Sukladno Zakonu o tisku, od vas želim objavu ovoga mojega reagiranja na tekst, objavljen na vašemu portalu, pod naslovom: Zdravko Nikić proziva Crkvu za uzimanje novca na dan tragedije u Uzdolu.

Objavom teksta pod navedenim naslovom o meni kao osobi, naesena mi je nemjerljiva šteta, a iznesene su neistine, što pokrijepljujem sljedećim činjenicama:

Ja nisam na facebooku tek tako reagirao postom koji ste objavili uz taj tekst, već je postojao i te kakav povod za to. I ovdje ću to ponoviti. Žalosno je, do bola žalosno, što su se pojedinci iz Katoličke crkve otvoreno svrstali uz određenu političku opciju (ovaj put uz HDZ BiH) i što se obilježavanje žalosnih obljetnica pretvorilo u promenadu i defilee stranačkih prvaka, upravo sada u jeku predizborne kampanje. Je li grijeh ukazati na takvo ponašanje (ne u ime Koalicije Hrvatsko zajedništvo kojoj vodim Informativno-promidžbeni ured) u svoje ime, kao privatna osoba (da reći ćete čim sam javna osoba, ne mogu privatno ništa govoriti) na neka dvolična ponašanja nekih od crkvenih dužnosnika. I sam jedan od njih, uvaženi fra Mario Knezović ukazuje na to pa vam ovdje prenosim tekst s njegovoga profila na facebooku.

"Već nekoliko dana nikako da razaberem je li čitam novine koje u dnevnome ritmu izlaze u BiH ili Glas koncila!? U tim bosanskohercegovačkim novinama na hrvatskom jeziku svakodnevno su poredana razna izvješća s misnih slavlja uz prisutnost političara na njima. Političare potpuno razumijem jer oni rade posao u svoju promidžbenu korist. Novine isto razumijem jer rade za svoje „gazde“. Ali kako razumjeti crkvene pastire koji nikako da shvate da Crkvi nije mjesto u predizbornoj kampanji? Ako se koje slavlje i preklapa s predizbornom kampanjom valjalo bi, prema uputama iz socijalnoga nauka Crkve, izbjegavati situacije gdje se vidljivo očituje promidžba neke političke opcije. Crkvi je povjereno cijelo stado, pa i ona stota ovca, a ne samo neke ovčice iz njega!"

Ovo je javno i svima dostupno.

Potpisnik pisma, inicijala T. P. stavlja mi u usta, u ime Hrvatskoga zajedništva, ono što nije njihovo već moje mišljenje. Misli kako je njima stalo da na ovaj način privuku što više glasova. Grdno se vara, oni to rade kritizirajući negativnosti i pogubnu politiku koja nas je dovela dovde gdje smo sada, a i sam vidi gdje smo – pred povijesnim egzodusom.

Ja nisam izvjesni NIKIĆ, kao što je potpisnik teksta o meni napisao. I premda se krije iza inicijala nepostojećega imena, rukopis mu je vrlo prepoznatljiv. Ovaj „izvjesni Nikić“ u medijima je od 1985., istina više samozatajan i vrlo malo tijekom svoje karijere eksponiran, a iza sebe ima sedam objavljenih knjiga. O sebi ništa ne krijem i sve je dostupno javnosti kada se moje ime i prezime ukucaju na Google pretraživač.

Kakvom se on patetikom služi, a evo, kada već želi,on i njegovi nalogodavatelji, kazat ću mu i povod za to moje reagiranje na facebooku. Prije Uzdola bijaše Grabovica. Uz ostala izaslanstva koja su polagala vijence, to su željeli učiniti i predstavnici Hrvatskoga zajedništva, ali bili su spriječeni u tome na taj način što su se ispred njih poredale osobe u uniformi. Jedino je Izaslanstvu HDZ-a to omogućeno, jer je tako zacrtano protokolom! Uz organizatora koji je javno hvalio jednoga našega visokoga dužnosnika, protokol je vodila jedna mlada djevojka (ili gospođa, ne znam pa ne mogu sa sigurnošću tvrditi) iz ureda HDZ-a BiH. Pitajte one koji su tu bili za ponašanje organizatora te ceremonije (biskup Perić je bio korektan). Tko to se koristi tragedijom hrvatskoga naroda za ubiranje jeftinih političkih poena pred izbore? Da ironija bude veća, od hvaljenja te osobe, kasnije su neki napravili i žalosnu anegdotu kako je jedan od organizatora zahvaljujući tom dužnosniku rekao: da nije bilo Vas, ne bi bilo ni Grabovice! Na jednome drugom događaju u Posavini, fratri su javno zahvalili visokome dužnosniku HDZ-a BiH na izdašnoj pomoći. Zar to nije prodavanje za Judine škude? Neka pošiljatelj pisma posjeti facebook stranicu „HDZ BiH ZAJEDNIŠTVO“ i uvjerit će se kako sam u pravu. Oni ništa ne kriju, a to je dalo povoda i fra Mariju Knezoviću za citirani tekst. Sic!

