Nakon što su od 4. do 11. lipnja 1995. godine na Dinari i u dijelovima Livanjskog polja, Hrvatske snage izvele Operacija Skok 2, kojom je oslobođen prostor od 450 četvornih kilometara, bilo je pitanje vremena kad će se, i kako, krenuti dalje prema Kninu. Ono što se dogodilo u Srebrenici, 11. srpnja 1995., nakon čega je svijet vidio nezapamćeni egzodus i stravičan pokolj preko 8000 Bošnjaka, dovelo je do potpisivanja Splitske deklaracije, uz diplomatsko posredovanje Turske i SAD-a, a sve kako se, među ostalim, ista situacija ne bi ponovila i u Bihaću, koji je već bio na rubu humanitarne katastrofe.

>>

Kako su, u sjeni priprema za potpisivanje Splitske deklaracija, tekle operativne pripreme za operaciju “Ljeto 95”, kojom je određen tijek “VRO Oluja”, svjedoči u svojoj knjizi “Samo istina – ratni dnevnik generala Hrvatske vojske”, general Rahim Ademi.

Sve je počelo u Širokom Brijegu

Prema navodima generala Ademija pripreme za operaciju “Ljeto 95”, koja je službeno otpočela 25. srpnja 1995., polele su desetak dana ranije.

“Ujutro 15. srpnja 1995., nešto prije 8 sati, u zapovjedništvo Operativne grupe Livno u Gornjim Rujanima došao je general Gotovina, a dočekali smo ga Korade i ja. Izvijestio nas je da Krstičević neće doći jer je na odmoru, a dok smo ispijali jutarnju kavu, priopćio nam je da će po nas doći helikopter i odvesti nas na sastanak s ministrom obrane Gojkom Šuškom, koji će se održati u njegovoj kući u Širokom Brijegu. Točno u 8 sati uputili smo se pješice prema helidromu ispred zapovjedništva, gdje nas je već čekao helikopter”, piše Ademi u knjizi.

>>

Navodi da ih je u kući, osim Šuška, dočekala njegova supruga Đurđa, ali bili su tamo i ministar obrane Herceg-Bosne Vladimir Šoljić, general bojnik Ante Gotovina, stožerni brigadir Ivan Korade, brigadir Ljubo Ćesić Rojs… Ministar Šušak otvorio je sastanak rekavši da se zbog tajnosti ne vode bilješke.

“Gospodo časnici, dragi prijatelju Šoljiću, došlo je strateško vrijeme i trenutak za oslobođenje Bosanskog Grahova i Glamoča. Ovu priliku ne smijemo propustiti, posebno nakon veličanstvene pobjede u operaciji Skok-2. Pozvao sam vas ovamo da vam priopćim tu odluku, jer u vas imam potpuno povjerenje i siguran sam da ćete taj zadatak realizirati”, rekao im je Šušak.

Tada je pred njima nazvao predsjednika Franju Tuđmana i rekao mu da im je priopćio odluku.

“Predsjednik Tuđman rekao je da se potpuno slaže i zatražio da se operacija provede za deset dana. Svi smo čuli razgovor ministra Šuška i predsjednika Tuđmana. Vrhovni zapovjednik oružanih snaga odobrio je operaciju i odredio vrijeme za početak, za deset dana, što je značilo 25. srpnja 1995. godine”, piše dalje Ademi i dodaje da ih je gospođa Šušak tom prilikom počastila izvrsnim ručkom. Za desert je bila dinja.

“Isti dan Gotovina, Korade i ja helikopterom smo se vratili u Rujane, a Gotovina je odatle produžio u Split”, piše Ademi i nastavlja: “Sastanak kod ministra obrane Republike Hrvatske u Širokom Brijegu, na kojem je vrhovni zapovjednik oružanih snaga dr. Franjo Tuđman, na prijedlog ministra obrane, zapovjedio izvođenje strateške operacije za oslobađanje Bosanskog Grahova i Glamoča uistinu je povijesni sastanak, jer oslobađanje Bosanskog Grahova i Glamoča značilo je kraj takozvane Republike Srpske Krajine. Zato smatram da je ta operacija mnogo teža, veća i važnija od operacije Kozjak-95 (Oluja-95). I zato je sav moj angažman, kao i angažman cijelog zapovjedništva OG Livno, bio posvećen pripremi i planiranju operacije koju će general Gotovina nazvati Ljeto-95.”

