Već duže vrijeme se u nekim medijima objavljuju komentari koji omalovažavaju branitelje. Dio medija zauzima stav kao da su veterani nekakva naša negativna karakteristika i ne postoje u drugim državama.

Hrvatska politička scena kao rijetko kada u njenoj recentnoj povijesti ostavlja toliko prostora za tugu, jad i plač nad stanjem njenog općenitog stanja, nad stanjem institucija izvršne vlasti, kao i nedoraslost državnog vodstva, koje više evidentno, nije u stanju upravljati javnim poslovima, upetljane u sve vrste skandala i kontraverznosti. Nekonzistentnos državničkog garda, korumptivnog ponašanja i nedosljednostima u vođenju javnih poslova, zasjenila je po proporcijama sve dosadašnje vlade RH.

Pjesme Marka Perkovića-Thompsona gotovo se i ne mogu čuti na državnim radio postajama, a još manje na programu Hrvatske radiotelevizije. Za razliku od Bajage i sličnih, ovaj pjevač ne može nastupati ni u nekim hrvatskim gradovima, poput Pule. Ultra ljevičari prilijepili su mu etiketu „ustaše“, pa čak i „fašiste“, iako su njegove pjesme, prije svega, domoljubne, pa stoga nije ni čudno da iznimno veliki broj ljudi posjećuje njegove koncerte.

Zanimljivo je na koji način Srbi u Vukovaru doživljavaju najavu protesta koji je u ovom gradu zakazan za 13. listopada, a odnosi se na neprocesuiranje ratnih zločina iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.

Internet propaganda i stvaranje javnog mnijenja „nezavisnih“ portala, dakako sa sarajevskom adresom, posljednjih dana je dosegla „radnu temperaturu“ baš onoliko koliko je potrebno da se etiketiraju oni koji nisu po njihovim mjerilima.

Upravo nas ovakvi negativni primjeri dodatno moraju učvrstiti u namjeri i u prvom redu dužnosti zaštite naših građana i nepovredivosti naše granice. Svakom ovakvom slučaju se treba pristupiti pojedinačno, temeljito i „cum grano salis“ kako se ovakve situacije ne bi ponavljale.

Ovu priču treba ponavljati iz godine u godinu – da se ne zaboravi –. Naime, riječ je o jednom od najljepših spomenika poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima – Zidu boli – , sastavljenom od 13.600 crvenih i crnih opeka, na kojima su bila ispisana imena nasilno odvedenih, zatočenih i nestalih te poginulih hrvatskih branitelja i civila, koji je podignut 26. rujna 1993. u Zagrebu, u Selskoj ulici, ispred zapovjedništva tadašnjeg UNPROFOR-a. Nije ga izgradio, ni jedan arhitekt, već očajne majke, kako bi i na taj način privukle pažnju svijeta na sve ono što se tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata događalo u Hrvatskoj.

Mostarski portal Vijesti.ba u vlasništvu bivšeg gradonačelnika Safeta Oručevića, glavnog megafona građanske „onako kako mi kažemo“ politike posljednjih dana intenzivno podiže takvo djelovanje na nove razine.

Gdje nestaje racionalnost i logika, rađa se patriotizam. Tako bi se kratko objasnila izborna retorika kandidata, kako i sam voli istaknuti, za člana Predsjedništva BiH izostavljajući onaj prefiks hrvatski kako je Ustavom i definirano.

Kad god neka Udruga iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata podigne svoj glas, odmah se javljaju ovakvi i onakvi jugonostalgičari i bivši udbaši (ili njihova djeca) i počnu se derati i ukazivati (lagati) da su to iste udruge kao što je bila i ona u komunističkom režimu zvana – SUBNOR. S obzirom da ti i takvi drže u svojim rukama i većinu medija (u kojima im ne možeš odgovoriti, što je po njima „demokracija“) laž do laži često se pretvara u istinu.