Drug Tito, ovaj put u liku Predsjednika vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića, ponovno se ukazao u Rijeci i posjetio propalu SDP-ovu/ IDS-ovu kasicu-prasicu velikodušno obećavši po tko zna koji put izdašnu državnu pomoć „Uljaniku“ i „3 maju“.

Da ne bi sve ostalo na predizbornim riječima i obećanjima ponovno je Vlada Republike Hrvatske brodogradilištu dala državna jamstva i opet drug Plenković mulja o dopkapitalizaciji, snatri o oporavku i laže o strateškom partneru; silno se trsi uvjeriti hrvatsku javnost da će nekim čudom strvine na Kantridi i na Uljaniku oživjeti i nastaviti s radom.

Bez obzira na neprestanu državnu pomoć, po uhodanom običaju lokalni šerifi SDP-a i IDS-a i dalje preko svojih medija „Glasa istre“ i „Novog lista“, kao i trolova na svojim portalima, pljuju po navodno fašističkoj Plenkovićevoj vladi. Ali isto tako potajice trljaju ruke, jer se već desetljećima uhodani proces isisavanja proračunskog novca iz riječkog i pulskog škvera uspješno nastavlja. Pod političkim okriljem SDP-a i IDS-a djeca komunizma i nacionalne manjine pojačane ugroženom nejači bratstva i jedinstva već desetljećima iz pulskog i riječkog brodogradilišta sustavno čupaju milijarde proračunskih kuna ubačenih u tu strvinu samoupravnog socijalizma i dogovorne ekonomije.

No postoji posve drugačiji scenarij i drugačiji primjeri. DIV (Debeljak izrada vijaka) iz Samobora vlasnik je 75 tvrtki s 3527 zaposlenih, među tvrtkama su od poznatijih „Brodosplit“ i „Tvik“ (Tvornica vijaka Knin). „Brodosplit“, kao i sve tvrtke u grupi, posluju s dobiti.

Od kad je vlasnik „Brodosplita“ postao DIV, tj. ing. Tomislav Debeljak u tom inače incidentnom splitkom miljeu nema štrajkova, ne pije se po kantinama, nema spavanja na poslu, krađa na svim razinama... svega onog tipičnog za samoupravnu, čitaj lijenu, neradničku i kradljivu hrvatsku brodogradnju. Vlasnik ing. Tomislav Debeljak očistio je škver od neradnika i profesionalnih sindikalista: otpustio 3400 radnika, na posao vratio 2100 i dodatno zaposlio 270 novih radnika. „Brodosplit“ je danas, i već koju godinu, uspješna tvrtka. Gradi luksuzne i tehnološki vrlo zahtjevne najveće jedrenjake na svijetu, tzv. flying cliper dužine preko 160 metara. S čuvenom svjetskom brodograđevnom grupacijom „Fincantieri“ gradi najveće i tehnološki najzatjevnije kruzere na svijetu. Čitave sekcije od preko 100 metara grade se u Splitu i potom prevoze u talijanska brodogradilišta. Još je veći inženjerski i tehnološki pothvat izgradnja sustava ustavnih brana (za sada 63 komada, posao vrijedan 75 milijuna eura) u projektu MOSES (Mose Modulo Sperimentale Elletromeccanico) kojim se Venecija spašava od potonuća. To je planetarni projekt financiran od UN-ovih institucija koje se bave očuvanjem kulturne baštine Venecije. „Brodosplit“ je na svoje brane dao jamstvo od 100 godina. Tomislav Debeljak i njegov „Brodosplit“ recept su kako se od korumpirane hrvatske brodogradnje može učiniti uspješna tvrka: jasno privatno vlasništvo, rad i dobra tržišni proizvod – i bez uplitanja (predizbornog) lokalnih i „saveznih“ politikanata, bez ukazanja lažno velikodušnog druga Tita, bez svečanih otvaranja, vrpci, škarica i političkih govorancija.

I kome onda treba povjeriti brodogradilišta, zapravo cijelo hrvatsko gospodsrstvo: djeci komunizma poput osuđenog kriminalca Danka Končara, nećaka legendarnog Rade Končara i, na primjer, Igoru Budisavljeviću, Jovankinom nećaku? Autonomašima naslonjenima na iredentu poput Borisa Miletića, Ivana Jakovčića ili Valteru Flegu, komunističkim štićenicima poteklih od JNA oficira ili skromnim i radišnim osobama poput ing. Tomislava Debeljaka, vjerniku i ocu devetero djece koji je do pred koju godinu živio u trosobnom stanu i samo marljivim radom, svojim znanjem i odricanjem došao do kapitala. Osobi koja je stoput dokazala svoje umijeće u vođenju velikih sustava i predanost visokim ciljevima?

Primjer poduzetnika Tomislava Debeljaka dokaz je da su djeca komunizma, isto kao i njihovi djedovi i očevi prije njih, nesposobni stvoriti višak vrijednosti i ne znaju drugo osim otimati, sebi obilno trpati u džepove i krivca za neuspjeh tražiti u državi. Država je u Miletićevo i Obersnelovo brodogradilište sasula milijarde da bi se strateškom partneru prodala za kunu, Debeljakov škver vrijedi 300 milijuna američkih dolara i ne prodaje se jer uspješno posluje, zapošljava i hrani tisuće ljudi.

 

H. Krmpotić