Vjeroučitelju Krešimiru Bagariću određen je istražni zatvor zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela javnog poticanja na nasilje i mržnju. Podsjetimo, Bagarić je navodno 29. studenog 2017. od 14,00 do 14,45 sati tijekom nastave vjeronauka u osmom razredu osnovne škole Matije Gubeca u Zagrebu, sudeći prema pisanju djela medija, govorio kako bi trebalo objesiti dva bivša predsjednika i bivšu ministricu vanjskih poslova, veličao ratnog zločinca Ratka Mladića te pogrdno govorio o Srbima i Muslimanima.

Prema pisanju medija, snimka  je u javnost izašla nakon što je jedan od učenika snimku Bagarićeva predavanja na satu vjeronauka u OŠ Matije Gubeca na zagrebačkoj Knežiji dostavio portalu index.hr koji ju je objavio.

Ne ulazeći u istinitost ovih navoda, a sumnjati treba gdje god je upleten neočetnički portal index.yu, prvo što upada u oči jest otužna i razočaravajuća slika, po prilici 14-godišnjaka koji, prije svega, snima nastavu (zašto i s kojim pobudama?), a potom te snimke daje ni manje ni više no spomenutom portalu. Imamo naziv za to – cinkanje. Ako ćemo po nečemu pamtiti bivšu, propalu državu, to je njegovanje i očuvanje kulture cinkanja. Uz besposličarenje i mudrovanje po kavanama, sudeći po ovom najnovijem događaju, i cinkanje bi trebalo uvrstiti u hrvatsku kulturnu nematerijalnu baštinu. Treba li to čuditi kad je skoro pola stoljeća na čelu Jugoslavije bio najveći cinkaroš svih naroda i narodnosti, a u državnoj se upravi i politici jugoslavenskoj napredovalo prema formuli: tko više i brže cinka druga/drugarku, člana obitelji ili kolegu na poslu – brže napreduje.

Ključne poluge bivšeg jugoslavenskog sustava, UDB-a, KOS i Partija, su najviše voljeli one poput Stjepana  Mesića, koji su revno i zdušno, sudeći po dokumentima iz "izgubljenog" Mesićevog dosjea, cinkali svoje kolege ne tražeći ništa zauzvrat. Evo, još Juga ni' propala kad djeca cinkaju Index-u svoje učitelje.

>>

Vratimo se našoj rak-rani, hrvatskom karcinomu – pravosuđu. Malo je nejasno kako je DORH, ali i sudac koji je odlučivao, napravio taj umni skok stavljajući u optužnicu „izazivanje netrpeljivosti i spremnosti na nasilno ponašanje prema pripadnicima srpske nacionalnosti i muslimanske vjeroispovijesti“ i „ iznosio diskriminatorne stavove te iskazivao prijezir i nesnošljivost prema pripadnicima spomenute nacionalnosti i vjeroispovijesti, a u istoj toj optužnici navodeći da Bagarić „opravdava ratnog zločinca Ratka Mladića“. Je li u međuvremenu Ratko Mladić „prešao“ na hrvatstvo pa preko noći postao Hrvat? Kako se istovremeno može hvaliti Mladića koji je Srbin, dapače, zagovornik velike Srbije, a onda čovjeka optužiti da poziva na netrpeljivost prema Srbima?! Pravni fakulteti bi trebali razmisliti hoće li na prvu godinu studija prava vratiti osnove logike..

Drugo, što je opasnije i pogubnije po vladavinu prava koja nikad nije zaživjela u Hrvatskoj, Bagariću je određen istražni zatvor temeljem članka 123. stavka 1. točke 2. Zakona o kaznenom postupku. Ovdje ćemo ga navesti: „Istražni zatvor se može odrediti ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo i ako: … 2) osobite okolnosti upućuju na opasnost da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni postupak ili da će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, vještake, sudionike ili prikrivače.“

Budući je cijeli slučaj počeo objavljivanjem audio snimke objavljene na internetu, gdje je točno ta opasnost po dokaze ili tragove važne za kazneni postupak? Je li zagrebački vjeroučitelj ujedno i informatički genij u stanju hakirati i manipulirati elektroničkim podacima te ključni dokaz nepovratno „uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti“?! Inače, puk mora znati da je istražni zatvor najteža mjera osiguranja prisutnosti optuženika koje propisuju hrvatski zakoni. U praksi, silovateljima, ubojicama, razbojnicima, lopovima i drugima koji su se zaista teško ogriješili o hrvatske zakone, tek rijetko određuju istražni zatvor, upravo iz tog razloga; hrvatski suci nisu skloni primjeni „ultima ratio“, odnosno posljednjeg sredstva koje nudi zakon, što je također jedno naslijeđe komunizma, osim kad se politika uplete.

Dakle, čovjek je, čuvši za Praljkov čin i presudu šestorci, izgubio nit i navodno izrekao neprimjerene riječi na nastavi. Zar izvanredni otkaz nije dovoljan, nego mu se određuje istražni zatvor? Zar je primjereno da se zbog izgovorenih riječi bude u društvu Horvatinčića (usmrćenje dvoje ljudi) ili Paravinje (silovanje i teško ubojstvo)? No, radi se o hajci protiv Katoličke crkve i katolika, pa se Zakona ne držimo „k'o pijan plota“, a ne treba ni spominjati što su drugi govorili pa protiv njih nije ni otvorena istraga.

Ne preostaje nego još jedanput parafrazirati Gaja i ustvrditi – Još Juga ni' propala!

 

Josip Gajski