Približavaju se dani bola, očaja, tuge i sjećanja. Tko ne pamti strahote Vukovara i Škabrnje? Na grobovima i spomen obilježjima gorjet će i gore mnoge svijeće. Živi će se zahvaljivati mrtvima, jer da nije bilo njih, ne bi možebitno bilo i nas.

Ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić, zvani „Mali Slobo“, svako malo daje neku čudnu izjavu. Tako je 13. studenoga 2019. izjavio da „histerija koja u Hrvatskoj vlada povodom mogućeg učešća predsjednika Srbije i Srpske napredne stranke (SNS) Aleksandra Vučića na skupu Europske narodne partije u Zagrebu nije posljedica predizborne kampanje u Hrvatskoj, kako se naivno misli, već posljedica opće antisrpske atmosfere“.

Nije istina da se ljudi ne zapošljavaju. Prije svega u državnim tvrtkama, općinama, županijama, ministarstvima... Da sve bude po zakonu za većinu tih radnih mjesta raspisuju se i natječaji. Međutim, „kvaka“ je u tome da se natječaji (svaka čast iznimkama) prilagođavaju uljebima, pa ako neki šef neke političke stranke, gradonačelnik ili župan, a o pojedinim ministrima i njihovim kompanjonima da i ne govorimo, treba nekog zaposliti – nema problema.

Ovo što nam, poglavito u zadnje vrijeme, Republika Srbija, odnosno njezini politički čelnici, na čelu sa predsjednikom države Aleksandrom Vučićem, svako malo priređuju „otelo se kontroli“.

Ovih dana na naslovnoj stranici jednog dnevnog lista osvanula je velika fotografija Tome Horvatinčića, kojem se već 8 godina sudi za jednu nesreću na moru. Novinari su saznali da će se ukinuti njegova osuđujuća presuda i da će predmet već po četvrti put biti vraćen na ponovno suđenje, ali ovog puta pred Županijskim sudom u Šibeniku.

Zastupnica u Europskom parlamentu Ruža Tomašić u petak 8. studenog 2019.g. u Hotelu Rixos Libertas Dubrovnik uz potporu Zaklade New Direction, organizira međunarodnu konferenciju pod naslovom „Building a shared future“o suverenizmu, individualnim slobodama, parlamentarnoj demokraciji, vladavini prava i inim temama.

Vukovar i Škabrnja nisu zaslužili da se o njima raspravlja, poglavito u Hrvatskom saboru, od strane bivših i sadašnjih komunjara, kao na ulici ili na nekom ugostiteljskom šanku, tj. hoće li ili ne će 18. studenoga biti blagdan. Mrtvima je svejedno.

Neki Boris Vlašić objavio je zanimljiv komentar u Jutarnjem listu (7.11.2019.) s naslovom „To što je Miroslav Škoro izabrao ženu umjesto puške u blatnom rovu, govori da je normalan“. Zatim ističe da je „baš zato što je izabrao ženu umjesto tamo neke njive, domovine i zastave, napravio ispravno i bio s njom umjesto puškom u rovu“. Pa, što onda, pita se notorni spisatelj.

Još prije nekoliko mjeseci u Hrvatskoj je počela trka za mandat predsjednika Republike. Nu, zanimljivo je da ni jedan predsjednički kandidat na nekom skupu ne može okupiti više od pedeset ili sto ljudi, pa čak ni to. Da nema konferencija za tisak njihovo bi predstavljanje bilo još jadnije.

Ni ove godine, prema svemu sudeći, 18. studenoga, u Vukovaru, kad će se okupiti možda i sto tisuća ljudi, ne će se čitati imena stradalih tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata. Naime, na našu inicijativu ta je praksa uvedena gotovo u svim gradovima i mjestima stradalih od velikosrpske agresije, jedino se to još u Vukovaru ne događa.