Predsjedniče Zoran Milanović, da nisam uvjerena da bi ovo pismo završilo u košari otpadnog papira u vašem uredu ako ga pošaljem samo vama, onda ono ne bi bilo Otvoreno, ali nažalost moje je povjerenje u ispravnost rada vašeg ureda zbog prošlih sličnih iskustava opravdano poljuljano.

Malo je u Hrvatskoj imena ulica i trgova, a poglavito imena Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskog rata. Međutim, mjesta i gradovi morali bi biti „preplavljeni“ imenima koje bi nas podsjećale na stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države.

Poslušavši kratki intervju esdepeovca Rajka Ostojića na televiziji, ostao sam fasciniran njegovim licemjerjerstvom i politikanstvom jer, umjesto da nudi nove ideje za boljitak hrvatske nacije i njezinih državljana, on se bavi politikanstvom i napada one koji su najzaslužniji za stvaranje demokratske, nezavisne i suverene hrvatske države – hosovce.

Josip Radeljak na svojem se Facebooku (6.5.2020.) oprostio od prijatelja i duboko razočaran najavio odlazak iz Hrvatske. Ponovno su mu, kako tvrdi, razbili ulazna vrata (u samom središtu Zagreba!), vrijeđali, naguravali, došli zaštitari s revolverima, bez maski i rukavica…

U vremenima kad opasna pandemija zaokuplja pažnju svakog pojedinca i ukupnost globalnog javnog mijenja, očekujući dobre vijesti znanstveno-medicinskih središnjica, kako se riješiti ovog izuzetno opaka virusnog oboljenja, koji je odnijelo već sada na drugi svijet preko 200.000 ljudskih duša, kao direktnom posljedicom ove zaraze, s kojim se u svakodnevlju bore desetci i stotinama milijuna humanih duša širom svijeta, a kojem je i teški tribut platila i životima i njenim posljedicama i naša Domovina Hrvatska, suočena sa COVID 19, ali i sa nizom drugih i još opasnijih ugroza, «virusnim» pogubnim prijetnjama.

Tijekom travnja 1941. u Koprivnici je osnovan PRVI ustaški logor – Danica, koji je djelovao do 1942. Na tom mjestu danas je Spomen područje o kojem skrbi Muzej Grada Koprivnice.

U zadnjim danima u hrvatskim su se medijima pojavile vijesti o sukobu na relaciji vodstvo Sveučilišta u Zagrebu – uprava Filozofskoga fakulteta. Taj sukob, suprotno stvorenoj medijskoj slici, nije neka apstraktna rasprava dokonih i egocentričnih profesora, nego ima svoju jasno politički definiranu pozadinu.

Želio bih se osvrnuti na tekst Marita Mihovila Letice ( HT, 30. travnja. 2020.) koji je običnom čitatelju nejasan iz više razloga. Naime, sve riječi koje navodi u svojem tekstu su hrvatske jer kada su nastale ni Srbi ni Srbijanci nisu postojali. One su sinonimi. U njegovom tekstu nedostaje etimologija i poznavanje starijih pisama. Hrvatski etimologičari hrvatsku etimologiju pogrešno traže u starogrčkom, latinskom ili izmišljenom staroslavenskom i crkvenosalvenaskom jeziku umjesto u dvoslogovnoj haravači koja je sačuvana u sanskritu. Očito, Hrvasti ne poznajemo povijest jezika svojega.

Na kraju Vojno-redarstvene operacije Bljesak, 4. svibnja 1995., u Pakracu je hrvatska policija na čelu s Nikolom Ivkanecom, ratnim zapovjednikom Policijske postaje u ovome gradu, uhitila i stavila na ruke lisice i dvojici ratnih zločinaca – Veljku Džakuli, vođi srpske pobune u zapadnoj Slavoniji, (navodno i jednom od krivaca za srpski logor Bučje, u kojem je zvjerski ubijen dr. Ivan Šreter) i Stevanu Harambašiću, zapovjedniku 51. srpske krajiške brigade. Harambašića je vojna policija sprovela u Vojni istražni zatvor u Bjelovaru, dok je Džakula, za kojim je i ranije raspisana tjeralica, odmah predan istražnom sucu u Bjelovaru.

Među junacima hrvatskog obrambenog Domovinskog rata ime Gojka Šuška, (Široki Brijeg, 16.3.1945.-Zagreb, 3.5. 1998.), sigurno mora ostati zapisano zlatnim slovima.