Sigurnosne ugroze putem ruskih i srpskih kulturnih centara
Već je svima pomalo jasna uloga kulture i obrazovanja u suvremenim državama; tim se dvama resorima država služi kako bi se “odgajalo” suvremenike, odnosno građane, a obrazovanjem za “odgoj” nadolazećih, budućih naraštaja.
Suvremena politička ljevica, ne samo hrvatska, zato uvijek ustraje na njima, budući se tako osigurava (dugoročni) opstanak na političkoj sceni. Svjedočimo već dugi niz godina izrazitom protuhrvatstvu u formalno hrvatskoj kulturi, od filma preko knjiga do kazališta, ali i sva sredstva usmjerena očuvanju kulture nacionalnih manjina završe pljuvanjem po nacionalnoj državi koja ih financira.
Međutim, kultura nema samo nacionalnu dimenziju; velike sile, odnosno bogate asocijacije (poput Sorosa i njegovog Otvorenog društva), djeluju van matičnih zemalja s ciljem ostvarivanja svoga nadnacionalnog, odnosno geopolitičkog interesa.
Gostujući u emisiji “Pravac” na srbijanskoj televiziji “Pink”, inače osobnoj televiziji srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, Nenad Čanak, srbijanski zastupnik u “Narodnoj skupštini”, iznio je podatak da je Rusija uložila milijardu i 800 milijuna dolara (!) u propagandne svrhe diljem Europe s naglaskom na države koje nisu članice EU, odnosno NATO saveza. Tako je primjerice u Srbiji u 2017. godini osnovano 70 ruskih kulturnih centara!
Podsjećanja radi, NATO i američka diplomacija izrazili su prije dva tjedna zabrinutost zbog srpsko-ruskog humanitarnog centra u Nišu, koji doživljavaju kao neprihvatljivo vojno prisustvo nedaleko od osjetljivih granica NATO-a. U ovom se slučaju formalno radi o humanitarnom, centru, a „kulturnih“ centara je, kako vidimo, daleko više. Iako Srbi kao narod sebe smatraju „mini Rusima“, ipak ne postoji ni jedna kultura, kamo li ruska, koja bi opravdala osnivanje čak 70 kulturnih centara u samo godini dana.
>>NATO i američka diplomacija zabrinuti zbog srpsko-ruskog humanitarnog centra u Nišu
Također treba kazati da tamo gdje Rusi ne mogu na taj način i u toj mjeri osnivati svoje „kulturne“ centre, primjerice, u Hrvatskoj, BiH, Sloveniji, odnedavno i Crnoj Gori, stoga se tamo kao privremeni surogat osnivaju srpski „kulturni“ centri. Možemo istaknuti zanimljivost da ruski kulturni centri postoje u Beogradu, Ljubljani i Sarajevu, a u Zagrebu ne, no, sudeći prema politici Nine Obuljen, to će se uskoro izmijeniti, što je i izjavila za „Adriatic news“:
„Uzajamno osnivanje i djelovanje kulturnih centara, odnosno intenzivnija kulturna suradnja, jedna je od važnih tema u odnosima između Republike Hrvatske i Ruske Federacije. Jedina prepreka bržem rješavanju tog pitanja bila je neusklađenost određenih propisa, a mi intenzivno radimo na tome da razriješimo preostale normativne i institucionalne prepreke. Time će se formalno stvoriti uvjeti za provedbu ciljeva i aktivnosti centara u smislu poticanja suradnje dviju zemalja u području kulture, znanosti, obrazovanja. Jedna od ideja je da se kroz djelovanje kulturnih centara olakša razmjena u području kulture i umjetnosti te da se lakše prenose informacije o vrijednostima i postignućima svake od zemalja u područjima kulture, znanosti i obrazovanja.“
U Sloveniji postoji još ruski kulturni centar u Mariboru, a u nas su geografski vrlo zanimljivo otvarani srpski „kulturni“ centri, u Puli, Vukovaru i Kninu. Riječki gradonačelnik Obersnel je najavio podizanje takvog centra u Rijeci, dakle preostaje još središnja, odnosno sjeverna Hrvatska, što će Obuljen, po nalogu Moskve ili koga već, učiniti.
Ipak, ono što zabrinjava glede tih centara nije samo njihova loše prikrivena obavještajna djelatnost i podrivanje suvereniteta država u kojima su osnovani, već i njihova buduća uloga na koju su upozorili američki dužnosnici. Naime Rusi, osim nekoliko književnika i glazbenika, nisu ni na koji način pridonijeli čovječanstvu, a sve što znaju, znaju samo zahvaljujući Nijemcima. Stoga ni ovo obavještajno djelovanje putem kulturnih centara, na žalost svih rusofila i panslavista, nije ruska inovativnost, već njemačka, što stvar čini ozbiljnijom i opasnijom.
Između dva svjetska rata, Nijemci su osnovali „Kulturbund“, točnije 1920. godine u Novom Sadu. To je kulturno prosvjetna organizacija njemačke nacionalne manjine na području ondašnje, prve Jugoslavije. Nakon dolaska nacista na vlast, od 1934. godine kreće intenziviranje te „kulturne“ djelatnosti, osniva se centar u Osijeku te manji centri diljem Slavonije i Vojvodine, a pred izbijanje II. svjetskog rata gotovo svi Nijemci bivaju članovima „Kulturbunda“. Ti su centri nakon početka rata odmah postali regrutni centri SS odreda te vojni štabovi. Zato i jest Kraljevina Jugoslavija kapitulirala u samo 12 dana; jer praktički sjever zemlje, t.j. Slavonija i Vojvodina, bijahu u njemačkim rukama od samog početka.
Mnogi smatraju da je kultura nekakvo duhovno uzdizanje, reprodukcija umjetničkih djela, stvaralaštvo, propitivanje ideja, približavanje Bogu i t.d. Nijemci su i kulturu učinili vrlo praktičnom, a za njihove neprijatelje – pogubnom. Stoga svakoj zemlji srednje, istočne i jugoistočne Europe ne preostaje nego pobrojati ruske, odnosno srpske centre na svomu teritoriju kako bi znale koliko je sati.
Sačuvaj nas, Bože, ruske inovativnosti i srpske kulture…!
L. C.