Srbi ili imaju problema sa sluhom ili s pojmovima; kad netko kaže “Jugoslavija”, oni čuju “velika Srbija”, a kad se spomene pravoslavlje, Srbi to shvaćaju kao svetosavlje. Zaista, nitko nema problema s pravoslavljem, ali svi srbijanski susjedi imaju problema sa – svetosavljem – jer su ga kušali kako se tradicionalno servira; s krvlju.

U Rijeci se od 2009. do 2017. godine u siječnju redovito održava “Svetosavska akademija” u organizaciji Srpskog kulturnog društva Prosvjeta – pododbor Rijeka, inače Pupovčeve filijale za potrebe kulture (Pupovac je u glavnom odboru “Prosvjete”). Iako je suludo što jedna suverena zemlja koja je državnost stekla nasuprot svetosavlju (velikosrpstvu, odnosno jugoslavenstvu), uopće dopušta veličanje istoga na svojem teritoriju, svetosavske se akademije redovito održavaju diljem Hrvatske, od Nove Gradiške do Pule, međutim, u tišini i bez medijske pompe. Čudi li to kad je Čedomir Višnjić, prvi predsjednik “Prosvjete”, trebao prošle godine postati pomoćnikom ministrice kulture Nine Obuljen, no, kad se u javnost izašlo s podacima o Višnjićevoj “saradnji” s agresorom tijekom Domovinskog rata, nekako se od toga moralo odustati.

U sklopu Europske prijestolnice kulture (EPK), “vizionarska” i “kulturna” skupina na čelu s Frljićem, Obersnelom i Vukom Ćosićem, odlučili su 2020. godine imati dvije “udarne” teme: Etno-porto: festival glazbe i hrane (?!) te banana-brod “Galeb” (inače brod pod zastavom Trinidada i Tobaga) nikad prežaljenog Broza. Inače, “čovek mnogo lepog imena”, Vuk Ćosić kao “mastermind” projekta EPK je već za svoj „rad“ primio 430.000 kuna, iznos u koji nije ubrojena plaća koju prima od ožujka ove godine. Osim hrane i banana-broda, veliki je naglasak stavljen na pokojnog Toma Gotovca, „umjetnika“ kojemu su najveća „djela“ grljenje zgrade u Zagrebu na kojoj se nalazila tabla Titova Trga te koji je gol šetao ulicama Zagreba. S druge strane, budući je strop riječkog HNK-a oslikao Gustav Klimt (slike vrijede više od zgrade raspadnutog kazališta), rado viđen gost bečkih javnih kuća, planira se za potrebe EPK-a projekt radnog naziva „Imaginarne javne kuće u Rijeci“. Ovime se Rijeka, odnosno Hrvatska predstavlja Europi i svijetu.

No, vratimo se svetosavlju. Etno-porto (istinitije bi bilo morto-porto) je festival glazbe i hrane nacionalnih manjina gdje manjinski (č)etnici predstavljaju “domaću” kuhinju i “narodnu” glazbu. To bi bilo lijepo kad se ne bi svodilo na jednu jedinu manjinu – srpsku. Jedna “eksperimentalna” inačica tog festivala je održana u Rijeci 09. rujna 2017., a zapravo je sve uvod u proslavu „300 godina pravoslavlja u Rijeci“ koja počinje 14. listopada 2017. Prema svemu sudeći, bit će to tjedan opanka i pravog šumadijskog "derneka" po riječkim kafićima, restoranima i ulicama.

Dragiša Laptošević, predsjednik Organizatorskog odbora ove obljetnice „rekao je da je Rijeka drugačiji grad od ostalih u Hrvatskoj, te da je za Srbe otvorena po svim pitanjima. 'Očekujemo da će nakon proslave ovog jubileja, čiji je cilj i da se uspostavi kulturni most između Banja Luke, Beograda i Rijeke, a onda ta suradnja i nastavi.'“ Kulturni most: Beograd-Banja Luka-Rijeka – to je zaista san svih Riječana – kultura opanka i šljive.