Nesuglasice o točnosti obavještajnih podataka

U tijeku priprema i planiranja strateške operacije Ljeto-95 došlo je i do promjene naziva Operativne grupe Livno u Operativnu grupu Sjever, na traženje Gotovine, radi zaštite tajnosti pripreme operacije.

Ademi piše dalje: “S novim načelnikom Glavnog stožera HV-a stožernim generalom Zvonimirom Červenkom i njegovom pratnjom sastali smo se 22. srpnja 1995. u Gornjim Rujanima. Uz Červenka, na sastanku su još bili: ministar obrane Gojko Šušak, pomoćnik načelnika za obavještajne poslove admiral Davor Domazet Lošo, operativac u Glavnom stožeru HV-a general-bojnik Vinko Vrbanac, zapovjednik Zbornog područja Split general-bojnik Ante Gotovina, zapovjednik OG Sjever i načelnik stožera ZP-a Split stožerni brigadir Rahim Ademi, načelnici i pomoćnici OG Sjever, zapovjednici postrojbi za ofenzivna djelovanja (Korade, Filipović, Čačić, Sopta, Kotromanović, Glasnović, Jelić).”

Tema sastanka bila je priprema za stratešku operaciju Ljeto-95. General Červenko u kratkim je crtama objasnio operaciju prema Grahovu te istaknuo da su Srbi ušli u zonu razgraničenja i da su aktivni po cijeloj liniji bojišnice.

Nakon Červenka, procjenu je iznio admiral Domazet Lošo, ali prema Ademićevim riječima, bila je nerealna.

“Ostao sam u čudu, nije mi bilo jasno odakle mu ti podaci. Na licima zapovjednika postrojbi vidjela se zabrinutost te sam shvatio da moram nešto poduzeti. Zatražio sam od ministra Šuška da mi da riječ te sam izišao pred zapovjednike, objesio zemljovid koji sam pripremio za taj sastanak i rekao: ‘Gospodine ministre, načelniče, gospodo generali i zapovjednici, ako je stanje ovakvo kako nam je prezentirao admiral Domazet, možemo odmah početi pakirati kofere i bježati prema Italiji. Ja ću vam dati točnu prosudbu o neprijateljskim snagama.'”

Završne pripreme i zapovijed za napad

Operacija Ljeto-95 isplanirana je isključivo u zapovjedništvu OG Sjever (Livno) uz sudjelovanje načelnika rodova i pomoćnika. Planovi izvođenja operacije nisu upućeni na pregled i odobrenje u Glavni stožer HV-a, jer nije bilo potrebno.

“U odnosu na neprijatelja, borbena mogućnost naših postrojbi bila je puno bolja u svim pitanjima: u obučenosti, uvježbanosti, spremnosti, bili smo naoružani modernim sredstvima za vođenje protupješačke, protuoklopne i protuzračne borbe. Sve naše postrojbe bile su sposobne izvršavati svaki zadatak jer su iza sebe imale mnogo uspješno izvedenih operacija. Moral i entuzijazam vojnika, časnika i dočasnika bio je na visokoj razini jer se približavao dan konačnog oslobođenja svih okupiranih krajeva Republike Hrvatske. Ukratko, bili smo superiorniji, ali nikad nisam ni podcijenio ni precijenio mogućnosti neprijatelja”, nastavlja Ademi.

>>

“U tijeku 23. srpnja 1995. poduzeli smo s generalom Gotovinom niz radnji i postupaka radi podizanja bojne spremnosti cijelog zbornog područja, a kad je general došao na zapovjedno mjesto OG Sjever (Livno), upoznao sam ga s cijelim elaboratom izvođenja operacije. Gotovina nije imao nijednu primjedbu. Na kraju dana rekao mi je: ‘Ti, Ademi, preuzmi operativni dio ove operacije i vodi operaciju, a ja ću preuzeti političku i obavještajnu djelatnost, elektroničko izviđanje i SIS.'”

 

M.M.

Share
0