Ovo su dani sjećanja na hrvatske žrtve Vukovara i Škabrnje. Ali i ne samo njih. Na pola koplja trebale su, a nisu, biti i hrvatske zastave. Iza onih koji su preživjeli rat, ostale su razvaline i ruševine u dušama.

Mogli bismo na prste jedne ruke nabrojiti države koje sa svih strana okružuje kontinent, a da nemaju aspiracije izaći na neko od mora. Napose im je interes proširiti svoju zemlju na neko od takozvanih toplih mora.

Dokle će se Milorad Pupovac, igrati s osjećajima hrvatskih branitelja, stradalnika, pa i svih ostalih građana Republike Hrvatske? Naime, mediji javljaju da je dan prije obilježavanja okupacije Vukovara zajedno sa svojim kompanjonima došao u ovaj grad i položio vijence i zapalio svijeće za sve vukovarske žrtve, kako Hrvate tako i Srbe, koji su stradali u ratnim strahotama 91. godine.

U Hrvatskom tjedniku, novinar Curač nam predstvlja knjigu jezičara Grčeviča koja nosi naslov ''Ime Hrvat''. Drago mi je što je dr. Grčević na temelju Runjaninovih izjava i nekih drugih izjava zaključio da je Josip Runjanin bio Hrvat unatoč pravoslavnoj vjeri jer Hrvati u izvornoj Crvenoj Hrvatskoj ili Krajini su bili pravoslavci prije prihvaćanja katolicizma kao vazali Bizanta.

Ovih dana mnogo se piše i govori o stradanjima Vukovara i Škabrnje od velikosrpske agresije. Dobrim dijelom znamo kako su se borili i što su proživljavali hrvatski branitelji, dok je malo poznato kako je to izgledalo na drugoj, četničkoj strani.

Približavaju se dani bola, očaja, tuge i sjećanja. Tko ne pamti strahote Vukovara i Škabrnje? Na grobovima i spomen obilježjima gorjet će i gore mnoge svijeće. Živi će se zahvaljivati mrtvima, jer da nije bilo njih, ne bi možebitno bilo i nas.

Ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić, zvani „Mali Slobo“, svako malo daje neku čudnu izjavu. Tako je 13. studenoga 2019. izjavio da „histerija koja u Hrvatskoj vlada povodom mogućeg učešća predsjednika Srbije i Srpske napredne stranke (SNS) Aleksandra Vučića na skupu Europske narodne partije u Zagrebu nije posljedica predizborne kampanje u Hrvatskoj, kako se naivno misli, već posljedica opće antisrpske atmosfere“.

Nije istina da se ljudi ne zapošljavaju. Prije svega u državnim tvrtkama, općinama, županijama, ministarstvima... Da sve bude po zakonu za većinu tih radnih mjesta raspisuju se i natječaji. Međutim, „kvaka“ je u tome da se natječaji (svaka čast iznimkama) prilagođavaju uljebima, pa ako neki šef neke političke stranke, gradonačelnik ili župan, a o pojedinim ministrima i njihovim kompanjonima da i ne govorimo, treba nekog zaposliti – nema problema.

Ovo što nam, poglavito u zadnje vrijeme, Republika Srbija, odnosno njezini politički čelnici, na čelu sa predsjednikom države Aleksandrom Vučićem, svako malo priređuju „otelo se kontroli“.

Ovih dana na naslovnoj stranici jednog dnevnog lista osvanula je velika fotografija Tome Horvatinčića, kojem se već 8 godina sudi za jednu nesreću na moru. Novinari su saznali da će se ukinuti njegova osuđujuća presuda i da će predmet već po četvrti put biti vraćen na ponovno suđenje, ali ovog puta pred Županijskim sudom u Šibeniku.