Većina pametnih ljudi u javnom prostoru shvatila je da je politika optužbi i stalne krivnje „druge strane“ politika izgubljene igre. Možda neki konačno shvaćaju da je krajnje glupo okrivljavati „drugu stranu“ za problem zemlje. Umjesto toga, potiču ljude da se usredotoče na temeljnu naraciju istine i činjenica te na odlazak na izborna mjesta gdje olovka odlučuje.

Živimo u svijetu laži, masovnih laži. Kada se otkrije i dogodi da ugledne novinarske kuće koriste laž i lažne „činjenice” i lažne priče kako bi zaradili novac ili utjecali na javno mnijenje u korist vlastite ideologije onda je stvarno vrijeme otvaranja očiju.

Svijet njemačkog novinarstva bori se s implikacijama ogromnog skandala u utjecajnom, uvjerljivom i legendarnom Der Spiegelu. Puno puta nagrađivani, mladi novinar (tek 30ak godina starosti) Claas Relotius, napisao je članak koji nema nikakve veze s istinom. U njemu je htio poniziti obične Amerikance izvan urbanih četvrti želeći dokazati kakvu psihu imaju i u kakvom ludom stanju se nalaze. Običan američki svijet iz malih gradova (poput Fergus Falls, Minnesota) prikazan je kao nazadan, onaj koji samo mrzi (posebno Meksikace), koji vjeruje u Boga i bira Trumpa. Gospodin Relotius objavio je najmanje petnaestak velikih priča koje su mu donijele nagrade i priznanja, ali sve su lažne ili su pak sve u službi iste ideologije. CNN (najveća ultra-lijeva televizijska postaja u Americi) mu je dao i nagradu najboljeg novinara 2014. godine koju su morali nedavno povući.

Slično se dogodilo i s velikim imenima i sličnim skandalima na američkom tlu:

Jayson Blair u The New York Timesu i Janet Cooke u Washington Postu (opet dva najliberalnija medija u Americi). Vjerodostojnost institucije u vrijeme „fake news” doživljava strašan pad.

No, postoji druga strana priče. Naime novinar kome je isključivo stalo do istine, jedan od Relotiusovih kolega iz Der Spiegela, Juan Moreno upozoravao je svoje urednike o laži, ali su mu oni gotovo prijetili otkazom. Čovjek, kome je stalo do istine, bez Spiegelova odobrenja, na svoju ruku otišao je u Ameriku i ispitao vjerodostojnost priče. Razgovarao je s tzv. „svjedocima” te otkrio da se s njima nitko nije uopće susreo, niti s njima razgovarao. Priča je zapravo sasvim suprotna, ali je gospodin Relotius ideološki trebao upravo takvu priču! Moreno je riskirao vlastiti posao zbog istine i sada je postao novinarski heroj. Ali činjenica je da se Moreno upustio u nešto previše rijetko u Njemačkoj, Hrvatskoj, a vjerojatno i u većini tzv. “demokracija” bilo gdje, a to je istraživačko novinarstvo koje traži istinu, a ne opravdanje već zacrtane ideologije.

Hoće li afera Spiegel voditi do nastanka novog pristupa istini? Sumnjam! Novinari bi trebali tražiti od sebe ono što traže od Facebooka i Silicijske doline: transparentnost, etičko samopreispitivanje i iskrenost u gubitku povjerenja. U novinarstvu, priča prečesto postaje samo svojevrsna kreacija, a novinari nedodirljiva svetost.

Dugogodišnji urednik (20 godina uredništva) londonskog The Guardiana, Alan Rushbridger u svojoj upravo izašloj knjizi Breaking news kaže kako novinarstvo zna gdje je bilo i što je činilo, ali ne zna kamo ide. „Novine umiru pred našim očima, koncept istine postaje teško definirati ili gotovo nemoguće. Demokracija gubi svoj stav, a bez pouzdanog novinarstva ona se suočava s borbom za preživljavanje.“

„Prekrasna laž“ dobila je mnoštvo nagrada zadnjih desetljeća. Stoga govor o tzv. „alternativnim činjenicama” nije šuplja priča, nego ozbiljan pristup istini. Hrvatska u javnom prostoru u tome kao da prednjači pred svima: previše laži, premalo hrabrosti, previše kopija, malo originala, minimalno istraživanje, puno fikcije. Gdje su ljudi poput američkog Garryja Webba ili hrvatskog Vinka Nikolića? Tko drugi je naljepljivao lažne naljepnice na hrvatsku dijasporu desetljećima već ti isti ljudi? Tko drugi je lansirao bezbroj lažnih priča i opisivao dijasporu kao luđake, nazadnjake i čudake koji mrze sve već ti isti iz iste kuhinje? Tko drugi je novinarskim perima progonio hrvatske branitelje, generale i vođe?

Tko je to redovito u slavu dizao Brešanove filmove, zabranjivao predavanja hrvatske žene heroja Julienne Bušić? Koga i koje to vrijednosti predstavljaju „hrvatski“ ministri? Tko je to ponovno počeo osuđivati velikog i čistog blaženika kršćanske Hrvatske? „Prekrasne laži“ postaju temelji novog društva ako ne postoje nositelji istine koji su spremni na svu žrtvu znajući da je Istina božanske naravi.

 

Fra Jozo Grbeš

Share
0