Medijska ofenziva i cyber rat koji potenciraju režimski mediji iz Sarajeva pod direktnom kontrolom političkih i obavještajnih struktura metodom zastrašivanja Bošnjaka nastoje stvoriti surovu sliku svega hrvatskog kao „neprijateljskog“, dovodeći do zahuktavanja ionako uzavrele političke scene u Sarajevu.

Sukladno Zakonu o tisku, od vas želim objavu ovoga mojega reagiranja na tekst, objavljen na vašemu portalu, pod naslovom: Zdravko Nikić proziva Crkvu za uzimanje novca na dan tragedije u Uzdolu.

Unatoč tome što su sve političke stranke predstavile i prihvatile kodeks izbornog ponašanja i međusobnog, kakvog takvog, uvažavanja pojedine političke opcije u BiH i dalje ne biraju metode komunikacije. Osobito je to vidljivo u virtualnom svijetu, na društvenim mrežama gdje nestaje sva etika, kodeksi i norme ponašanja.

Američki mediji pišu da je prošli tjedan u Hollywoodu, dok je sa partnerom šetao ulicom, pretučen gay porno glumac Wesley Woods. Počinitelji nisu otkriveni, ali s obzirom na nedavne zaključke novinara Inoslava Beškera da hrvatska katolička kultura inspirira homofobne napade u drugim državama EU, možda bi nekom palo na pamet okriviti našu kulturu i za ovaj napad na drugom kontinentu.

Najnoviji tekstovi koji su publicirani, koji kolaju već medijskim prostorima o autentificiranom iskazu Martine Dalić i Ante Ramljaka pred Uskokom, neupitno stavljaju na svijetlost dana u centralnu ulogu premijera Vlade RH Andreja Plenkovića, u aferi Agrokor, koji je po iskazima i Martine Dalić i Ante Ramljaka, neupitno lagao hrvatsku javnost, upravo u momentima kada je dopredsjednica VRH Martina Dalić, preuzela dio njene odgovornosti i dala ostavku.

• Kao što se to dobro zna, oni nisu ikakvi emotivci, introverti i kozmopoliti; nego hladni i programirani agresivci koji u latentnoj artikulaciji svog nacionalnog identiteta niječu nacionalni identitet ne samo Hrvatima, nego i ostalim narodima na području jugoistočne Europe odnosno bivše Jugoslavije...

Jučer mi je jedan od prijatelja poslao internetsku poveznicu za tekst čija autorica je gospođa Vedrana Rudan. Već nakon nekoliko redaka ostao sam u čudu gotovo šokiran količinom iskazane mržnje na nacionalnoj osnovi, nizom prostota i uvreda izrečenih u navedenom tekstu.

Negdje oko Božića za vrijeme I. svjetskog rata vojnici zaraćenih strana dogovoriše se da odigraju par nogometnih utakmica. Dogovoreno i izvršeno. Vjerojatno nisu imali nekakvu športsku opremu, razlikovali su se jedino po boji svoje vojne odore. Tko je pobjeđivao – nije zabilježeno ni zapamćeno. Oni koji su preživjeli ovu najveću klaonicu između ratnih rovova vjerojatno govore da su oni dali koji pogodak više. Uostalom, to tako i tako nije važno. Važno je da je nekih par dana trajao mir, da je oružje šutjelo i da je za to vrijeme spašeno možda na tisuće ljudskih života.

U zadnje vrijeme malo se piše i komentira o ponašanju gospodina Hrvoja Klasića na javnim televizijama i njegovom pisanju u tiskovinama. Moram odmah kazati kako su neki oduševljeni gospodinom Klasićem, a neki su, najblaže rečeno, šokirani njegovim likom i djelom. Kako često pišem aktualne komentare u kojima analiziram ponašanje i djela nekih političkih likova evo i mog mišljenja o gospodinu Klasiću.

Bajke obično počinju ovako: U jednom malom gradiću podalje od obale morske živio je čovjek koji se zvao Melkior. Po zanimanju je bio pitur. Svi oni koji će ovu moju „bajku“ čitati znaju što znači pitur, pa nemam razloga navesti i druge nazive ovog zanimanja koji se rabe u Hrvatskoj.