Ovo je još jedna narodskim jezikom rečeno: „Bože sačuvaj priča“. A koliko sam se samo naslušao takvih priča. Na žalost, nije priča, već goli život. Pojedinac u raljama neuređene države. Sudstva. Odvjetničke komore: „Gdje vrana vrani oči ne vadi“. Kada pojedinac, povratnik dođe iz uređene Zemlje (Francuska), očekuje približno takvu Zemlju, članicu EU, a zatekne na svakom koraku korupciju, pogodovanje, mito, prijetnje, iznuđivanja, zastrašivanje…
General Hrvatske vojske Rahim Ademi (r. 1954.), koji je među ostalim obnašao dužnost i zapovjednika 126. brigade HV i brojne druge ratne dužnosti, i koji je prošao gotovo sva ratišta, i odlikovan visokim državnim odličjima, objavio je knjigu „Samo istina- ratni dnevnik generala Hrvatske vojske“ (Večernji list, 2021.). Knjiga je u kratkom roku već doživjela dva izdanja.
Što je Covid19 pitanje je nad svim pitanjima? Možda laž, a možda i istina. Mač sa dvije oštrice, zar ne? Sve ovisi kako gledamo na njegovu pojavu jer mnoge huškačke tvrdnje i namjere svjetske bogate elite smo već zaboravili otkad je započela pandemija. Je li se taj virus pojavio slučajno preko šišmiša, kako se u početku tvrdilo, ili je možda proizveden u laboratoriju sa nekom namjerom odakle je pobjegao?
Jeste li primijetili? Kad god se nešto „loše“ objavi o obitelji Šerbedžija, odnosno o njihovu obiteljskom teatru na Malim Brijunima, odmah se u nekim novinama pojavi veliki intervju, u zadnje vrijeme s Lenkom Udovički, redateljicom, koja je poznatija kao supruga Rade Šerbedžije?
Pojedini mediji su danas (24.9.2021.) objavili nevjerojatnu vijest: da se čeka odluka hoće li optužnica za jedan od najtežih i najgorih ratnih zločina u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, koji se dogodio još 1991., biti potvrđena ili ne?
Hrvatski branitelji i stradalnici Domovinskog rata na cijeloj Jadranskoj obali nemaju svoje mjesto, a još manje „svoj“ otok. Međutim, obitelj Rade Šerbedžije već 21 godinu uživa na otoku Mali Brijuni, biseru Jadranskog mora. Taj otok, inače drugi po veličini brijunskog arhipelaga, čija površina iznosi 108,85 ha, a dužina obalne linije 8,25 km, izgleda da je „doživotno“ poklonjen obitelji Šerbedžija, odmah po njihovu povratku u Hrvatsku (nakon završetka Domovinskog rata), iako ta obitelj nema gotovo nikakve zasluge za stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države.
Poslije gotovo 30 godina od ubojstva, članovi tri obitelji ubijenih na Ovčari i u vukovarskom prigradskom naselju Sotin dobili su od Ministarstva obrane Republike Srbije naknade nematerijalne štete. Ta naknada za iznimno mali broj ubijenih Hrvata u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu iznimno je mala, gotovo nikakva, a u prosjeku po članovima obitelji iznosi po 50.000 kuna. Istina, još mnoge tužbe Hrvata koji su 1991. i 1992. bili zatočeni u srpskim i inim logorima čekaju pravomoćne presude, a kako vrijeme odmiče najvjerojatnije ih nikada ne će ni dočekati.
Gospodin Domagoj Ante Petrić, rođen 1938. godine je kao dijete, sa svojom obitelji, u svibnju 1945. spašavao život bijegom pred komunističkim zločincima, koji su do tada, bez suda ubili tisuće civila. U tom bijegu je s njegovom obitelji bio i velikan hrvatske intelektualne elite prof. don Filip Lukas, predsjednik Matice hrvatske od 1928.-1945.
Počelo je. Nakon što su uhitili župana Međimurske županije pod optužbom da je navodno primio mito od 10.000 kuna i da je preko veze zaposlio dvije osobe, ne preostaje nam ništa drugo nego čestitati na ovakvoj (brzoj) akciji, koju su popratili i brojni mediji, kao da se radi o Al Caponeu.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i ministar vanjskih poslova Republike Srbije Nikola Selaković pozvali su svoje sunarodnjake tj. Srbe da 15. rujna na „Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave….“ istaknu na svojim kućama, zgradama i drugdje, dakle u kojoj se god državi nalazili (sic!), srpske zastave te da to fotografiraju i stave na društvene mreže i da se time ponose.