Sva sreća da Hrvatska nije na Balkanu, iako neki žarko žele Balkan proširiti sve do Venecije, Beča i Budimpešte. Međutim, Hrvatskoj su balkanske zemlje susjedi i ne smije okretati glavu od tog prostora. Napose se ne smije zaboraviti na hrvatski narod u Herceg-Bosni – što je primarni hrvatski nacionalni interes.

U tijeku je velika geopolitička igra u BiH, koja će potrajati nekoliko godina, ako ne i desetljeća. U listopadu 2018. su opći izbori, ožujak je pred vratima, a pitanje izbornog zakona u BiH je potpuno nejasno niti se ishod nadzire.

Status quo odgovara Muslimanima, iza kojih čvrsto stoje Turci, no ne treba zaboraviti ni t. zv. Republiku Srpsku koju podupire Srbija, a ona pak ima potporu i Rusa, ali i Nijemaca. Ukoliko Hrvatska ne poduzme nešto, ukoliko hrvatski politički vrh ne bude žurno djelovao, Hrvati u BiH će zauvijek nestati i tako će Hrvatska izgubiti svoje srce, baš kao što su Srbi izgubili Kosovo.

Zasad, iako to još nije sjelo većini samoupravljačkog puka, imamo prijatelje, prije svega u SAD-u, ali i tradicionalno nam nesklonoj Velikoj Britaniji. Vidimo da se savezništva mijenjaju, te, ukoliko inicijativa ne krene od Republike Hrvatske, naši nam atlantski saveznici ne će (moći ni htjeti) pomoći, nego će nas naprosto prepustiti vlastitoj inerciji.

Albanija i Kosovo najavljuju zajedničku diplomatsku mrežu. Na desetogodišnjoj proslavi priznanja Kosova čuli smo i najavu formiranja kosovske vojske. Sve u svemu, stanje se, kao i u BiH, znatno usložnjava. Iako nam to nije blisko susjedstvo, ipak se radi o hrvatskom dvorištu; štoviše, Albanci su saveznici SAD-a, stoga je samo prirodno da se i Hrvatska uključi na vrijeme, jer, njima sad treba slična pomoć kakva je nama trebala tijekom i nakon Domovinskog rata.

Uz navedene vanjskopolitičke probleme, Hrvatska se suočava s ključnim unutarpolitičkim (što se opet izražava prema van) pitanjima: LNG terminal, nabavka vojnih zrakoplova, posrnuća Agrokora i sudbine INA-e.

Uza sve to, Pupovac ciljano stvara novu političku krizu. Čelnik SNV-a u 13 točaka postavlja zahtjeve svom koalicijskom partneru Plenkoviću, među kojima je ukorporiran i zahtjev za srpskom autonomijom, što neodoljivo podsjeća na Z4, a i trenutak postavljanja tih zahtjeva je vrlo, ali vrlo zanimljiv. Tuđman je pristao na Z4 znajući da Srbi ne će pristati; to je njegova najveća politička pobjeda. Plenković na zahtjeve domaćih Srba ne smije pristati niti za to ima razloga, ali mu pomalo postaje jasno da su Pupovčevi potezi dirigirani izvana.

Saborsko glasovanje o predsjednici Povjerenstva za sukob interesa, koje je prethodilo Pupovčevom ultimatumu, je pokazalo da saborske većine nema, a ako i postoji, tu većinu čvrsto drže Ivan Vrdoljak, Milorad Pupovac i Tomislav Saucha.

Međutim, unatoč očitim Pupovčevim namjerama provociranja prijevremenih izbora, postoje vrlo važni razlozi zbog kojih ne bi trebalo ići u prijevremene izbore. S druge strane, hrvatskom je puku već puna kapa Pupovca i Vrdoljaka, ali i niza Plenkovićevih poteza, čudnih kompromisa i neshvatljivih poteza koji su kulminirali otvorenim atacima na Predsjednicu Republike.

Zbog svega toga mogu se čuti ocjene da je HDZ, zbog niza kompromisa i skretanja prema Pupovcu i HNS-u, u potpunosti izgubio političku vjerodostojnost; možda čak i gore no u vrijeme Ive Sanadera. Unatoč tomu, SDP je zaokupljen frakcijskim borbama i vlastitim problemima, kao i ostaci ostataka HNS-a koji su, zbog potpore Daliji Orešković, doveli u pitanje saborsku većinu i postupili kao i Most prije određenog razdoblja. U MOST-u i Živom zidu zapravo ne shvaćaju što se događa, a prava desnica postoji samo u jednom dijelu HDZ-a koja iz pragmatičnih razloga (zasad) šuti.

Preslagivanje nove saborske većine nije izgledno, osim možda stvaranja velike koalicije HDZ-a i SDP-a, što bi dovelo do otpora u jednoj i drugoj stranci. Naravno, postoji i opcija dogovora SDP-a i HDZ-a oko promjene izbornog zakona u što bi se mogao krenuti za potrebe održavanja prijevremenih izbora.

Svi su svjesni da ovako više ne može, odnosno ili stubokom promijeniti politiku, što je uz HNS i Milorada Pupovca nemoguće, ili raspisati nove izbore koji bi, zbog navedenih otvorenih vanjskih i unutarnjih pitanja mogli teško naštetiti hrvatskim nacionalnim interesima i ciljevima.

Andreju Plenkoviću nije nimalo lako, no trebao mu je netko od savjetnika, nakon raskida koalicije s MOST-om sugerirati da ga s Vrdoljakom i Pupovcem čeka potpuno isti scenarij.

 

Damir Nuić

Share
0