Najava resetiranja američke politike prema BiH i nagli zaokret s politike izgradnje državne nacije na politiku izvornog duha Daytonskog sporazuma i dogovoru tri konstitutivna naroda različito je prihvaćena kod tri konstitutivna naroda u BiH. Dok politički predstavnici Hrvata i Srba pozdravljaju ovakve najave, prosuđujući kako će ovo otupiti oštricu velikobošnjačkog unitarizma, dio neovisnih analitičara, uglavnom hrvatskih, naglašava kako će smanjenjem unitarističkih zahtjeva za posljedicu imati ublažavanje i nestanak retorike srpskih predstavnika, napose Milorada Dodika, po pitanju najava neovisnosti Republike Srpske.

Bošnjački strah od konstitutivnosti naroda

Međutim, znakoviti su u ovoj situaciji postupci bošnjačkih političara i djela sarajevskih medija. Istovremeno zagovarajući neovisnost i suverenitet BiH, većina bošnjačkih političara zagovara i ostanak Ureda Visokog predstavnika i stranih sudaca u Ustavnom sudu, vjerujući kako će i ubuduće isti ispunjavati njihove političke zahtjeve.

Istovremeno, sarajevski mediji vode neviđenu harangu protiv mogućeg stvaranja trećeg entiteta, odnosno na pojednostavljivanje teritorijalnog ustroja Federacije BiH, koji bi sa sadašnjeg ustroja od deset županijskih i entitetske Vlade, trebao svesti na dvije vlade a zakonodavnu na dva parlamenta. Vodeći ovu harangu naglašavaju kako je riječ o projektu koji favoriziraju Milorad Dodik i Dragan Čović, proglašavajući iste „razbijačima“ BiH.

Međutim, isti zaboravljaju kako teritorijalni ustroj BiH od tri županije, tri federalne jedinice, ili tri entiteta, nije hrvatski prijedlog, nego je izvorno riječ o prijedlogu međunarodne zajednice od koga se odustalo 1994, godine ulaskom na scenu SAD-a i potpisivanjem Washingtonskog sporazuma.

Zemljovid bošnjačkih želja

S ciljem kompromitiranja ideje mogućeg preustroja BiH u državnu zajednicu tri konstitutivna naroda ovih je dana u eter pušten zemljovid nepoznatog autora, ili skupine autora, koji ima za cilj pokazati koliki je bošnjački minimum, ukoliko već ne mogu do političkog maksimuma, odnosno do unitarne države po mjeri jednog naroda.

Prema ovom zemljovidu Republika Srpska bi se u korist Bošnjaka trebala odreći dijelova teritorija zapadno od Prijedora, Šipova i djelova općine Mrkonjić grada, prostora južno od Skender Vakufa i istočno od Doboja, odnosno planine Ozren, te dobrog djela prostora u istočnoj Bosni i istočnoj Hercegovini.

Istodobno, Srbi bi se u korist Hrvata trebali odreći Bosanskog broda i Šamca, čime bi se hrvatski dio Bosanske Posavine znatno proširio, a Orašje i Odžak međusobno spojili.

Kad je u pitanju odnos između Hrvata i Bošnjaka, prema ovom prijedlogu Hrvati bi Bošnjacima trebali dati Drvar, dijelove Glamoča, Jajce, Kiseljak, djelove općine Kreševo, Usoru i Žepče i kompletan prostor jugo-istočne Hercegovine od Mostara do Neuma, uključujući Stolac, te dijelove općina Čapljina, Neum i Ravno, čime bi budući bošnjački entitet, ili županija, dobili izlaz na Jadransko more i došao u zaleđe Dubrovnika.

Zauzvrat, Bošnjaci bi se odrekli Bugojna i dijelova općine Gornji Vakuf, što bi omogućilo izravnu vezu između Hercegovine i Središnje Bosne, odnosno Lašvanske doline s gradovima Novim Travnikom, Vitezom i Busovačom te dijelovima Fojnice.

Što se iščitava iz ovog zemljovida?

Analizirajući ovaj zemljovid očito je kako njegovi autori jako dobro poznaju bošnjačke ratne i mirnodopske, kako vojne tako i političke ciljeve ali operacije iz domene specijalnog ratovanja vođene od strane AID-a u ratno i poratno vrijeme.

