Pročitavši razgovor ''udvoje'' povjesničara Mirka Valentića želio bi se osvrnuti na poimanje Vlaha kao etnika kod mnogih povjesničara. Ispada da su Vlahi neki poseban etnik kao i Iliri. Međutim, Vlahi ili Vlasi su stalno bili Hrvati, a mi to ne znamo jer ne znamo da su Hrvati imali dvojnu religiju i dvije društvene kaste. Na temeljima tih kasti je nastao feudalizam. To nam pokazuje i naziv Ilir, što je grčki naziv za pokorene Hrvate koji su bili poznati kao Liburni. Iliri su živjeli na prostoru od šibenske rijeke Krke pa sve do Drača.

Sva je pažnja, politička i medijska, uperena prema 25. obljetnici Vojno – redarstvene operacije Oluja u Kninu, tj. hoće li, ili ne, 5. kolovoza, tamo biti nazočan i neki predstavnik Srba, kao da je to najvažnija stvar na svijetu, poglavito za stradalnike hrvatskog obrambenog i pobjedničkog Domovinskog rata. Međutim, oko obilježavanja 29. obljetnice (1. kolovoza 2020.) teškog i stravičnog srpskog ratnog zločina u Dalju i progona stanovnika Erduta i Aljmaša, nije bilo „gužve“, pa ni pitanja- jesu li trebali ili ne i u Dalj doći i predstavnici Srba?

To što može notorni Milorad Pupovac to ne može – nitko. Evo, sada je uspio staviti „na vagu“ i Vojno-redarstvenu operaciju Oluja, tj. „prisiliti“ hrvatsku Vladu na „razmjenu“, odnosno da predstavnik SDSS-a bude nazočan na obilježavanju najsjajnije hrvatske vojne operacije u Kninu, a da za uzvrat nitko drugi već hrvatski general, legenda Domovinskog rata Tomo Medved mora otići u Grubore i tamo odati počast srpskim civilima (6) navodno ubijenim od strane pripadnika ATJ Lučko nakon Oluje.

Legitimitet je politička potpora koju su na demokratskim izborima slobodnom voljom glasujući dali građani/birači nekoj političkoj stranci ili koaliciji. Legitimitet kao pojam u svom opsegu ima dva sadržaja – kvantitativni i kvalitativni. Kvantitativna dimenzija znači da je stranka na izborima dobila određeni broj glasova koji ima značajan udio u ukupnom broju birača odnosno biračkom tijelu, a koliki je taj udio ovisi i o tome hoće li vlada biti jednostranačka ili koalicijska no u načelu bi trebao biti negdje u rasponu od 20 do 40 posto biračkoga tijela.

Saborski zastupnik, hrvatski general Željko Sačić, nije se mogao načuditi kakve sve slike ukrašavaju prostorije ovog najvišeg hrvatskog doma. Tako je, veli, ostao „paf“ kad je na jednom zidu ugledao portret – Josipa Manolića (na slici). Riječ je o čovjeku koji je početkom stvaranja hrvatske države preokrenuo kaput i vinuo se u sam vrh hrvatske politike.

Umjesto da se bavimo što većim i svečanijim obilježavanjem Vojno-redarstvene operacije Oluja, svake godine, pa tako i ove glavna je tema – hoće li ili ne će predstavnik Srba doći u Knin. Neki čak pišu da se predstavnici Srba u Hrvatskoj nalaze u izuzetno teškoj i nezavidnoj situaciji i da su stalna meta desnice u Hrvatskoj i nacionalista u Srbiji.

Relativno često se postavlja pitanje: tko sve u Republici Hrvatskoj nema čin hrvatskog generala? Čini se (da se malo našalimo) da imamo više generala nego što smo u Domovinskome ratu imali vojnika. Naime, da čovjek ne povjeruje i Titov narodni heroj Marko Belinić (1911.-2004.) dobio je čin – pričuvnog general bojnika, iako nije imao nikakve veze s Domovinskim ratom, a još manje sa stvaranjem slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države.

Može li jedan ekonomist voditi uspješno ministarstvo za energiji i zaštiti okoliša ili može li jedan ekonomist voditi uspješno ministarstvo za graditeljstvo i uređenje okoliša? Naravno, ne može jer to mu nije struka.

Nakon dužeg vremena ponovno će se oglasiti legendarni hrvatski ratni zapovjednik, general Ante Gotovina. Govorit će u Kninu, 5. kolovoza, prigodom 25. obljetnice Vojno-redarstvene operacije Oluja. Vjerujemo da se svi slažu da je to najbolji izbor, jer ako tko (nakon niza godina šutnje) ima što reći i poručiti, prije svega onima na vlasti, onda je to – Ante Gotovina.

U 86.godini umro je Pero Zlatar .Kad ste ga pitali što je napravio u životu znao je reći: Izdao 20 knjiga i nešto manje prijatelja… Nu, ova duhovita rečenica najbolje oslikava novinara i književnika, putopisca i interkontinentalnog putnika, ponekad i pjesnika – Peru Zlatara. A uistinu je napravio daleko, daleko više. Na čitanje i učenje mladim ali i starijim novinarima, kao i na radost čitanja brojnim čitateljima koji već više o šest desetljeća prate njegove tekstove.