Često se pitamo: kakva je uloga i značaj tzv. nevladinih, neprofitnih, izvanstranačkih i neovisnih udruga kakav je recimo Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava (HHO) koji u svom programu ima zacrtano i promicanje i razvoj ljudskih prava u Republici Hrvatskoj?

Baš danas kad bi trebalo i kad hrvatski građani itekako priželjkuju da netko u ime njih podigne svoj glas i ukaže na brojne nepravde ta i slične udruge kao da žive u „oblacima“, ili se to nama samo tako čini.

Na čelu Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) u nas se već godinama nalazi (nezamjenjivi i uvijek „u pravu“) Ivan Zvonimir Čičak, čovjek koji je često spominjan kao žrtva i patnik u vrijeme komunizma, tj. početkom sedamdesetih godina, kada je došao u sukob sa službenom politikom Komunističke partije, prije svega zbog svog angažiranja unutar studentskih organizacija. Zbog toga je (nevin) i odležao tri godine u kaznionici u Lepoglavi. Kasnije je imao i drugih problema, među ostalim i 1987. zbog navodne utaje poreza Sve do pada komunizma bio je persona non grata! Međutim, buđenjem stvaranja hrvatske države pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođe dr. Franje Tuđmana ponovno je došao na političku scenu. Postao je predsjednik (?) Hrvatske seljačke stranke (HSS) koja zajedno sa HDZ-om izlazi na prve izbore. Na tim izborima stranka dobiva tri zastupnika, a nakon toga Tuđman nudi Čičku ministarsko mjesto, što ovaj odbija i usmjerava stranku u opoziciju, protiv Tuđmanovog HDZ-a, smatrajući da ta (obrambena!) politika nije dobra za Hrvatsku. A agresija Srbije je bila pred vratima, što najbolje govori u kojem je pravcu krenuo ovaj kontraverzni komunistički mučenik.

Nakon toga, Čičak se dušom i tijekom posvećuje borbi protiv Tuđmana i HDZ-a, pa se često pojavljuje u medijima kao „najpoznatiji i najoštriji kritičar Tuđmana i njegove vlasti“. Takva aktivnost je prema svemu sudeći morala biti i nagrađena te je Čičak uz pomoć Dušana Bilandžića, Slobodana Budaka, Božidara Novaka, Danijela Ivina, Drage Pilsela, Žarka Puhovskog, Bone Zvonimira Šagija, Dubravke Ugrešić i drugih stavljen na „tron“ HHO-a, gdje je još oštrije nastavio politiku (borbu) protiv HDZ-a i Tuđmana. Uz to je neprestano javno iznosio podatke koliko su Hrvati u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, poglavito u Vojno-redarstvenoj operaciji Oluja, izvršili navodnih zločina nad srpskim pučanstvom te da su samo na području Grada Zagreba uništili 600 objekata!

Suprotstavljao se da hrvatski građani ratuju u BiH, (a nije zbog čega je oko 200 tisuća Hrvata protjerano iz bosanske Posavine!), da se oko deset tisuća srpskih građana i vojnih lica ne deložira, a poglavito je bio (i ostao) zanesen istraživanjima masovnih (?) kršenja ljudskih prava u Domovinskome ratu od strane žrtava tj. Hrvata. Za Ministarstvo obrane RH je napisao i objavio (1994.) da je „leglo organiziranog kriminala“. Zbog te klevete je i osuđen. Čičak se u svojem životopisu i hvali da je uz HHO bio glavni organizator skupa na središnjem zagrebačkom trgu protiv oduzimanja radijske koncesije radiju 101. Taj skup se također pretvorio protiv Tuđmana i njegove (obrambene) politike. Čičak o tome piše da je Tuđman po povratku u Hrvatsku organizatore ovog prosvjeda nazvao stranim plaćenicima, crvenim, žutim i zelenim vragovima koji su se prodali za Judine škude! (Što je rekao krivo?). Nu, u svim medijima, za koje je pisao, aktualni predsjednik HHO-a, zbog načina kritiziranja Tuđmana i HDZ-a, ali i hrvatskih branitelja, dobio je „nogom u tur“. Ali, njega nitko „ne može zamijeniti“, poglavito u vrijeme Račanove vlade, ali očito ni danas. Biraju ga za člana nekog odbora u Hrvatskom saboru, radi na izradi zakona o HRT-u, aktivan je u Hrvatskom novinarskom društvu (HND), dobio je više nagrada i priznanja, među ostalim i Pupovčevu nagradu „Sveti Sava“ (1999.), a za sve to 8. prosinca 2015. povodom međunarodnog Dana ljudskih prava, predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar – Kitarović odlikovala ga je ordenom Red Stjepana Radića za „zasluge i stradanje u borbi za nacionalna i socijalna prava i razvitak hrvatskog naroda“!