Ključno je da autori ovog zemljovida ustrajavaju na promjeni omjera 51:49 u korist sadašnje Fedracije BiH, što je potvrđeno u Vijeću sigurnosti UN-a i Daytonskom mirovnom sporazumu, čime bosanskohercegovačke Srbe pokušavaju gurnuti među protivnike budućeg preustroja BiH, te da i dalje budu dio problema a ne dio rješenja.

Drugo, ako već ne mogu izbiti na Savu i ovladati Bosanskom Posavinom, što je bio jedan od njihovih pet ratnih ciljeva, u ovoj situaciji otvaraju problem Posavine i velikodušno nude Hrvatima Bosanski Brod i Šamac, pokušavajući zabiti klin u buduće odnose između Srba i Hrvata, ali i stvoriti animozitet između hercegovačkih i posavskih Hrvata na čemu su, širenjem mitova, uz potporu nekih skupina iz Republike Hrvatske, ustrajavali od rata do danas.

Međutim, najzanimljivije ja kako je ovim zemljovidom predviđeno rješavanje ključnih bošnjačkim strateških ciljeva koji su doveli do bošnjačko-hrvatskog sukoba. To je u prvom redu izlazak na Jadran i zaleđe Dubrovnika koje bi im trebali osigurati Hrvati odustajanjem od djela teritorija južno od Mostara, odnosno prostora Stoca, Neuma i Ravnog, te Srbi odustajanjem od djela teritorija u istočnoj Hercegovini.

Ostvarivanje punog nadzora nad zemljopisnim središtem države i Sarajevom kao glavnim gradom, odnosno osiguravanje strateškog pravca Sarajevo-Zenica, prema autorima ovog zemljovida trebali bi im, u najvećoj mjeri, osigurati Hrvati odustajanjem od Kiseljaka, djela općine Kreševo, te Žepča i Usore na sjeveru. Slično očekuju i od Srba, poglavito u širenju prstena oko Goražda i u Podrinju.

Najzanimljivije je, pak, da zemljovid predviđa spajanje dviju bošnjačkih enklava, one u trokutu Sarajevo-Zenica-Tuzla i Bihaćke regije, odnosno Unsko-sanskog kantona, koje neki u šali već zovu "Zapadna obala i Gaza". Prema autorima zemljovida hrvatska strana bi se trebala odreći hrvatskog kraljevskog grada Jajca, te Drvara i djelova općine Glamoč, koji su preko HR Herceg Bosne ušli u sastav današnje Federacije BiH. Istovremeno bi se srpska strana, zbog potreba spajanja „Zapadne obale i Gaze“, trebala odreći Šipova i djelova općine Mrkonjić grad, koje su 1995. stavile pod nadzor Hrvatske snage i u Daytonu vratile Srbima, a sve kako bi Srbi zauzvrat deblokirali Sarajevo.

Poruke iz Bugojna i Uskoplja

Zanimljivo je kako je ovim zemljovidom predviđen ulazak Bugojna i dijelova općine Gornji Vakuf-Uskoplje u sastav buduće hrvatske savezne jedinice u BiH. Isto je tako zanimljivo, ali i vrlo znakovito, da bošnjačka strana s ciljem promjene demografske strukture u općini Gornji Vakuf-Uskoplje posljednjih mjeseci intenzivno radi na pokušaju širenja rudnika „Gračanica“ na većinska hrvatska sela Donje Ričice i Pajić Polje, prostoru gdje je i izbio bošnjačko-hrvatski sukob u siječnju 1993. godine.

Jednako tako zanimljiva je i jučerašnja okupacija Bugojna od strane više od stotinu naoružanih i uniformiranih sudionika – članova petnaest klubova iz različitih dijelova BiH, koji su se postrojili u krugu bivše vojarne „Admir Ljubuškić Šutak“, nakon čega je uslijedio trening koji je održan u krugu nekadašnje vile Josipa Broza Tita. Riječ je o naoružanim osobama, o čemu je pisao i Večernji list, koje su na svojim odorama imali zastava Palestine i natpise na arapskom jeziku koji veličaju Allaha, iz čega je jasno da je riječ ne samo o jednonacionalnom, nego i o vjerskom skupu, koji treba shvatiti kao vrlo ozbiljnu poruku.

Kao uostalom i polukodirane poruke poslane ovim zemljovidom!

 

V. Ljubanić

 

Share
0