U sjeni javnog pokajništva i radikalno desnog moraliziranja, bivši operativac komunističke tajne službe Željko Kekić Pauk ispleo je novu, visokoprofitabilnu mrežu. Preko strateških prenamjena zemljišta uz autocestu osigurao je golemi kapital, lokalni medijski prostor drži pod ključem Radio Mrežnice, a preko naivnih i vlasti željnih jurišnika iz stranke Most – predvođenih Zvonimirom Troskotom – sada pokušava reketariti državnu vlast i osigurati utjecaj na nacionalnoj razini.

Hrvatska tranzicijska zbilja prepuna je apsurda, no rijetko koji lik tako plastično opisuje dubinu moralnog i institucionalnog sloma kao Željko Kekić, u obavještajnom podzemlju poznatiji pod nadimkom Pauk. Čovjek koji je punih deset godina u ime komunističkog režima uhođivao, proganjao i operativno uništavao živote hrvatskih disidenata, svećenika i domoljuba, danas u slobodnoj Hrvatskoj nastupa kao – radikalni desničar, suverenist i moralni arbitar.

Biti desničar i antikomunist danas u Hrvatskoj ne košta ništa; dapače, u Kekićevom slučaju, to je postao najprofitabilniji privatni biznis. Njegovo samoproglašeno „pokajništvo“ i javno svjedočenje o vjerskom obraćenju po katoličkim molitvenim zajednicama nisu ništa doli hladno sračunata operacija pranja vlastite biografije. Dok s desnih govornica docira o potrebi za lustracijom i napada SDP i HDZ, Kekić iz sjene povlači konce kapitala koji je stekao upravo zahvaljujući informacijama i metodama koje je naučio u UDBA-i.

Od poljoprivrednih šikara do zlatnih čestica Bosiljeva

Prava moć Željka Kekića ne leži u njegovim pričama iz obavještajne prošlosti, već u administrativno-nekretninskom profiterstvu koje miriše na klasičnu tranzicijsku manipulaciju. Koristeći informacije i veze iz ratnih dana, kada je bio u strukturama SZUP-a i SIS-a te blisko surađivao s lokalnim moćnicima poput generala Pavla Miljavca i Josipa Boljkovca, Kekić je prepoznao geopolitičku važnost prometnih čvorišta.

U općini Bosiljevo, točnije u naselju Šarani, na mjestu gdje se spajaju autocestovni pravci prema Rijeci i Splitu, Kekić je godinama jeftino kupovao poljoprivredna zemljišta. Ono što je uslijedilo školski je primjer sprege kapitala i lokalne politike. Kroz službene izmjene prostornih planova općine Bosiljevo (PPUO Bosiljevo) – u kojoj je većinu držao lokalni HDZ s kojim je Kekić uvijek znao sklopiti pragmatičan poslovni interes – ta su zemljišta unutar službenih općinskih odluka prenamijenjena u visokoprofitabilne građevinske i turističko-ugostiteljske zone (tzv. K-zone).

Kekić ne mora sam voditi kafiće ili benzinske postaje. Njegov model je daleko unosniji: iznajmljivanje tih "zlatnih čestica" velikim naftnim i trgovačkim korporacijama kroz ugovore o pravu građenja. Tako se poljoprivredna šikara, prepuštena administrativnoj milosti lokalnih vijećnika, pretvorila u stalni izvor milijunskog pasivnog prihoda koji danas hrani njegovu mrežu.

Medijski monopol i psihološko maltretiranje žrtava

Financijski neovisna pozicija omogućila mu je stvaranje ključnog oruđa za pritisak – medijskog monopola. Preko obiteljske tvrtke RM d.o.o., Kekić upravlja Radio Mrežnicom, najutjecajnijim lokalnim medijem na karlovačkom području. Kroz "Podcast Mrežnica", ovaj bivši progonitelj svakodnevno maltretira javnost, a ponajviše svoje nekadašnje žrtve, držeći lekcije o domoljublju i "dubokoj državi".

U tome leži vrhunac cinizma: čovjek koji je osobno provodio teror bivšeg sustava, danas koristi medijsku platformu kako bi se prikazao kao žrtva i pravednik, dok istovremeno napada legitimne institucije vlasti jer nisu proveli lustraciju – istu onu lustraciju koja bi njega prvog izbrisala iz javnog i poslovnog prostora.

Most kao idealno oruđe za proboj na nacionalnu scenu

Svjestan da je kao pojedinac previše kompromitiran i da zbog svoje udbaške prošlosti nikada ne može osobno zakoračiti na nacionalnu političku scenu, Pauk je morao pronaći novo, čisto oruđe za širenje svog utjecaja. Prepoznao ga je u stranci Most, a prije svega u zastupniku Zvonimiru Troskotu.

Politička operacija uplitanja Mosta u Kekićevu mrežu izvedena je maestralno – kroz teren vjere i morala. Koristeći kontakte unutar katoličkih karizmatskih krugova i molitvenih zajednica, u kojima Kekić glumi preobraćenog grešnika, a Troskot aktivnog vjernika, stari obavještajni lisac lako je osjetio ambiciju i političku naivnost mladih mostovaca. Uvukao ih je u svoju orbitu, nametnuvši se kao sveznajući savjetnik i mentor iz sjene.

Rezultat tog mentorstva jasno se vidi u recentnim aktivnostima Mosta. Kada Troskot i ekipa danas jurišaju na Liku i Karlovačku županiju, otvarajući teške ekološke i političke teme te provodeći žestoke pritiske na vladajući HDZ, oni vjeruju da vode autonomnu bitku za pravdu. U stvarnosti, oni govore jezikom i operativnim smjernicama koje im diktira Željko Kekić.

Troskot i njegovi stranački kolege, u svojoj političkoj kratkovidnosti i žudnji za vlašću, postali su pješaci u Kekićevom ratu protiv državnog vrha. Preko njihovih saborskih mandata i medijskih istupa, Pauk želi reketariti HDZ, štititi svoje nekretninske interese i osigurati da se njegova mreža u Karlovcu i Bosiljevu nikada institucionalno ne načne.

Željko Kekić Pauk nije nikakav istinski prosvjetitelj, a još manje domoljub. On je dio zadnje generacije UDBA-inih operativaca koji je bivše doušničke metode zamijenio kvadratima uz autocestu, a komunističku partijsku knjižicu lažnim desničarskim moralom. Najveća tragedija moderne Hrvatske jest što su u tu paukovu mrežu danas upali oni koji se kunu u poštenje, postajući svjesni ili nesvjesni egzekutori u rukama jednog od rijetkih preostalih i najglasnijih eksponenata bivšeg aparata.

 

Piše: Enimark Ponjević

 

Share
0