Prije par dana osvrnuo sam se na politički voluntarizam predsjednika države u kontekstu njegovih besmislenih (da li samo to) nastojanja kojima Hrvatsku uporno pokušava pozicionirati na mjesto američkih ili izraelskih neprijatelja.

Stoga je kao pravo osvježenje došla vijest kako je Gideon Sa'ar pozvao Gordana Grlića Radmana u posjet Izraelu. To se dogodilo 14. ožujka, naime izraelski ministar vanjskih poslova na X-u je objavio kako je razgovarao sa svojim hrvatskim kolegom Grlićem Radmanom o razvoju rata protiv iranskog režima, uključivanju Hezbollah u sukob i sl. U istoj objavi Sa'ar je eksplicitno napisao 'I invited him to visit Israel', (na engleskom: 'Pozvao sam ga u posjet Izraelu.') To je dio telefonskog razgovora u kojem je Sa'ar izvijestio Grlića Radmana o napadima Hezbollaha na Izrael i širim događajima u regiji. Ranije su se njih dvojica već susretali, u ožujku 2025. Grlić Radman je bio u službenom posjetu Izraelu, zatim i u rujnu 2025, a Sa'ar je također bio u službenom posjetu Hrvatskoj, gdje su održali zajedničku konferenciju za novinare. Konkretan poziv u Izrael je najnoviji i izravno potvrđen od samog Sa'ara. Za sada nema naznaka kako je Grlić Radman prihvatio taj poziv, ali ne treba sumnjati kako će posjet biti realiziran.

>>

U tom kontekstu svakako treba pozdraviti i smjer hrvatske politike stanovitog približavanja politici USA i Izraela, bolje kazati jasnijem usklađenju stavova, naravno ne na štetu Irana obzirom da RH ni na koji način ne participirali u ratu. Umjesto suprotnih nastojanja mahom umjerene ili ekstremne političke ljevice, Antifa i dr. personificiranog u politici predsjednika države, koji uglavnom zagovaraju radikalno suprotne vanjskopolitičke stavove. Čak do te mjere da je upravo Sa'ar kritizirao predsjednika države, koji nas je ponosno okitio titulom otvorenih antisemita. Što to danas znači, ne treba posebno naglašavati.

Predsjednik države bi, očigledno, morao bolje naučiti jedan od temeljnih postulata političke komunikacije, koji kaže da ako nemaš što konkretno kazati onda najbolje da ništa i ne govoriš. Uostalom, i politika neutralnosti je politički dozvoljena. Iako nekorektna i često nepopularna barem može poslužiti kao zadnje utočište, ako ne hulja, onda barem netalentiranih političara. Koji, dok šute, onako zagledani u daljinu, često znaju ostaviti dojam mudrih i talentiranih, prikrivajući na taj način svoju potkapacitiranost. Ali, na žalost, mnogi progovore te na taj način otklone svaku sumnju.

Šutnja je često majka mudrosti, uvaženi predsjedniče. Ili, kako bi u Dubrovniku kazali, 'dok gori, ne zbori'. A kad smo već kod Dubrovnika, potpisnik ovog osvrta nikad neće shvatiti kako je moguće da moderna RH toliko malo, to jest nimalo, koristi mudrosti, znanja i iskustva stare dubrovačke diplomacije, koja je bezbroj puta i najteže krize uspjevala pretvoriti u najveće izglede. A sve imamo pred nosom, praktički na stolu, na pjatu. Ili na tanjuru, kako tko hoće.

 

Ivica Granić / Facebook

Share
0