Glas HRsvijeta

Ništa bez Boga

Gledam utakmicu Hrvatska : Danska i osjetim kako će biti vrlo teško doći do pobjede. Naši genijalci su u ovaj put u nekom grču i ne stojimo baš najbolje. I ja počinjem grčevito razmišljati što učiniti kao bi naši pobijedili. Ne vidim rješenja i shvatim da tu samo Bog može pomoći. Kako ga previše često ne molim za pomoć odlučio sam to tada učiniti. Mislim si kako to nije osobno za mene već za moj narod, a Bog nas je oduvijek ljubio i bio milosrdan i milostiv. Odlučio sam s njim obaviti kratke konsultacije. Uvijek do sada mi je dao odgovor pa će valjda i sada.

"Mirko i Slavko" protiv povijesnih činjenica?

Istraživati, propitkivati, zaključivati i utvrđivati osnovni su zadatci svakog povjesničara. Na osnovi sačuvane povijesne građe i pronađenih artefakata stvaraju se historiografije kako nacionalne tako i svjetska historiografija. Drugim riječima historiografija mora počivati na znanstveno utvrđenim činjenicama a ne na ideološko političkim obrascima. Istina, pa kakva god ona bila, mora biti temelj historiografije.

Kuda idemo? Što možemo učiniti?

Kao pripadnik Dijaspore osjećam dužnost izraziti nekoliko misli o tome da je došlo vrijeme da mi iz Dijaspore pođemo ususret realnosti; moramo se suočiti sa golom istinom i sagledati stvarnost baš onakvom kakva ona jest, jer nalazim da je prijeka potreba i nužnost da pokušamo naći pravilan i dobar smjer koji smo, prema mome iskustvu i saznanjima, odavno izgubili.

Mladen Pavković: „Srpski dernek“ u Jadovnu

Što bi Milorad Pupovac radio da nije bilo ustaških zločina tijekom II. svjetskog rata? Nu, dobro. Da prenosi istinu i samo istinu nitko mu ništa ne bi zamjerio, odnosno da se prema ratnim i inim zločinima odnosi jednakom mjerom, ali ne...On se namjerno služi lažima, klevetama i poluistinama, sve u cilju – zavadi pa vladaj! Jadno je i žalosno što takvi i dalje predaju hrvatskim studentima na fakultetima, a na žalost imaju svoje mjesto i u Hrvatskom saboru.

Zmaj koji umire glasno riče

Prolazeći sinoć pored HNK imao sam dojam da sam nekim nevjerojatnim prirodnim fenomenom vraćen u 1950-u ili 60-u godinu. Oko mene neki hodali su gerijatrijski primjerci odjeveni u odjela i kostime „Beko“ i „Vesna“ kao da sam upao na Šesti kongres KPJ u Zagrebu u studenom 1952. Jedini promašeni modni detalji te činovničke komunističke kaste bile su tenisice „Walkmaxx“ i mali ruksačići koji nisu bili u SMB boji.

Gordan Maras govori srpskim standardnim jezikom!

Gordan Maras, predsjednik zagrebačkoga SDP-a, gostujući u emisiji Direkt RTL-a (19. lipnja 2018.), u razgovoru od samo šest minuta izgovorio je toliko nepravilnosti, tuđica, srbizama, poštapalica i drugih netočnosti da je teško povjerovati u njegov pravilan i pozitivan odnos naspram hrvatskomu standardnom jeziku?

Mladen Pavković: Podržimo Dan sjećanja na dr. Ivana Šretera

Prijedlog Mostovog saborskog zastupnika Mire Bulja, o Danu sjećanja na dr. Ivana Šretera, koji je u nekoliko navrata iznio pred Hrvatskim saborom, svakako treba podržati. Riječ je o „hrvatskom Gandhiju“, liječniku rodom iz Pakraca, a koji je početkom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata bio na čelu kriznog štaba za zapadnu Slavoniju te se istaknuo zauzimanjem za mirno rješenje, nastojeći izbjeći rat i krvoproliće. Nu, bez obzira što se zalagao za nešto takvoga, velikosrpski pobunjenici su ga oteli 18. kolovoza 1991. Zatočen je i mučen u logoru Bučje, gdje mu se gubio svaki trag. Njegovi posmrtni ostatci nisu nađeni do danas.

Mladen Pavković: Kako je Krleža „branio“ hrvatske domoljube

U vrijeme komunizma, poglavito nakon sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, Josip Broz Tito (1892.-1980.), sa svojim suradnicima, koji su u njegovo ime i nakon njegove smrti, nastavili progon hrvatskih i inih domoljuba, poput Vlade Gotovca, dr. Marka Veselice, dr. Hrvoje Šošića, Zlatka Tomičića, dr. Franje Tuđmana, ali i mnogih drugih, oni su među ostalim o svojim nedaćama, životnim problemima, pisali pisma i tražili pomoć i od tada najistaknutijih političara, ali i književnika, poput Miroslava Krleže (1893.-1981.).

Briljantnost hrvatskog uma

Tko to kaže da u Hrvatskoj nema recikliranja. Svo političko smeće, ne samo partijsko, nakon Domovinskog rata samo-recikliralo se i čini perjanicu političkih stranaka. Takav reciklažno- mimikrijski preobražaj nije zabilježen nigdje u „vasceloj vasioni“.