Koja god strana, bilo Hrvati u BiH bilo SAD, bude odbijala prihvaćanje političke zbilje i zaklanjala oči od krajnjih bošnjačkih namjera, na kraju će vjerojatno i jedni i drugi izgubiti. Kad su u pitanju Hrvati, vrlo lako bi mogli nestati s povijesne pozornice, a njihovim nestankom, sad već po dobro poznatoj formuli Bosna i Hercegovina bi bile podijeljene, ne samo između Srba i Bošnjaka, nego i po interesnim područjima – između Turske i Rusije

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, političar kojem je bošnjački vođa Alija Izetbegović ostavio u amanet Bosnu i Hercegovinu, ovih je dana zaprijetio Sjedinjenim Američkim Državama zbog njihove potpore Kurdima u Siriji, koji su se inače borili protiv Islamske države.

Erdogan je, naime, protiv američkih saveznika već najavio vojnu akciju, kojom bi s pograničnih područja u Siriji eliminirao Kurde.

 Budući da su u Siriji sukobljeni interesi velikih sila, koje s jedne strane čine Rusija, Turska i Iran, a s druge SAD i njezini saveznici, slika ove raskoljene zemlje sve više podsjeća na aktualno stanje u BiH.

 Sve zaoštreniji odnosi Turske i SAD-a u Siriji mogli bi se preko već glasovitoga šerijatskog amaneta i Erdoganova utjecaja na svoje islamske podanike preliti i u Bosnu i Hercegovinu.

 Rusko pak interesno područje u toj bliskoistočnoj zemlji približno je sukladno odnosu Republike Srpske prema Moskvi na koju se oslanjaju političari iz Banja Luke.

 Pozivi pojedinih bošnjačkih političara, poput onih iz skupine t. zv. Građanskog saveza, da se bošnjačka strana naoruža i spremi za rat nisu samo na granici političkoga izgreda.

 Naime, takvim pozivima bošnjačka strana nastoji podizati tenzije unutar vlastitoga muslimanskog korpusa, a s druge strane utjerati strah Hrvatima, koji se pokušavaju izboriti da im političke predstavnike ne biraju Bošnjaci, nego vlastiti narod.

 Iza ovako radikalna bošnjačkog poziva  vjerojatno se skriva i već poprilično odmaklo ustrojavanje stanovite inačice nekadašnje Patriotske lige, koja je svoje vojne i financijske potencijale, namjesto tada aktualne borbe protiv JNA i Miloševićeve Srbije, usmjerila na kasnije etničko čišćenje hrvatskoga naroda iz BiH.

 Bošnjačke namjere potvrđuje i tvrdoglavo odbijanje svih bošnjačkih političkih snaga da, unatoč odluci Ustavnoga suda BiH, spriječe u parlamentu svojim preglasavanjem promjenu izbornoga zakona u BiH, koji bi Hrvatima omogućio da sami biraju svoje predstavnike.

 Zašto pak bošnjačka politika, ono što traži za sebe u Federaciji pa i Republici Srpskoj, ne dopušta hrvatskom narodu?

 Odgovor je poprilično jednostavan. Naime, hrvatsko-bošnjačka Federacija je prostor za koji su muslimanske snage Alije Izetbegovića vodile rat devedesetih godina cijelo vrijeme tijekom bosanskohercegvačkih sukoba.

Zbog bošnjačke brojčane premoći, a nakon što su Hrvati u Federaciju unijeli Herceg-Bosnu i ostali bez teritorijalnosti, bošnjačka je politika svoju ratnu strategiju samo pretvorila u osvajanje prostora političkim sredstvima i u okviru što im ga omogućuje međunarodna uprava.

 Ozbiljno pozicioniranje Turske na bosanskohercegovačkom području i sve snažnija politika protimbe Sjedinjenim Američkim Državama mogli bi u slučaju da se ne promijeni izborni zakon potaknuti i Bošnjake, da poput Erdoganove prijetnje Kurdima, realiziraju već pripremljene planove za uništenjem hrvatskoga naroda u BiH.

Tim više, što bez obzira na stvarno stanje, Bošnjaci doživljavaju Hrvate kao jedine američke saveznike u BiH.

 Ako se Washington ne bude znatnije zauzeo protiv politike kršenja cijeloga niza hrvatsko-bošnjačkih sporazuma – od Washingtonskih pa sve do Daytonskih, bošnjačka će politika perfidno i pod plaštem Daytona iskoristiti prigodu i Hrvate potisnuti s područja Federacije, koju doživljavaju kao isključiv bošnjački i muslimanski prostor.

 Nasuprot tomu, takve će bošnjačke operacije potaknuti i Hrvate na obranu vlastite opstojnosti, što u okolnostima, kad im je zabranjeno da sami biraju svoje političke predstavnike, ne znači ništa drugo nego borba za autonoman teritorijalni status unutar BiH.

Javno odbijanje svakoga hrvatskog prijedloga samo pokazuje kako bošnjačka strana nije dorasla nikakvom dijaloga, a još manje postizanju učinkovita sporazuma, kojim bi se omogućilo funkcioniranje države.

 Koja god strana, bilo Hrvati u BiH bilo SAD, bude odbijala prihvaćanje političke zbilje i zaklanjala oči od krajnjih bošnjačkih namjera na kraju će vjerojatno i jedna i druga strana izgubiti.

 Kad su u pitanju Hrvati, vrlo lako bi mogli nestati s povijesne pozornice, a njihovim nestankom, sad već po dobro poznatoj formuli Bosna i Hercegovina bi bile podijeljene, ne samo između Srba i Bošnjaka, nego i po interesnim područjima – između Turske i Rusije.

 

Ivan Svićušić / Hrvatsko slovo   

Share
0