Ja ne poštujem poginule branitelje? Dade li se to iščitati iz rečenice na kraju moga posta: „Svim poginulima pokoj vječni daruj gospodine“, a evo i jednoga mojega teksta o tim stradanjima (uz moju objavljenu zbirku pjesama „Hrvatska Golgota) koji sam objavio na facebooku:

Nikić nikada nije krio da je u Grudama među prvima pristupio Tuđmanovu HDZ-u i to 10. lipnja 1990., što ima evidentirano u Središnjici u Zagrebu. Da, bio sam urednik, pa zatim glavni i odgovorni urednik Habene, a kasnije pomoćnik direktora Fene sve do odlaska u mirovinu. Na ta sam mjesta došao u ratu, po stručnosti i dugogodišnjemu novinarskom iskustvu, a i svojoj profesiji, odnosno zvanju profesora književnosti i meterinskog jezika (točan naziv 1979. profesor Historije jugoslavenskih književnost i sh/hs jezika), ali prethodno završivši Vjersku gimnaziju za spremanje svećenika – Franjevačku klasičnu gimnaziju na Poljudu u Splitu i šest mjeseci novicijata na Humcu. Tada kadrove nije birao HDZ već rat koji je plamtio u BiH. To znaju moji suradnici iz toga vremena.

Nikada nisam krio da sam bio uključen u kampanje HDZ-a BiH, visio u stožeru nisam, već radio iz „sjene“ jer sam bio primoran na to zbog moga angažmana u Feni, pa prema tome nisam bio ni u prvim redovima na skupovima. Tko ima drukčiji dokaz, neka ga podastre!

Ja ne vodim kampanju HDZ-a 1990. nego Informativno-promidžbeni ured Koalicije Hrvatsko zajedništvo, što je i javno obznanjeno. Zašto sam se angažirao? Iz jednostavnoga razloga što ni jedno od mojih troje djece nije moglo (zamislite, a ja u prvim redovima HDZ-a BiH!) dobiti nikakvo zaposlenje, a uz to visoki kadar HDZ-a BiH Željko Raguž (eto to je prvo ime koje spominjem) na perfidan način ostavio je moju ženu bez posla, uz dug od 17 plaća(!) u marketingu na Hrvatskom radiju Herceg-Bosne. Neka i njemu i onome kojega sam molio za pomoć da je ne progoni, Bog plati po zaslugama. Rekoh, danas sam umirovljenik, izdržavam nas svih četvero i gdje god mi se ukaže prigoda pošteno zaraditi novac, tu ću prigodu iskoristiti!

Ako sam zbog svega ovoga konveritit, prihvaćam i tu kvalifikaciju od anonimca koji se koristi inicijalima nepostojećega imena. Vidim kako me ta osoba odlično prati, a na koncu citira i moje riječi koje sam uputio na adresu stožerne stranke u Hrvata.

I kao zaključak.

Poštovani anonimni pošiljatelju sramotnoga pisma, svjestan sam kako si me, po nečijemu nalogu, htio oblatiti u očima javnosti (je li ti i za to plaćeno?), jer kada se napiše tekst od deset redaka i nekoga se njime oblati, uzalud je demanti ili reagiranje od tri puta više teksta od toga, ali ipak očekujem kako će barem netko ovo pročitati. Je li to tvoja anonimni T. P. osveta za nešto što sam osobno tebi uradio? Budi iskren pa odgovori! Oni koji me poznaju dobro znadu kako je ovo još jedno kukavičje jaje iz kuhinje onih čije posljedice vladavine i danas osjećam. Ovaj tekst puno više govori o onome tko ga je pisao i naručio nego o meni. Neka samo tako nastavi u istome stilu kako bi narodu prenio „svoju“ istinu. Jednoga će dana vidjeti i on i sva javnost kako sam bio u pravu!

 

Zdravko Nikić

 

Share
0