveniji, a i obavještajno i tehnički je to iznimno rizično, prilično komplicirano i teško izvodivo. Ipak, sudeći prema nekim prošlim događajima, vidi se da Hrvatska nikad nije usmjeravala obavještajne djelatnosti prema Slovencima, već upravo suprotno. Dvije susjedne zemlje su i ranije potresli skandali vezani za presretanje telefonskih razgovora bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera sa svojim slovenskim kolegama, nekadašnjim premijerima Antonom Ropom i Janezom Janšom 2004., ali i slučaj kada su na hrvatskoj teritoriji 1998. hrvatski policajci uhitili dvojicu pripadnika slovenske SOVA-e i pritom ih dodatno obrukali zaplijenivši im i špijunski kombi, koji je nakon kraćeg diplomatskog natezanja vraćen Sloveniji.

Slovenska tajna služba prisluškivala je, kako je pisao ljubljanski Dnevnik citirajući bivšeg ravnatelja SOVA-e Iztoka Podbregara, i neke regionalne i lokalne jedinice u Hrvatskoj, poput Istre s njezinim uglednicima i regionalnom upravom i policijom, kao i ribarske skupine, hrvatsku pomorsku policiju i slično. Da su Slovenci u špijunaži najpogubniji sami po sebe, vidjelo se i iz toga što je SOVA-inu sigurnu kuću u središtu Ljubljane 2007. razotkrio Dnevnik, dok su pisali tekst o ravnatelju te agencije Matjažu Šinkovecu. 

Još veći gaf dogodio se četiri godine kasnije. Tada su fotografije osamdeset pripadnika tajne službe završile na internetu. Naime aktivni i umirovljeni pripadnici SOVA-e na jednom su se pikniku napili i fotografirali noseći kuharske kape sa zvijezdama petokrakama valjajući se u pijanom deliriju po zemlji.

Nakon ovog kraćeg izlaganja slovenske obavještajne sramote, jasno je da Slovenci rade štetu sami sebi, stoga je afera “Pirangate” možda zaista slovenski gaf. S druge strane, s obzirom da se radi o prvorazrednom pitanju za Slovence, moguće je da je “nepoznati prijatelj” ipak pomogao Hrvatima. Hrvati su devedesetih godina mnogo napravili za Slovence, a dugovi se uvijek vraćaju.

U svakom slučaju, Hrvatsku arbitražna odluka ne obvezuje. Iako je izgubila potporu Bruxellesa i Berlina, ima snažnu podršku Washingtona i Londona. Njemačko-rusko prijateljstvo se više ni ne skriva, a da se u ovom sporu malih zemalja lome interesi velikih sila, pokazuje i činjenica da je ova “pljuska”Sloveniji izravna posljedica najnovijeg otvaranja Slovenije prema Rusiji, što je vidljivo i iz posjeta Dmitrija Medvedeva i njegovih ministara koji se dogodio upravo u jeku afere oko Arbitražnog suda.

Povijest i sadašnjost pokazuju da su svi koji su petljali s Rusima izgubili svaki put; Hrvatska je, zahvaljujući našoj Predsjednici, nakon dugo godina opet na strani pobjednika, a ne gubitnika.

 

L. C.

Share
0