Ono što je Linta u Srbiji to je Pupovac u Hrvatskoj. Jedan i drugi su u parlamentu. Vučić ne može bez Linte, Plenković bez Pupovca. Kolo naokolo.

U žarištu pozornosti javnosti u Republici Hrvatskoj ovih je dana referendumska inicijativa o promjeni izbornog zakona, te poglavito opći politički mandat kojeg zastupnici nacionalnih manjina imaju u parlamentu kao i posebno biračko pravo po kojem su u njega biraju. Logično, kao u državi liberalne višestranačke demokracije te kulturalno, etnički, religijski i na mnoge druge inačice pluralnom društvu; pristupi toj temi su različiti, stajališta i opredjeljenja suprotna i suprotstavljena, gdje svatko ima svoje argumente i dokaze da je u pravu i da je onaj drugi u krivu odnosno da mu argumenti nisu valjani i značajni.

Prije 28 godina, 21. rujna 1991. mučki je ubijen Ante Paradžik (Ljubuški, 10. veljače 1943.- Zagreb, 21. rujna 1991.), jedan od Junaka hrvatskog Domovinskoga rata.

Portal Danica. hr objavio je članak od kojeg vam se diže kosa. Naime, oni tvrde da poštari diljem Hrvatske kad vam dostavljaju poštu imaju zadaću da popisuju sve što vide u vašem dvorištu, kući ili stanu.

Mnogi su bili uvjereni da je glumac Rade Šerbedžija početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, odnosno u vrijeme hrvatskog Domovinskoga rata napustio Hrvatsku da ne sudjeluje u njezinu stvaranju, tim prije jer je Srbin, a mi smo se borili protiv srpske agresije i okupacije. Međutim, zahvaljujući ekskluzivnom razgovoru Ivice Marijačića u Hrvatskom tjedniku (8. kolovoza 2019.) s predsjednicom RH Kolindom Grabar Kitarović, a na koji su tek sada reagirali odvjetnici Čedo Prodanović i Jadranka Sloković (Hrvatski tjednik, 19. rujna 2019.,) saznali smo pravu istinu o Šerbedžiji.

„Mi sme Pemci, mi se ne bojimo, kad 'ko prdne mi se razbežimo!“ Podrijetlom vjerojatno Pemac-Čeh, po majci Srbin, 'Tuzlak'-imigrant, taj vagabund bez boravišne adrese, našao utočište u 'indeksu'-tom gnijezdu protuhrvatske opačine-ne bi li dao svoj pedersko-prostački doprinos u učestalom sprdanju s hrvatskim svetinjama!

Često se moramo vraćati na uhićenje zagrebačkog nadbiskupa i kardinala, a danas blaženog Alojzija Stepinca, 18. rujna 1948., i to iz razloga što nam svako malo tzv. antifašisti dijele lekcije, i o pravdi i o pravednosti.

Hrvatska glavna medijska scena ne dozvoljava običnim građanima da reagiraju na laži i podvale komunističkih i jednoumnih urednika i novinara, većinom bivših suradnika UDB-i i KOS-e, što nam pokazuje da u Hrvatskoj ne postoje slobodni mediji, a to nam ujedno pokazuje da su vlasnici hrvatskih medija UDB-a i KOS. Primjerice, novinari EPH-a su imali velike plaće, a EPH-e nikada nije plaćao niti platio porez državi. Tko su bili novinari i urednici?

Novinar jednog portala Gordan Duhaček, zvani „Lizalica“, preko noći je postao „slavan“, jer ga je privela policija zbog toga što se nije javio u policijsku postaju na razgovor, jer nema u Hrvatskoj ni mjesto boravka, jer smatra kao i svi njegovi „naredbodavci“ da za njega hrvatski zakoni ne vrijede.

Ovo što doživljavamo zadnjih mjeseci jedno se može (da se malo našalimo) usporediti s hrvatskim obrambenim Domovinskim ratom, odnosno agresijom na Republiku Hrvatsku. Naime, tada smo se borili protiv čitavih srpskih brigada, a danas protiv jednog Srbina po zanimanju, sabranog, mirnog, staloženog – Milorada Pupovca!