Zahvaljujući državnoj skrbi i dobrim međudržavnim odnosima Republike Hrvatske i Turkmenistana u kolovozu 2012. „Uljanik“ je sa „State service of maritime and river transportation of Turkmenistan“ ugovorio gradnju dva broda-trajekta, tzv. RO_PAX namijenjenih prijevozu putnika i vozila (dužina 155,8m, širine 17,5m s 30 dvokrevetnih kabina, 4 jednokrevetne, 170 avio sjedala...)

Isporuka je dogovorena za listopad 2014. u luci Turkmenbaši na Kaspijskome moru. Naručitelj je doista inzistirao samo na jednom uvjetu: da brodovi svakako budu isporučeni do 27. listopada – dana državnosti Turkmenistana, jer je bilo planirano da primopredaji brodova i velikoj svečanosti nazoče predsjednici Turkmenistana i Hrvatske. Naručitelj je, naravno, isplatio predujam, a ostatak isplate nije bio upitan i tekao je redovito.

U ožujku 2014. gospodin Satlyk Satlykov, potpredsjednik Vijeće ministara Turkmenistana posjetio je Republiku Hrvatsku i tom se prigodom susreo i s ministrima Sinišom Hajdaš-Dončićem i Brankom Grčićem; posjetio je „Gredelja“ i „Ericsson Nikolu Teslu“, ali je svrha njegova dolaska bila i vidjeti kako stoji stvar s ugovorenim novogradnjama u pulskom „Uljaniku“. Svjedočenja o Satykovu dolasku u Pulu, tj. u „Uljanik“ ponešto se razlikuju, jer događaj bio u najmanju ruku nesvakidašnji, ali se svi izvori slažu da je visokom gostu pozlilo kad je ugledao jedan plutajući „škaf“ budućeg broda koji nije imao ni svu oplatu?! Odmah se poteglo pitanje kašnjenja isporuke i na što se potrošio uredno uplaćivani novac.

Samoupravljački mozgovi u Upravi brodogradilišta dali su (samo za njih) posve zadovoljavajuće objašnjenje: „vaš je novac otišao na plaćanje starih Uljanikovih dugova i za vaš brod ostali smo kratki s novcem“. A onda je Uprava sve začinila jadikovkama kako nemaju dovoljno radnika, bezočno se žalila na dobavljače i njihova kašnjenje(?), sve uobičajne samoupravljačke laži i smicalice.

Šokirani potpresjednik Vijeća ministara Turkmenistana intervenirao je kod naručitelja i dodalo se novaca više od izvršenog posla, ali je potpredsjednik Vijeća ministara i dalje inzistirao na datumu isporuke. „Uljanik“ je ipak sramotno probio sve rokove, upropastio sve što se upropastiti može i za kraj 2014. skrpao samo jedan brod!

I onda je tek počela drama jer Rusija sredinom studenog zbog nadolazeće zime i leda zatvara sve ustave na rijekama i kanalima. Da bi makar donekle spasili obraz hrvatske brodograđevne perjanice, Hrvatska je Vlada stavljena u položaj da moljaka Rusiju i napravi izuzetak te kroz kanale i ustave propusti m/b Berkarkar do Kaspijskog mora. Od drugog broda Turkmenistan nije odustao makar je isporučen sa zakašnjenjem od godinu dana, 2015.

Ali, slučajno ili ne, nakon ovakvog iskustva s hrvatskom brodogradnjom, Turkmenistan je s turskom tvrtkom „Gap Insaat“ potpisao ugovor o izdradnji velike luke i brodogradilišta u Turkmenbašiju. Cijeli je projekt završen u svibnju ove godine. Zanimljivo da se brodogradilište u sklopu luke zove „Balkan“?!

Epilog ovog događaja dogodio se u lipnju ove godine kad je Hrvatsku posjetilo turkmensko izaslanstvo. To je prilikom održana zajednička sjednica međuvladine skupine za gospodarsku suradnju i... razgovaralo se i pričalo, uglavnom ćaskalo, ali suradnja s Hrvatskom ih nije više zanimala i cijeli je sastanak bilo "prevrtanje jalovine" u čemu su gosti bili pristojni pa nisu izravno spominjali nesretne događaje s „Uljanikom“.

Treba li hrvatsku javnost doista čuditi zašto o tome ništa ne zna i zašto medijima spomenuta afera nije bila zanimljiva. Takvih poslovnih scenarija hrvatska brodogradilišta imaju na pretek. Neka samo priznaju koliko puta su im naručitelji odbili primiti brod zbog loše kvalitete i neispravljivih grešaka?

Je li takva brodogradnja strateški važna za hrvatsko gospodarstvo i vrijedi li truda ili dosadašnjom sanacijskom pljačkom Hrvatska uništava svoje gospodarstvo i građane? Jesu li Ivan Jakovčić i IDS toliko moćni da mogu ucjeniti Plenkovićevu vladu?

        

Josip Gajski

Share
0