Prema uhodanoj srbijanskoj mitomaniji povod obilježavanja je dolazak 218 pravoslavnih (a ne srpskih) obitelji u Rijeku i okolicu 1717. godine. Prilično je pouzdano da Rijeka početkom 18. stoljeća unutar zidina broji 3000 stanovnika (van zidina nema nikoga). Današnja (uža) obitelj broji prosječno 4 člana, a onda su obitelji u prosjeku bile dvostruko veće, pa ukoliko pomnožimo broj članova (ondašnjih) obitelji s brojem 218, dolazimo do fenomenalnog podatka da je Rijeka „vekovni srpski grad“. Također se pouzdano zna da 1914. godine u Rijeci ima 80 (!) Srba; već se Matoš rugao Supilu zbog njegove srpsko-hrvatske koalicije u Rijeci. Dakle, povod ovog jubileja je u najmanju ruku sumnjiv, ako ne i opasan, pogotovo u svjetlu novog srpskog memoranduma u režiji Vučića i Dodika. Brine i da je cijeli ovaj projekt blagoslovio i „pogurao“ ruski veleposlanik pri RH, Anvar Azimov, koji je dosta štete nanio Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina.

Vojko Obersnel je najavio izgradnju srpskog kulturnog doma, što je ironično s obzirom da se svetosavska akademija održavala u Hrvatskom kulturnom domu (HKD) na Sušaku, a pogotovo znajući da je izgradnja HKD-a bila uvjetovana izgradnjom (pravoslavne) crkve sv. Đorđa na Trsatu za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Ako ćemo već o Srbima u Rijeci, mora se reći da prvi put Srbi masovno i planski dolaze na Sušak za prve Jugoslavije, a još se intenzivnije doseljavaju u sklopu JNA od 1945, tako da nije 300 godina, nego jedva 100, i to 100 „veštačkih“ godina. Županija je za ovaj „jubilej“ izdvojila 13 000 eura, „u organizaciji učestvuju srpske i crkvene institucije, Županija, Grad Rijeka, a i Vlada Srbije dala je novac, što je domaćinima znak da ih matica nije zaboravila“ izjavio je Dragiša Laptošević. Tko zna, možda Riječani budu te sreće pa ih tim povodom posjete Dragan Vulin, Aleksandar Vučić ili čak Vojislav Šešelj (iako on zagovara Srbiju do Karlobaga, ne do Rijeke). Ministrica Pejčinović-Burić ima dobre veze u Beogradu; ljudi smo, valjda ćemo se nešto dogovoriti.

Osim gastronomske i kulturne dimenzije, svetosavlje u Rijeci ima i znanstvenu dimenziju. SKD Prosvjeta izdaje časopis „Artefakti“, a u Pomorskom i povijesnom muzeju Rijeka (Guvernerova palača) će na temu svetosavlja biti održan znanstveni skup te izložba.

Trenutna ravnateljica spomenutog muzeja, Tea Perinčić, je bliska suradnica i štićenica, kod kojeg je i doktorirala, prof. dr. sc. Drage Roksandića, čovjeka s dobrim vezama u SANU te bliskog prijatelja Vasilija Krestića, jednog od sastavljača zloglasnog Memoranduma SANU-a. Čini se da je upravo Roksandić bio spona između srbijanske akademske zajednice i Filozofskog fakulteta u Rijeci, odnosno nove rektorice Snežane Prijić-Samardžije, budući da je FFRi organizator i sponzor skupa u Pomorskom i povijesnom muzeju, što je potpuno suludo.

Dakle, 14. listopada počinje svetosavski dernek po ulicama Rijeke, a dva dana nakon slijedi znanstveni skup i izložba o “pravoslavlju” u Rijeci. Ipak, 12. listopada je također jedan “historijski” događaj; na Filozofskom fakultetu u Rijeci će nastupno predavanje održati Ozren Pupovac, sin Miloradov, na temu “Rani radovi Marxa” u sklopu kolegija hrvatske ili srpske dijaspore. Iako je zaposlen pod sumnjivim okolnostima prema nejasnim (ili nepostojećim) kriterijima, uz potporu bivšeg HDZ-ovog ministra Barišića te bivšeg rektora Lučina, njegovo prvo predavanje sigurno nije slučajno uoči proslave 300 nepostojećih godina pravoslavlja u Rijeci. Dobro je što će predavati o ranim radovima Karla Marxa, jer baš u tim radovima Marx Hrvate naziva “otpadci naroda” te poziva na istrebljenje Hrvata, što se prekrasno spaja sa svetosavljem.

Znači, spomen ploča HOS-a u Jasenovcu ne može, ali svetosavsko, odnosno velikosrpsko divljanje diljem Rijeke, u svim ustanovama i tijelima može, baš tjedan dana nakon Dana neovisnosti Republike Hrvatske. Milorad Pupovac kao filolog zna da riječi kroz povijest često izgube slovo, uglavnom suglasnik; Srbi prečani su izgubili ‘p’ pa su sada – Srbi Rečani.

           

L. C.