U trenucima dok ruski premijer Dmitrij Medvedev boravi u Sloveniji i zajedno s najvišim slovenskim dužnostima demonstrira slovensko-rusko prijateljstvo, bivši slovenski obavještajci u medijima su otvorili tzv. skandal Pirangate.

Tako Damir Crnčec, nekadašnji ravnatelj slovenske obavještajne službe SOVA, navodi u svom članku u ljubljanskom tjedniku “Reporter”, kako je novonastala situacija dobra da Slovenija međunarodnoj zajednici dokaže da se Hrvatska navodno ne drži međusobnih dogovora te da nije vjerodostojan partner.

Po Crnčecu, nije problem u pokušaju prijevare na štetu Hrvatske, nego u činjenici što slovenski protuobavještajci, koji prema njemu ne zaslužuju prolaznu ocjenu, nisu zaštitili slovenske pregovarače u Arbitražnom postupku.

-Izlaz na otvoreno more vitalan je državni interes Slovenije koji je sada ugrožen - tvrdi Crnčec i predviđa da će Hrvatska pokušava srušiti arbitražni sporazum svim sredstvima “bizantinske realpolitike”.

Uz tvrdnje kako se Hrvatska "uz pomoć Slovenije, prošvercala u EU i NATO", hrvatsku je politiku uporedio s "Ciprasovim bizantizmom grčkog stila".

-Slovenija sada ima mogućnost da u Europi i zapadnom demokratskom svijetu ogoli bizantizam hrvatske politike koja se i uz našu pomoć prošvercala u EU i NATO. EU je jasno i glasno rekla ne Ciprasovu bizantizmu grčkog stila. Sada na svim slovenskim političkim i društvenim akterima leži odgovornost da civilizirani svijet upozore kako je hrvatski bizantizam na razini Ciprasa, pa i gori, jer se radi o tome da se politika sakriva iza medijsko-obavještajnih konstrukata koje onda preuzmu prividno zgroženi hrvatski političari koji ih prodaju dalje kao suho zlato - ogorčen je bivši šef slovenske obavještajne zajednice.

Crnčec smatra da Hrvatska mora pojasniti koga je sve prisluškivala.

-Hrvatska mora pojasniti i odgovoriti na pitanja koga je sve od arbitražnih sudaca i tamo zaposlenog osoblja prisluškivala, koliko dugo i zlorabi li te snimke za iznude i pritiske - navodi Crnčec.

Nekadašnji šef obavještajne službe, "nekredibilnost Hrvatske" vidi i u tome da je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman “glatko zaboravio” navodni dogovor o pomoći prilikom osamostaljenja dviju država kad je Sloveniju u tzv. "operetnom ratu" napala bivša JNA, što je zoran pokazatelj da se Tuđmanu teško oprašta činjenica da nije nasjeo na  slovensko-srpske dogovore s konca osamdesetih i dogovore Veljka Kadijevića, Ante Markovića i Budimira Lončara s Milanom Kučanom s početka devedesetih.

Crnčec zaboravlja činjenice

Bivši šef SOVA-e, dakle, optužuje hrvatsku stranu za špijuniranje Slovenije, dok istodobno međunarodni diplomatski krugovi otvoreno pokazuju sklonost prema tezi da je riječ o aktivnostima puno moćnijih struktura.

Dugogodišnji iznadprosječni poznavatelji međunarodnih diplomatskih prilika, naime, vjeruju kako je "pljuska" Sloveniji izravna posljedica najnovijeg otvaranja Slovenije preme Rusiji, što je vidljivo i iz posjeta Dmitrija Medvedeva i njegovih ministara koji se dogodio upravo u jeku afere oko Arbitražnog suda.

Isti izvori upozoravaju i na netransparentne aktivnosti slovenskih obavještajnih službi koje su tijekom rata i poraća, iz vojarne Sveta Gera, smještene na okupiranom djelu hrvatskog teritorija obavještajno pokrivali područje sjeverne Hrvatske te grad Zagreb, koji je bio najvažnija meta obavještajnog djelovanja slovenske strane.

Temeljni cilj tog "lova na informacije" bio je prikupljanje podataka koji bi njihovim političarima mogli pomoći pri pregovaranju a navodno su zabilježeni i slučajevi razmjene informacija sa srpskom stranom čiji centri za prisluškivanje u Tikvešu i Karađorđevu nisu mogli na kvalitetan način pokrivati većinu hrvatskih institucija u gradu Zagrebu, navode poznavatelji tadašnje situacije.

Dakle, nedostatak koji su srpski obavještajci imali nadoknađivan je zajedničkim djelovanjem s obavještajcima Republike Srpske, koji raspolažu sa središta za presretanje hrvatskih telefonskih signala u Bosanskom Brodu i Banjoj Luci te razmjenom informacija sa slovenskim kolegama.

Nekima je još uvijek u svježem sjećanju događaj iz lipnja 1999. godine, kada su na hrvatskom teritoriju na djelu uhićeni tadašnji direktor VI. Uprave MORS-a, poznatije kao vojne Obavještajno-sigurnosne službe Bojan Vavtar, i njegov pomoćnik, inače šef kontraobavještajne službe. Zbog istih razloga pola godine ranije bio je smjenjen i slovenski ministar unutarnjih poslova Mirko Bandelj.

Dvojica visokopozicioniranih slovenskih obavještajaca pušteni su nakon kratkoga ispitivanja u Krapini, ali zadržan je kombi s cijelom opremom. Ta »afera Zavrč« imala je dramatičnu posljedicu u Sloveniji: tadašnji ministar obrane Tit Turnšek morao je podnijeti ostavku.

Stoga, prokazivanje Hrvatske zbog navodne špijunaže širih razmjera teško da može proći, što po svemu sudeći zna i sam Crnčec. Međutim, slovenskoj strani takve tvrdnje očito trebaju zbog unutarnjih odnosa ali i zbog sve otvorenije ruske obavještajne nazočnosti u Sloveniji, zbog čega se zapadnim diplomatima doslovno ježi kosa na glavi.

 

Vladimir Ljubanić