Ima ljudi ili bolje rečeno hrvatskih domoljuba, koje nažalost ne možete naći na popisu hrvatskih branitelja. A za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu borili su se još u vrijeme komunizma i zajedno sa svojim obiteljima bili proganjani na sve moguće načine, pa su uz ostalo bili i prisiljeni napustiti svoju Domovinu ili ležati po zatvorima Titove Jugoslavije. Jedan od tih i takvih bio je i hrvatska legenda – Zvonko Bušić- Taik (Gorica, BiH, 23. siječnja 1946.- Rovanjska, 1. rujna 2013.), koji se nikako nije mogao pomiriti s činjenicom da Hrvatska nije slobodna, da je u sklopu Jugoslavije.

U vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku zločinačka Jugoslavenska narodna armija (JNA) koja je ubijala i razarala sve što hrvatski diše bila je na suprotnoj, neprijateljskoj strani naspram obilježja hrvatskih branitelja. Zvijezdu su na kapama čak ponosno nosili i srpski i ini četnici te domaće izdajice.

U vrijeme dok se obilježava, odnosno slavi, 15. siječnja - Dan međunarodnog priznanja Hrvatske, pojedini tzv. lijevi literati iskoristili su i ovaj dan da popljuju i pobljuju prije svega hrvatske branitelje , a poglavito one koji su dali krv i živote za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu.

Hrvatska je ušla u 2022. godinu  s 30 godišnjom laži o ubojstvu Aleksandre Zec i njenih roditelja, da su pogubljeni zato što su Srbi. Branko Lazarević je Srbin. ''On je drugačiji od Pupovca i Jovića. Jedan je od onih deset (10) tisuća Srba koji su znali izabrati stranu u Domovinskom ratu, kad je počeo 'građanski rat' 1991. Branko je bio šef MUP-ove ekipe koja je vršila očevid u slučaju ubojstva obitelji Zec.

U ranu zoru 11. siječnja 1972. odluka tadašnjeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita je obavljena: uhićeno je deset sudionika Hrvatskog proljeća: Franjo Tuđman, Šime Đodan, Marko Veselica, Hrvoje Šošić, Vlado Gotovac, Ante Glibota, Vlatko Pavletić, Jozo Ivičević- Bakulić, Zvonimir Komarica i Ante Bačić.

Svako malo, čitamo ili slušamo o pojedinačnim smrtnim slučajevima tijekom velikosrpske agresije. U tome su najglasniji Srbi, koji traže da se procesuiraju i navodni zločini koji su učinjeni u vrijeme kad su Srbi, Crnogorci i zločinačka JNA te domaće izdajice željeli Hrvatsku pretvoriti u svoju koloniju.

Divim se dr. Domagoju Vidoviću jer se suprotstavio srbijanskoj otimačini hrvatske (i)jekavice kao inačice srbijanskog jezika sa nepobitnim argumentima. Naime, Matica srbijanska je objavila ''Rječnik srpskoga jezika'' te, nakon izdavanja pravopisa i normativne gramatike, dovršila objavu temeljnih normativnih priručnika 'ijekavske inačice srpskoga jezika'.

Četrdeseta je obljetnica smrti Miroslava Krleže. Umro je 29. prosinca 1981. u bolnici u Vinogradskoj ulici u Zagrebu, kamo je nekoliko tjedana ranije smješten zbog zdravstvenih komplikacija nastalih nakon upale pluća. Dan poslije njegove smrti, što se često marginalizira i prešućuje, u Rimu je umro kardinal Franjo Šeper.

Čovjek za sva vremena – Ivan Zvonimir Čičak – jednim je tjednim novinama (29.12.2021.) dao veliki intervju, kao lider (?) hrvatskog nacionalnog pokreta 1971.

Prije 29. godina osnovana je jedna od najboljih i najjačih hrvatskih brigada – 7. gardijska brigada „Puma“, čiji su ratni zapovjednici bili: general bojnik Ivan Korade, stožerni brigadir Željko Dvekar (danas general), pukovnik Marijan Kretić, pukovnik Branko Predragović i na kraju opet – Marijan Kretić.