Gotovo u središtu Vukovara još se uvijek nalazi tzv.“ groblje šajkača“, gdje su nakon okupacije ovog grada srpski četnici pokopali svoje mrtve borce (teroriste). To bi isto tako bilo kao da u New Yorku postoji groblje za poginule teroriste Al-Qaede i Osama bin Ladena, koji su srušili tamošnja tri nebodera i ubili više od tri tisuće ljudi.

Karolina Vidović Krišto, zastupnica u Hrvatskom saboru, pokušava probiti gotovo željezni zastor cenzure u glavnim hrvatskim medijima. Bilo bi dobro da ne ulazi u meritum stvari (u svezi pandemije), jer nije liječnik. Uvažena zastupnica, a vjerujem i velik dio javnosti jednostavno traže slobodu govora u javnosti, sukob znanstvenih činjenica i pred javnosti i nakon toga zaključke. Sve što traže, podržavam jer je utemeljeno na Ustavu i pozitivnim propisima RH.

Malo koja tema danas na pragu 21. stoljeća zaokupljaja toliku pažnju naše i cjelokupne svjetske javnosti, kao što je to slučaj s Pandemijom Covida 19, bolešću koja je u vrlo kratkom vremenu uspjela poljuljati ne samo najmoćnija gospodarstva svijeta, već u dobroj mjeri oblikovati i psiho sociološki profil gotovo svakog pojedinca i društva u cjelini.

Posljednji događaji povezani s idejom velikosrpstva, koje je doživjelo poraze u osvajačkim ratovima što ih je Srbija povela pod vodstvom Slobodana Miloševića, ukazuju da u Beogradu gdje je na čelu države legalno izabrana četnička garnitura ne odustaju od te političke platforme. Očito se srbijanska politička elita, a nju čine vlada, Srpska akademija nauka i umetnosti i Srpska pravoslavna crkva drže prokušane teze da Srbija ono što je izgubila u imperijalističkim i praktički fašističkim ratovima na području propale Jugoslavije može te ciljeve ostvariti u mirnodopskom razdoblju.

Od mnogih nevolja, Hrvate i Hrvatsku, najviše muči – hrvatski jal. Čini se da smo i u jalu „svjetski prvaci“! O tome je Antun Gustav Matoš (1873.-1914.) često pisao i govorio.

Na današnji dan prije 29 godina srpski je agresor počinio je jedan u nizu pokolja nad civilnim stanovništvom i malobrojnim hrvatskim braniteljima u Četekovcu, Balincima i Čojlugu (kod Podravske Slatine). Tog 4. rujna ubijena su 22 hrvatska civila (muškarci i žene uzrasta između 18 i 80 godina) i dvojica policajaca.

Kad policija, DORH ili Uskok pokrenu istragu prvo vam među ostalim „turnu“ na potpis dokument da je – istraga tajna, i da nemate pravo o tome govoriti, a još manje iznositi detalje. Ali, to ne važi za sve. Tako primjera radi već danima čitamo o aferi Josipe Rimac. Kod nje još istraga nije ni završena, a već svi sve znaju.

Sve se češće govori o cenzuri, odnosno autocenzuri u našim medijima, a poglavito na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT). Tamo, primjerice, ima mjesta za ekstremno lijeve, ali za one koji naginju na desno nema gotovo ni minute ni u emisijama za poljoprivredu.

Hrvatski branitelji Željko Belina i Dejan Milić, bivši pripadnici 1. gardijske brigade Tigrovi, pravomoćno su osuđeni na kazne zatvora zbog ubojstva tri žene 18. prosinca 1991. na novljanskom bojištu.

Bio je to strašan šok kad smo čuli da je 1. rujna 2013. Zvonko Bušić-Taik oduzeo život, odnosno da je učinio samoubojstvo.