Sve se to može pročitati i u njegovu oficijelnom životopisu, u kojem su na žalost izostavljeni dijelovi o njegovoj suradnji s Haaškim sudom, gdje je također navodno imao ulogu ala Stjepan Mesić.

Na sve to, ali i štošta drugo, jednostavno bi mogli reći: kakav predsjednik takav i HHO! Naime, taj se odbor, da ne povjerujete, najviše bavi praćenjem nogometnih utakmica 1. hrvatske nogometne lige, gdje manje-više sam predsjednik bilježi (i šalje dalje (!) kako su se ponašali navijači, tko jeste, a tko nije uzviknuo „Za dom spremni“, odnosno jesu ili nisu bili korektni u navijanju!

Međutim, brojni problemi koje bi trebali rješavati i poticati prolaze pokraj ovog odbora i njezina predsjednika kao „formule“ na trkalištima.

Ne sjećamo se da su digli svoj glas u zaštiti nevino optuženih hrvatskih branitelja, kako na domaćim sudovima, tako i na Haaškom sudu. Od njih ništa nismo čuli u povodu presude šestorki iz BiH. Njihova je „teza“ da je zločina bilo na jednoj i drugoj strani, što nije ništa drugo nego izjednačavanje žrtve i agresora, a takvu politiku u svom programu ima i Documenta i Srpsko narodno vijeće! Oni muče i o 330 tisuća ljudi koji su pod blokadom, odnosno ovršeni i koje se i za nekoliko tisuća kuna tjera na ulicu. Što su učinili u svezi Rezolucije 148/2006 Vijeća EU o osudi komunističkih režima? A što za blizu dvije tisuća nestalih u Domovinskome ratu? Jesu li se ikada založili da se osude oni koji su u vrijeme rata rušili hrvatske zdravstvene ustanove, poput bolnice u Vukovaru ili koji su opljačkali, rušili katoličke crkve, dječje vrtiće, škole…Kad ste čuli da su digli svoj glas protiv onih koji su tijekom 1991. i 1992, ali i kasnije ubili oko 400 hrvatskih dječaka i djevojčica? Ili kad su zapalili svijeće i položili vijenac za sve stradale hrvatske branitelje i civile, od Vukovara, Dubrovnika do Škabrnje? Jesu li ikada barem protestirali što su se bivši Udbaši bez provjera „ukrcali“ u sve moguće strukture slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države? Kako to da imaju samo protiv Tuđmana, ali ne i protiv Mesića i Josipovića? (Čak nemaju ništa ni protiv Perkovića i Mustaća!?). Od Čička i društva nismo ništa čuli ni o svem većem odlasku mladih iz Hrvatske, Istambulskoj konvenciji ili pak o iznimno važnom pitanju – Kurikularnoj reformi!

Za njih je pitanje svih pitanja – kako je tko navijao na nekoj športskoj utakmici!

Što se nisu primjerice založili za hrvatskog branitelja i najpopularnijeg hrvatskog pjevača Marka Perkovića Thompsona što mu ne dozvoljavaju nastup u pulskoj Areni, dok Rade Šerbedžija i slični mogu dobiti i dio otoka Brijuni kao „privatno“ vlasništvo?

Ima još niz pitanja s kojima bi se trebale baviti, a ne bave se, „nevladine, neprofitabilne, izvanstranačke i neovisne udruge“. Većina od njih iznimno dobro surađuje, poglavito kad su financije u pitanju, ali su i nalik kao jaje jajetu!

Nakon svega postavlja se i pitanje: nije li vrijeme da se nakon Čičkovog HHO-a osnuje još jedna takva, slična organizacija, jer ovog i ovakvog HHO-a doista nam je „puna kapa“!

 

Mladen Pavković