Teško je pisati o nekom kad, poput novinara Predraga Lucića (r.1964.) zbog teške bolesti prerano ode, tj. umre, tim prije što se kaže – o mrtvima sve najbolje.

Predsjednik Vlade i predsjednik hrvatskog Sabora u povodu ovog tužnog čina uputili su izraze iskrene sućuti obitelji pokojnika, u kojima su istaknuli da je ovaj čovjek „svojim humorom, ironijom i satirom“ obilježio hrvatsko novinarstvo te da će „njegovo djelo ostati trajan doprinos hrvatskoj kulturi“.

Kao prvo, Lucić je kao malo tko kontinuirano i bespoštedno bacao blato i smrad po hrvatskoj državi, braniteljima i njegovim najtežim stradalnicima, politici HDZ- a, a poglavito je ismijavao prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođu dr. Franju Tuđmana. Pravio je budalu i od zagrebačkog nadbiskupa i kardinala i blaženoga Alojzija Stepinca. A kako tek od osumnjičenih hrvatskih branitelja od Gotovine, Glavaša, Merćepa do branitelja iz Lore i drugih. I on je poput ostalih njegovih drugara Hrvatsku vidio „isključivo“ kao ustašku državu, u kojoj jedino nije kritizirao „kune“. Za njega je i Thompson bio „ustaša“!

Dok su drugi zbog sličnih stavova, mišljenja i pisanja vrlo brzo stavljeni na marginu, pa i ostajali bez stalnog zaposlenja i prihoda, Lucić, neka mu Bog oprosti, samo je išao prema naprijed. Za tu svoju „rabotu“ dobio je i niz (ne)zasluženih nagrada i priznanja i to po čitavoj bivšoj, propaloj Jugoslaviji.

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND) je izjavio da je „radio nepokolebljivo i nepotkupljivo, u korist istine i pravednosti“, dok je njegov način i stil pisanja proglašavan izvrsnom satirom i humorom.

Neka mu je laka hrvatska zemlja!

Međutim, gotovo u isto vrijeme napustio nas je i Junak hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata Marijan Bišćan -Gigi (63). Riječ je o jednom od najtežih stradalnika Domovinskoga rata, koji je ostao bez obje noge, i dobar dio života proveo u kolicima. Stradao je gotovo na kraju srbijanske agresije, 1995., a čitav se život, nasuprot Luciću borio za – Hrvatsku.

Pa, što je sad tu sporno?

Ništa. Jedino što nismo pročitali da su, recimo, najviši državni političari uputili iskrenu sućut obitelji Bišćan, jer taj se veliki hrvatski domoljub nije borio humorom i satirom, već puškom na prvim crtama obrane. Osim toga, bio je cijelo vrijeme, kao i većina branitelja, ismijavan baš od takvih kakav je bio i Lucić, neka mu Bog oprosti sve grijehe.

 

Mladen Pavković