Mladen Pavković: Ni 70 godina od montiranog procesa, Stepinac nema ulice ni trga u Zagrebu
Kao što se svako malo, na žalost, bez ikakvog uspjeha, u Zagrebu održavaju protesti da se najljepši trg u glavnom gradu Republike Hrvatske više ne zove Trg maršala Tita, tako bi se trebali održavati i protesti: zbog čega Zagreb nema ulicu, trg, naselje, kulturnu ili inu ustanovu koja bi nosila ime zagrebačkog nadbiskupa, blaženog Alojzija Stepinca (1898.-1960.), koji će uskoro biti proglašen i – svetim?
S obzirom da je ove godine i sedamdeseta obljetnica (sic!) od njega uhićenja i suđenja u montiranom procesu (1946.), kada je osuđen na 16 godina zatvora s prisilnim radom i gubitkom svih građanskih i političkih prava u trajanju od pet godina, sramotno je da u Zagrebu (ali ne samo u ovome gradu) još i brojni „partizani“ i istaknuti komunisti imaju svoje ulice i trgove, ali ne i najpoznatija žrtva komunističkog udara te najviši stup Katoličke Crkve u Hrvata.
Stoga, predlažemo da još ove godine neka značajna ulica, trg ili naselje u glavnome gradu nosi ime po bl. Alojzije Stepincu, ali da isto tako barem jedna ulica u Zagrebu nosi naziv – Trg progonitelja dr. Alojzija Stepinca, tim više što su to u najvećem postotku činili (neosuđeni) – Hrvati, poput Jakova Blaževića, Josipa Manolića i sličnih.
Nu, koliko još vremena treba proći pa da Stepinac i u Hrvata dobije zasluženo mjesto koje mu pripada? Na montiranom procesu 1946. u Zagrebu je rekao:
- „Na sve tužbe koje su ovdje protiv mene iznesene, odgovaram – da je moja savjest mirna, makar se publika tome smijala. Sada se ne kanim braniti niti apelirati protiv osude. Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniženje, nego – jer mi je savjest čista – pripravan sam svaki čas i umrijeti.“
Prije nego je ovaj veliki čovjek, nadbiskup umro, umro je opraštajući, što je najveći čin kršćanskog srca.
Međutim, i mi se slažemo - oprostiti da, ali ne i zaboraviti, poglavito ne da nije izveden pred sud i osuđen zbog suradnje sa hrvatskim ustaškim režimom, kako mu je prebacivala komunistička država, već zato što nije htio služiti politici komunističke (Titove) vlasti!
Mladen Pavković