Srbočetnička laž o Hrvatima kao genocidnom narodu i brojci od 700000 poubijanih Srba u Jasenovcu, koju smo danas na dan predizborne šutnje imali priliku čuti iz usta prvog među prvima pravoslavnih patrijarha, onog Carigradskog Bartolomeja I na pravoslavnoj liturgiji u Jasenovcu, bez sumnje najveća je od svih do sada izrečenih provokacija i uvreda upućenih jednom narodu.

Najveća je to provokacija do sada ne samo zbog izrečenih laži od 700000 poubijanih Srba kojih smo se kroz proteklih 70 godina nebrojeno puta naslušali, kao ni zbog činjenice što je ne jednom do sada izgovorena na tlu „jedne suverene države“, već same činjenice što je iznesena iz usta prvog patrijarha pravoslavaca onog Carigradskog, onog istog koji s papom Franjom iz Vatikana promiče ekumenizam. E, pa nazdravlje Hrvatski narode!

Zamislite i sve to uz blagonaklon i podanički doček naših političara i crkvenih vjero dostojnika. Uz državničke i druge protokole i neviđen publicitet, umjesto da od prvog pravoslavnog patrijarha čujemo istinske poruke ekumenizma slušamo proizvoljne brojeve i potvrdu na tisuće puta ponavljanih srpskih laži do sada.

Žalosno je i iznad svega indikativno bilo pogledati brojne reakcije i komentare ogorčenih ljudi i njihovo opravdano razočarenje spram naših političara i crkvenih vjerodostojnika, koji su preplavili ne mali broj društvenih mreža te osluhnuti razgovore koji su se mogli čuti gotovo u svim poslijepodnevnim i večernjim druženjima. Umjesto prognoza i predviđanja ishoda današnjih izbora, što bi za svakog hrvatskog čovjeka trebao biti prvorazredan događaj, imali smo priliku slušati i osjetiti istinsko razočarenje naših ljudi koji su izgubili i ono malo vjere u vjerodostojnost onih koji ovu državu vode, kao i u ništa manje nesposobnu i Vatikanu podaničku crkvenu vlast.

Je li uistinu sve slučajno, ili je posrijedi dobro smišljena ne samo provokacija, već i otvoreni akt spram jedne samostalne države i to baš uoči za nju i njenu budućnost značajnih parlamentarnih izbora? Je li slučajna neviđena žurba i zbrka oko dolaska lidera pravoslavnog svijeta na obilježavanje 75. godišnjice jasenovačkih žrtava, dolaska direktora Centra Simona Wisenthala, Efrima Zurofa „velikog prijatelja“ Hrvatske, srbočetničkog provokatora ministra rada Srbije i dr., kojim je nekima od njih dolazak u Hrvatsku trebalo odavno zabraniti? Od koga su naručeni i za koga su i što su pred izbore trebali poručiti, ili priprijetiti? Konačno, kakva je uloga Pape Franje koji ekumenizam prema pravoslavlju rješava kroz povijest već viđenim modelom, preko leđa Hrvata, ovog puta kanonizacije blaženog kardinala, blagopokojnog Alojzija Stepinca?

Iz svega viđenog jedno je posve sigurno, a to je da ekumenist Bartolomej I licitirajući srbočetničkim brojkama i mitovima to nikada neće biti, a njegove poruke Papi Franji neće biti puno drugačije od onih koje mu je u vezi kanonizacije Kardinala Alojzija Stepinca pred nešto više od godine dana pripremio patrijarh Irinej.

Ovog je puta patrijarh Bartolomej osim Irineja imao brojne i provjerene savjetnike u likovima Pupovca, Vulina i dr. Na, kraju pitanje svih pitanja. Tko to u ovoj državi štiti svoj narod od kleveta, laži i otvorenih provokacija i to u vlastitoj kući od dokazanih nam neprijatelja te imali bar imalo dostojanstva i odgovornosti kod onih koji su od svog naroda izabrani da ih štite?

Cilj za Srbe u potpunosti je postignut. Tisuću puta izgovorena laž, iz usta prvog Carigradskog patrijarha postala je i ne samo za njih potvrda.

 

Mate Brstilo