Ulazeći u Srebrenicu, krvnik Ratko Mladić u kameru je rekao: „Uoči najvećeg srpskog praznika, poklanjam svome narodu ovaj slobodni grad. I napokon, došlo je vreme da se posle bune protiv dahija turcima osvetimo na ovom prostoru.“

Poštovani gospodine i uvaženi predsjedniče Vlade Republike Hrvatske! Kratko i jasno. Kako može Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) i Vlada RH biti u koaliciji (suradnji) sa Samostalnom demokratskom srpskom strankom (SDSS), odnosno kontraverznom udrugom Srpsko narodno vijeće (SNV) Milorada Pupovca, kad u tjedniku „Novosti“, kojeg financiraju i hrvatski poreski obveznici (sic!), a izdaje SNV-e, uz ostalo piše da je „Bezveznjak vodio Hrvatsku, da ima manjak elementarnog kućnog odgoja, a da se taj bezveznjak zvao – Franjo Tuđman“? (Novosti, 7.srpnja 2017., str.2).

Zadah jugokomunističke lešine i dalje se širi Hrvatskom i taj ogavni smrad, čini se, jača iz dana u dan iako „Juge“ i njezine Partije nema već punih 27 godina. On izvire iz gotovo svake riječi koju izgovore sljedbenici propale zločinačke ideologije i njezini apologeti.

Junake i junakinje hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata još samo pamte njihovi najbliži i suborci. Ostalima je (da se malo našalimo) više stalo do problema Severine s njezinim bivšim mužem, s kojem je nekoliko puta mjesečno na sudu, nego do recimo jedne (da se opet malo našalimo) – Kate Šoljić, najponosnije majke u Hrvata.

Sjećate li se „varaždinskih dana rata“, od 15.- 22. rujna 1991., kad su pripadnici zločinačke JNA, na čelu sa ratnim zločincima: pok. Vladom Trifunovićem, Berislavom Popovom i Vladimirom Davidovićem, rušili, palili i ubijali po Varaždinu, gradu baroka, glazbe i cvijeća, kako ga često zovu?

Prema grčkoj mitologiji, Spartanke su ispraćale svoje sinove u rat riječima: „Vrati se sa štitom ili na njemu“ (με την ασπίδα ή για το) – pri čemu je pred ratnike stavljan koban izbor u kojemu nije bilo uzmicanja: časna smrt ili pobjeda. U neku ruku, ova situacija s aktualnom hrvatskom Vladom, podsjeća me na to.

Prolaze godine, a sjećanje na Junake hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, poput Marka Babića, (Vukovar, 16. veljače 1965.-Zagreb, 5. srpnja 2007.), sve više na žalost blijede. Eto, neki dan, bila je i obljetnica rođenja legendarnog vukovarskog ratnog kirurga dr. Juraja Njavre, (Neum, 2. srpnja 1938.- Zagreb, 15. rujna 2008.), ali tko se toga dana prisjetio i ovog junaka? Samo uži krug prijatelja, suboraca…

Ovih dana, po sredstvima priopćavanja, vode se žestoke rasprave koje ime dati jednom trgu u Zagrebu. Pristiglo je više prijedloga i pokušaja rješavanja gorućeg problema. Jedni su da se nazove:“ Trg Republike Hrvatske“.

Što mislite, kako se osjećaju hrvatski branitelji i stradalnici Domovinskog rata kad slušaju i čitaju o političkom braku Keruma i Opare, koji su se prije izbora vrijeđali kao najgori splitski „tovari“? Jedan i drugi su nas uvjeravali kako nikada u životu neće surađivati, kad tamo još su jednom dokazali da je politika – kurva (u pravom smislu te riječi). Rimski filozof Ciceron je rekao da „Ništa nije tako utvrđeno da se novcem ne bi moglo osvojiti“.

Jedan od najpoznatijih hrvatskih političara Vladimir Šeks počeo je na zalasku svoje dugogodišnje političke karijere objavljivati knjige, u kojima nam želi dokazati i prikazati događaje, prije svega iz suvremene hrvatske povijesti, ali kako ih je on vidio i doživio.