U povodu Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, ministrica kulture Nina Obuljen, zajedno s izaslanstvom HDZ-a, posjetila je ustaški logor Jasenovac.
Ako tko ima razloga obilježavati 23. kolovoza – Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, onda je to – Hrvatska, čiji su relativno brojni građani bili među žrtvama tih političkih ideologija, koji su sve do 1990. bili ponižavani, diskriminirani, zatvarani i mučeni. Međutim, kod nas je taj dan baš kao i svaki drugi. Ništa se nije promijenilo otkako je taj dokument prihvaćen u Hrvatskom saboru.
Nema dana, a da mediji ne javljaju o novim požarima po Jadranu. Dosad ih je samo ove godine bilo oko 250, a gdje je još kraj ljetu. U isto vrijeme gori na dva, tri pa i deset mjesta. Vatrogasci, kanaderi i helikopteri jedva izlaze na kraj s ovim nesrećama, u kojima je ipak najvažnija vijest da – nema mrtvih. Barem za sada. Svi se trude, uz vatrogasce, da bude što manja šteta, koja je inače već sada ogromna.
Kad čovjek prima neki savjet ili kritiku uvijek prvo pokuša vidjeti tko ga savjetuje ili kritizira. Rado će prihvatiti savjete časnih i poštenih ljudi i korigirati svoje stavove ili ponašanje. One nečasne i zlonamjerne neće poslušati. Treba li njima odgovoriti ili ne ovisi o njihovim savjetima i kritikama te o njihovom ponavljanju.
Redovni godišnji Izvještaj Mladen Pavković: Je li Pupovac pisao izvješće State Departmentakoji se pojavio za 2016. pun je kritika za Hrvate i Hrvatsku kao – šipak koštica. Tako je napisan (prepisan) da kad ne bi znali tko je autor odmah bi pomislili da je to zajedničko djelo Pupovca, Josipovića, Teršelič, Mesića, Pusića ili pak Pilsela.
''Mi Hrvati imamo dvije mane, iz kojih izvire sva naša narodna nesreća: mi svakome vjerujemo bez da premišljamo i lako zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.'' (Ante Starčević)
U želji da privuče još malo medijske pažnje, Bruno Šimleša, koji inače „rješava“ ljubavne probleme (sic!), žestoko se na Facebooku obrušio na svećenike i vjernike, a u povodu blagdana Velike Gospe.
U jesen 1942. godine, četnički propagandni centri, kako oni u Srbiji, tako i u zapadnoj Europi i SAD-u, prenijeli su „bombastične“ informacije o „ustaškoj invaziji na Srbiju“, uz tvrdnje kako „Pavelićeve horde na području Kopaonika, skupa s nemačkim trupama ubijaju civile, siluju, pljačkaju i pale čitava sela“.
Dok se u Hrvatskoj plijene zastave HOS-a, a uhićuje one koji viču – Za dom – spremni, u Srbiji posve druga slika. U Kragujevcu su odlučili da jedna ulica nosi ime po mladom četniku Aleksandru Saši Čačareviću, koji je 15. studenoga 1991., kako pišu tamošnji mediji, junačkom smrću poginuo na ratištu u Vukovaru, kao dragovoljac, pripadnik zločinačke JNA.
Već na prvom postrojavanju nakon dolaska u postrojbu izazvao je salvu smijeha...Onako malen i skvrčen, u odori većoj za nekoliko brojeva, nezgrapno grabeći u (očito) isto tako prevelikim „gojzericama“, žurio je kako bi na vrijeme pozdravio stijeg koji samo što se nije počeo dizati na jarbol. I zlo je htjelo da baš on zakasni.