Glas HRsvijeta

Mladen Pavković: Agresori su bježali kao zečevi, a sada cvile i plaču

U Srbiji se ne mire hrvatskom pobjedom u Vojno-redarstvenoj operaciji Oluja95. Za njih je to i dalje samo „završni čin etničkog čišćenja srpskog naroda sa područja današnje Hrvatske“. Govore i pišu da je „režim Franje Tuđmana, uz podršku zapadnih centara, tokom četiri godine rata protjerao više od pola milijuna Srba s ciljem ostvarivanja projekta etnički čiste hrvatske države po uzoru na zloglasnu NDH. Tokom četiri godine rata i neposredno poslije njega pobijeno je više od sedam tisuća Srba.“

Mržnja, laž i psovka tri su najveća zla

Jučer mi je jedan od prijatelja poslao internetsku poveznicu za tekst čija autorica je gospođa Vedrana Rudan. Već nakon nekoliko redaka ostao sam u čudu gotovo šokiran količinom iskazane mržnje na nacionalnoj osnovi, nizom prostota i uvreda izrečenih u navedenom tekstu.

Tko nas je godine 1991. napao s istoka?

Negdje oko Božića za vrijeme I. svjetskog rata vojnici zaraćenih strana dogovoriše se da odigraju par nogometnih utakmica. Dogovoreno i izvršeno. Vjerojatno nisu imali nekakvu športsku opremu, razlikovali su se jedino po boji svoje vojne odore. Tko je pobjeđivao – nije zabilježeno ni zapamćeno. Oni koji su preživjeli ovu najveću klaonicu između ratnih rovova vjerojatno govore da su oni dali koji pogodak više. Uostalom, to tako i tako nije važno. Važno je da je nekih par dana trajao mir, da je oružje šutjelo i da je za to vrijeme spašeno možda na tisuće ljudskih života.

Malo više pristojnosti ne bi škodilo

U zadnje vrijeme malo se piše i komentira o ponašanju gospodina Hrvoja Klasića na javnim televizijama i njegovom pisanju u tiskovinama. Moram odmah kazati kako su neki oduševljeni gospodinom Klasićem, a neki su, najblaže rečeno, šokirani njegovim likom i djelom. Kako često pišem aktualne komentare u kojima analiziram ponašanje i djela nekih političkih likova evo i mog mišljenja o gospodinu Klasiću.

Kako je Melkior opet postao pitur

Bajke obično počinju ovako: U jednom malom gradiću podalje od obale morske živio je čovjek koji se zvao Melkior. Po zanimanju je bio pitur. Svi oni koji će ovu moju „bajku“ čitati znaju što znači pitur, pa nemam razloga navesti i druge nazive ovog zanimanja koji se rabe u Hrvatskoj.

Mladen Pavković: Majčin dan u Hrvatskoj ne može biti ni spomendan!

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.), na čijem sam čelu, predložila je Hrvatskom saboru da se Majčin dan, koji se inače obilježava svake druge nedjelje u mjesecu svibnju, u Hrvatskoj proglasi – spomendanom, tim više što su u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu mnoge majke, poput Vukovarke Kate Šoljić ili Eve Šegarić iz Škabrnje izgubile svoje sinove i kćeri u borbi za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu.

Tko u Hrvatskoj štiti krvnika s Ovčare?

Tko prešućuje žrtve ponovno ih ubija. Odnosno, ratni zločin je i neprocesuiranje zločinaca. Upravo ovakvu gnjusnu skandaloznost čini sadašnja izvršna vlast u Hrvatskoj, na čelu s Plenkovićem i njegovim ministrom Božinovićem.

Thompsonu „ne pakovati“

U Europi su se nekada vodili dugogodišnji ratovi. Tridesetogodišnji primjerice. Danas, srećom onaj s modernim oružjem obično traje puno kraće, ali i on odnese na tisuće života.