Mara Tomašević nakon tri mjeseca odlučila je povući optužbe protiv muža Alojza za obiteljsko nasilje. Njezina je odluka „koincidirala“ s njegovim izlaskom iz HDZ-a te se gospođa Mara pokazala izuzetno „vjerodostojnom“.

Ionako svi znaju da u Hrvatskoj ne postoje pretpostavka nevinosti te taj izlazak treba tumačiti isključivo kao priznanje krivnje, što će poslužiti kao povod za ratifikaciju Istambulske konvencije, koja samo formalno štiti žene od nasilja, a pravi joj je cilj unošenje rodne terminologije u nacionalna, pa tako i hrvatsko zakonodavstvo. Na prvu, svatko bi krenuo od pretpostavke da je ovakva podla, podmukla i perfidna igra zamišljena bilo gdje osim u HDZ-u, no sudeći prema drugim pokazateljima, čini se da je nastala upravo u HDZ-u, ni manje ni više nego provedena s blagoslovom uže jezgre, odnosno djela osoba u samom vrhu Hrvatske demokratske zajednice.

Osim Istambulske konvencije, što je prije svega pravno, a tek potom svjetonazorsko pitanje, postoje i drugi krupni projekti koji idu u prilog gornjoj pretpostavci. Primarno gospodarsko, ekonomsko, no možda najviše geopolitičko t.j. vanjskopolitičko pitanje jest izgradnja LNG terminala kod Omišlja. Otkako je najavljena realizacija projekta, počeli su otpori, vođeni prije svega iz Berlina i Bruxellesa, ali i Moskve. Gradonačelnica Omišlja, Mirela Ahmetović, prva se suprotstavila, a zatim su svoje „kritike“ nastavili Slavko Linić, Zlatko Komadina i Vojko Obersnel. Isto tako, ispod radara je prošao i Zaključak županijske skupštine PGŽ-a od 23. studenoga 2017. godine:

Ne brine toliko što su sve crvene stranke glasovale za ovaj zaključak, kao i MOST, čiji je isključivi cilj podrivanje energetske suverenosti RH, nego je zabrinjavajuće što su vijećnici HDZ također podržali ovaj Zaključak. Uzme li se u obzir da je šef HDZ PGŽ Oleg Butković, ministar mora, prometa i infrastrukture, a šef riječkog HDZ Lucijan Vukelić, nedavno imenovan za v.d. ravnatelja HZZO-a, čovjek se naprosto upita radi li se o službenom stajalištu i shvaćanju Hrvatske demokratske zajednice, kako u Rijeci i PGŽ-u, tako i u Zagrebu? Jer, Butković i Vukelić, kao šefovi tamošnjeg lokalnog HDZ-a obnašaju visoke političke položaje, iz čega proizlazi da imaju blagonaklonost Plenkovića, Božinovića i Šeksa.

Ukoliko je riječ o stranačkoj „neposlušnosti“, za to postoje mjere, recimo mjera koju je Alojzu Tomaševiću izrekao Visoki časni sud HDZ-a – isključenje iz stranke. Ukoliko se radi o nesporazumu, neznanju ili naprosto ludilu, postoji mjera koja je izrečena  županijskom ogranku HDZ-a Požeško-slavonske županije – raspuštanje ogranka. Međutim, budući se ni jedno ni drugo nije dogodilo, čini se da je takvo ponašanje i glasovanje vijećnika HDZ PGŽ ujedno i shvaćanje dijela vrhuške HDZ-a, samo što su to onda trebali obznaniti javnosti, ali i sveukupnom članstvu.

Tomu u prilog ide i nedavni, perfidni pokušaj rušenja ministra okoliša i energetike Tomislava Ćorića, od stranke Darka Milinovića i dijela ličkog HDZ-a glede imenovanja ravnatelja Parka Prirode Velebit. Milinović je u ulozi topovskog mesa „istrčao“, tobože nezadovoljan činjenicom da mišljenje Ličko-senjskog HDZ-a nije uvaženo, a pravi je cilj, kako je rečeno, bio rušenje ministra nadležnog za energetiku, odnosno ministra nadležnog za realizaciju LNG terminala, a sudeći prema informacijama poslovično dobro upućenih krugova cijela je (diverzantska) akcija smišljena u krugu ljudi koji uživaju Plenkovićevo povjerenje.

Dvije najvažnije odluke, odnosno ono što će se pamtiti dogodi li se ili ne, ona glede ratifikacije Istambulske konvencije kao vrhunsko svjetonazorsko pitanje te odluka glede izgradnje LNG terminala kao vrhunsko gospodarsko, ali i strateško (geopolitičko) pitanje, se uporno sabotiraju iz djela upravljačke jezgre HDZ-a kao stranke koja predstavlja svjetonazor i provodi politiku većine Hrvata (ili bi tako barem trebalo biti). Pritom se poseže za vrlo podmuklim metodama, međutim, te su metode odavna zastarjele i lako prozrive ukoliko se zna razmišljati.

Većinski hrvatski puk, odnosno većinsko članstvo HDZ-a je protiv ratifikacije Istambulske konvencije, a za izgradnju i realizaciju projekta LNG terminala. To nisu „minorna“ pitanja poput imenovanja „ad hoc“ ministara, već zaista ključna pitanja koja, ne poštuje li se volja naroda (a narod je suveren u parlamentarnim demokracijama), mogu dovesti do pada vlade i prijevremenih izbora.

 

Josip Gajski